Staklena harmonika rijedak je instrument koji je izumio Benjamin Franklin davne 1761., a proglašen je “najopasnijim instrumentom na svijetu” zbog efekta koji je ostavljao na izvođače, ali i publiku.
Historičari kažu da je Franklin dobio ideju za instrument kada je vidio drugog muzičara kako svira čaše napunjene vodom. Zaintrigiran izvedbom, izumitelj je staklene zdjele različite veličine učvrstio jednu uz drugu na osovinu smještenu u kutiju s vodom u koju su zdjele bile djelomično uronjene.
Osovina s zdjelama okretala se pomoću nožne papučice, a izvođač bi zatim vlažnim prstima trljao rubove rotirajućih zdjela i tako proizvodio tonove.
Staklena harmonika postala je jedan od najslavnijih instrumenata 18. stoljeća, ali negdje oko 1820-ih cijela je priča poprimila zlokoban prizvuk.
Naime, ljudi su ubrzo počeli izvještavati o potresnim iskustvima kroz koja su prolazili nakon što bi svirali na njoj, a smatralo se da je naprava previše stimulirala mozak, što je u konačnici uzrokovalo niz nimalo ugodnih simptoma.
Izvođači su prijavljivali simptome vrtoglavice, nervoze, grčeva u mišićima, pa čak i halucinacija. Prijavljivali su kako se loše osjećaju nakon korištenja instrumenta, zbog čega su ga morali prestati koristiti.
