Prvomajski uranak decenijama unazad budio je poseban osjećaj radosti i sreće obojene šarenilom kakvu donosi proljeće. Ulice su bile u posebnom svečarskom izdanju ukrašene zastavama, što partijskim što državnim, parolama. Cvijećem zakićeno i staro i mlado uz pjesmu i veselje, nezaobilazno druženje u prirodi, jednostavno se radovalo životu.
Petogodišnji plan
Tako Oslobođenje, koje ove godine obilježava 80 godina postojanja, na svojim stranicama svjedoči prvim poslijeratnim prvomajskim urancima.
Proslava Prvog maja u Sarajevu počela je budilicom. U rano jutro tri glazbe su prošle ulicama svečano iskićenog grada, a malo iza toga odjekivale su na sve strane pjesme omladine i trudbenika koji su se okupljali i u grupama sa zastavama i transparentima hitali na zborna mjesta gdje su se formirali pojedini dijelovi velike prvomajske povorke (…). Preko 50.000 ljudi izašlo je da posmatra defile i svečanu prvomajsku povorku sa rezultatima borbe naših trudbenika za ostvarenje Titovog Petogodišnjeg plana”, pisalo je Oslobođenje u 1.097. broju, štampanom 3. maja 1950.
U defileima predstavljani su i novi proizvodi fabrika, ali i napredak industrije, rezultati rudara koji su konstantno premašivali godišnje planske zadatke, dok bi građevinari iznosili postignuća koja su se ogledala u izgradnji fabrika i stanova.
– U ovoj godini izgradili smo narodu, Partiji i Titu dvije Simens-Martinove i dvije dubinske peći – a to je novih nekoliko tona čelika svakodnevno, istakli su trudbenici Željezare.
– Naša radnička klasa – prva u svijetu – primila je na svoja pleća veliku odgovornost, primila je cjelokupnu privredu da njome upravlja, govorio je Đuro Pucar Stari, sekretar Centralnog komiteta KPBiH, na velikom prvomajskom mitingu u Sarajevu 1952.
Iz godine u godinu praznik rada svečano je proslavljan u čitavoj bivšoj Jugoslaviji. Prvomajske povorke bile su smotre dostignuća radnih ljudi, pa se u izvještajima navodi i da je u Trebinju puštena u pogon nova fabrika namještaja, u Stariću kod Kladnja položen temeljac za tvornicu namještaja, u selu Šehovci učenici izgradili vodovod…
– Prvomajski praznici propraćeni su u cijeloj zemlji nizom prigodnih manifestacija. Iz velikog broja gradova stižu vijesti o otvaranju tvornica, o svečanostima održanim u organizacijama udruženog rada, mjesnim zajednicama, školama (…) Posebno je svečano bilo u mjestima Bosne i Hercegovine (Banjaluci, Jajcu, Bugojnu, Jablanici, Konjicu i drugim), gdje je uz prvomajske praznike organizovan i svečani doček Štafete mladosti, pisalo je Oslobođenje ‘79.
Proslava na obali
Po već tradicionalnom običaju, praznovalo se i na omiljenim izletištima ili pak višednevnim boravkom u jednom od gradova jadranske obale, koji su u toku prvomajskog praznika po broju posjetilaca na ulicama podsjećali na špicu turističke sezone. Stariji se tih godina sjećaju sa sjetom i željom da će opet doći neko ljepše vrijeme – bar za generacije koje dolaze.
Ipak, Međunarodni praznik rada početkom 90-ih u BiH je obilježen skromnije nego ikad. Tome je doprinijela politička i ekonomska situacija u bivšoj Jugoslaviji, pogoršan socijalni status radnika. Zbog političke klime u pojedinim dijelovima zemlje izostala su i uobičajena praznična obilježja, dok drugi, uprkos svemu, nisu prekinuli tradiciju masovnog okupljanja i veselja.
