Almin Hopovoca, kandidat za ministra unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine, oglasio se danas nakon informacija koje su se tokom jučerašnjeg dana pojavila o podignutoj optužnici protiv njega.
Hopovac je, podsjećamo, jučer predložen za ministra unutrašnjih poslova FBiH kao zamjena za Vojina Mijatovića.
On je, u svom obraćanju, između ostalog kazao da nema službene informacije o optužnici koju je Tužilaštvo USK podiglo protiv njega.
Njegovo obraćanje ovim putem prenosimo u cijelosti:
– Nemam službene informacije o tome da je tužilaštvo USK podiglo, ili sud potvrdio bilo kakvu optužnicu protiv mene. O tome čitam u medijima kao i vi, dragi prijatelji.
Kako su me moji dušebrižnici, pa i neke partijske kolege osudile i prije same presude, valjda presumpcija nevinosti u ovoj zemlji ne znači mnogo, smatram potrebnim da javnosti obrazložim neke stvari.
Prije svega, nikada nisam zloupotrijebio svoj položaj u svojstvu ministra Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta. Svoj posao sam radio časno i pošteno, u skladu sa zakonima i propisima. Medijski napadi, divljih portala, pa i nekih ozbiljnih medijskih kuća, direktne i indirektne prijetnje ljudi iz ozbiljnih institucija ovog kantona, podmetanja i laži na moju ličnost, na moju porodicu i ljude kojima sam okružen traju od dana kada sam preuzeo funkciju ministra obrazovanja USK.
U ovom konkretnom slučaju radi se o politički instruiranom i orkestriranom “pakovanju” predmeta zloupotrebe položaja. Indikativno je da se, kako čitam iz samih medija, protiv mene podiže optužnica baš u trenutku kada se rješava kadrovska križaljka Vlade FBiH i kada se moje ime pojavljuje kao prijedlog SDP BiH za ministra.
Postupajući tužilac, čija želja za senzacionalnim nastupima i spektakularnim najavama optužnica je jača od samih postulata prava i pravičnosti, je dobro tempirao ovu od početka napakovanu i napuhanu priču. Ovakvih i sličnih, “spektakularnih” objava optužnica, pa i hapšenja u nekim slučajevima, je bilo i ranije od strane postupajućeg tužioca gospodina Tulića. Uglavnom predmeti ove tužilačke zvijezde završe sa oslobadjajućim presudama. Tako imamo odnedavno cijeli niz slučajeva koji su, nakon medijskog linča, završili sa oslobadjajućom presudom, medju njima slučaj “Komrad”- Hadis Jusić i rahmetli Galijašević, pa Said Ljubijankić, direktorica DZ Bihać i da ne nabrajam javnosti poznate “spektakle” ove tužilačke zvijezde. Troškovi ovih procesa gradjane USK su koštali na stotine hiljada maraka. To je veća cifra čak od novca koji je “nestao” iz ove institucije- Kantonalnog tužilaštva.Hoće li neko snositi odgovornost za to?
Trudio sam se da ne komentiram rad pravosudnih organa, ali kada se prevrši mjera i pomenuta zvijezda selektivno i politički instruirano “odradjuje” poslove smatram da se ćutati više ne može i ne smije, jer, ko je sljedeći?
Jasno je da cijela ova priča služi za diskreditaciju moje malenkosti i da su moji “prijatelji” zabrinuti što me je SDP BiH predložio za ministra Ministarstva unutrašnjih poslova FBiH. Ne vidim razloga za toliko brigu, jer ne funkcionišem po njihovim aršinima.
Dužan sam javnosti i detaljno obrazložiti čime me to pomenuta tužilačka zvijezda od spektakla tereti. Naime, kao ministar ovlastio sam državne službenike u skladu sa Zakonom o organizaciji organa uprave da potpisuju pojedinačna akta iz nadležnosti svog sektora. Medju njima i Damiru Redžiću kojem je nakon nagodbe sa tužilaštvom ukinuta suspenzija i u skladu sa zakonom je vraćen na posao u državnu službu. Pomenuti državni službenik je osudjen zbog krivotvorenja potpisa ministra na uvjetnu kaznu uz mjeru zabrane “vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije-rukovodeća pozicija državnog službenika u Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta u trajanju od pet godina od pravosnažnisti odluke.”
Tužilac Tulić me tereti da sam prekršio gore navedenu odrebu presude, te da sam zloupotrijebio svoj položaj i time gospodinu Redžiću omogućio sticanje koristi (valjda samo tužiocu poznate koristi).
Zakonom o državnoj službi USK propisana su radna mjesta u državnoj službi, te po istim odredbama gospodin Redžić nije postavljen na poziciju rukovodećeg državnog službenika, nego se nalazi na poziciji šefa organizacione jedinice bez unutrašnjih organizacionih jedinica, što po Zakonu spada u “ostale državne službenike”.
U presudi Općinskog suda u Bihaću koju sam citirao gore, a kojoj je prthodila nagodba gospodina Redžića i postupajućeg tužioca gospodina Tulića, nije navedeno da osudjeni državni službenik ne može konzumirati prava iz Zakona o organizaciji organa uprave tačnije člana 70. stav (3) propisano je da “rukovodioci mogu ovlastiti rukovodeće državne službenike, ili druge državne službenike da donose pojedinačne akte za odredjena pitanja…”
Dakle, gospodina Redžića kao i sve druge državne službenike sam ovlastio da donose pojedinačna akta iz nadležnosti svog sektora, a nikako ga postavio na rukovodeću poziciju, ili kako je to portparolka tužilaštva izjavila u medijima da rukovodi Ministarstvom.
Niti jednom odredbom presude Općinskog suda u Bihaću gospodin Redžić nema zabranu ovakve vrste. Zašto je presuda takva kakva je i zašto se gospodin Tulić nagodio sa gospodinom Redžićem na uvjetnu kaznu i gore navedene mjere zabrane za krivotvorenje ministrovog potpisa, trebate pitati njih.
Jasno je svima, pa i postupajućem tužiocu, da ja nisam počinio nikakvo krivično djelo niti prekršio presudu Općinskog suda, ali zadatak je započet i treba ga se završiti. Još jedan “spektakl” u nizu.
Kažu da se o radu pravosudnih i tužilačkih organa ne raspravlja. Ćutati više nećemo. O ovakvom radu, selektivnom, politički instruiranom, bez ikakvih posljedica po postupajućeg tužioca, hoćemo raspravljati itekako. Na sva zvona.
Čast svim tužiocima i sudijama koji pošteno i predano rade svoj posao. Mislim da ih ima mnogo više.
Čast mi je biti prijedlog SDP BiH za ministra unutrašnjih poslova FBiH. Hvala i mandataru na velikom povjerenju.
Svojim dušebrižnicima: Nećete me slomiti, napisao je Hopovac.
