Veliki come back Otona Ivekovića: jedan od najistaknutijih umjetnika hrvatske moderne ponovno je među ljubiteljima arta. Retrospektiva s više od 230 djela otvorena je u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. To je dosad najkompletnija prezentacija stvaralaštva ovog velikog slikara.
Megagalerijski šou, ujedno i glavni događaj proljetne sezone u jednom od najprestižnijih zagrebačkih izlagačkih prostora, održava se pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića. Nakon celeba Vlahe Bukovca, Mate Celestina Medovića i Mencija Clementa Crnčića, iz ekipe vodećih imena domaće moderne umjetnosti Klovićevi dvori sada predstavljaju Otona Ivekovića kao najplodnijeg i najistaknutijeg autora povijesnog slikarstva.
Savršeni portreti
Ovog moćnog slikara smatra se simbolom patriotskog slikarstva. Ovdje se mora naglasiti: slikar Iveković je idealan primjer istinitosti stare izreke da potraga za korijenima omogućava ljudima da počnu gledati dovoljno daleko i dovoljno duboko. Da svaki umjetnik, ako je iskren, polazi iz svog korijena, iz zemlje na kojoj je nikao. Sažeto: satkani smo od sjećanja. Kako se sjećati? Ovo uvijek intrigantno pitanje sada se snažno aktualizira. Zajedno s evergreen pitanjima tradicije, nacionalnog i kulturnog identiteta. Specijalno za potrebe zagrebačke izložbe radovi su dopremljeni iz brojnih muzejskih institucija i privatnih kolekcija. Mnogi od njih su prvi put pred očima javnosti.
Publika ostaje zadivljena svestranošću i energijom, pogotovo tek sada otkrivenim draguljčićima iz bogatog opusa autora poput npr. savršenih portreta. Postav kronološki prati sve faze stvaralaštva umjetnika koji je za života stvorio više od 1.000 djela tijekom karijere duže od pola stoljeća.
Poziv slikara je sudbina
Oton Iveković (1869-1939) rođen je u gradiću Klanjcu u Hrvatskom zagorju. U Klanjec se vratio pred kraj života, ondje na lokalnom groblju u sjeni starog hrasta je i slikarevo vječno počivalište. Kronike kažu da je slikar još od djetinjstva opčinjen crtanjem povijesnih motiva. U mističnom Zagorju, legende iz hrvatske povijesti prenose se s koljena na koljeno. Upravo u živopisnom Zagorju odvijala se višestoljetna velika borba malog čovjeka “za pravicu”, seljačka buna pod vodstvom Matije Gupca, pogubljenje Zrinskog i Frankopana, a sve to su likovi i povijesni događaji koje Iveković crta kao osnovac u svojem rodnom gradiću. Gimnaziju pohađa u Zagrebu, isto zaokupljen crtanjem i poviješću.
Biografija slikara govori o nevjerojatnoj posvećenosti stvaranju i artu. Uključuje i podatak da je radi upisa na Likovnu akademiju odlučan u Beč krenuti i pješice jer za komfornije putovanje nema novca. Imao je tada nepunih 18 godina. Uvjeren je, poziv slikara mu je sudbina upisana u zvijezdama. Talent mladog umjetnika prepoznaje poznati zagrebački povjesničar umjetnosti i slikar, utjecajni Isidor Kršnjavi. Kršnjavi mu financijski pomaže da školovanje nakon Beča nastavi u Münchenu i da historijsko slikarstvo specijalizira u Karlsruheu. Ova podrška otvara Ivekoviću nakon povratka u Zagreb mnoga vrata. Od 1894. je nastavnik crtanja na zagrebačkoj realnoj gimnaziji, od 1895. na Obrtnoj školi, od 1908. na Umjetničkoj školi (poslije Akademiji). Otvara i privatnu školu slikanja, među Ivekovićevim učenicima su kasnije slavni Nasta Rojc i Branko Šenoa.
Postav kronološki prati sve faze stvaralaštva umjetnika koji je za života stvorio više od 1.000 djela tijekom karijere duže od pola stoljeća
Među najistaknutijim je osnivačima likovnog života u Hrvatskoj u tom povijesnom razdoblju. Jedan je od osnivača Društva hrvatskih umjetnika 1897. i saveza jugoslavenskih umjetnika “Lada”. Godine 1908. je predsjednik umjetničkog društva “Lada” s kojim gostuje na brojnim svjetskim izložbama. Član je Matice hrvatske od osnivanja 1903, član Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS) od osnivanja 1904. iz koje istupa 1911, član je Družbe Braća hrvatskog zmaja i dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) od 1919. Mnogo putuje, po Lici, Dalmaciji i Bosni, 1907. s Crnčićem po Italiji, bio je u Njemačkoj, 1910. u Americi.
“Prijelaz preko Drine”
U vrijeme Prvog svjetskog rata je vojni slikar, slikarski kroničar na bojištu, na Soči, u Galiciji, Srbiji, isto kao i slikar Vladimir Becić prati srpsku vojsku i bilježi prizore na Solunskom frontu. Iz ovog perioda uz serije crteža uglavnom u olovci najpoznatija je ratna slika “Prijelaz preko Drine” ulje iz 1917. Slikar impresivnog si-vija: bavi se fresko-slikarstvom, grafičkim oblikovanjem knjiga, ilustracijama, scenografijom i kostimografijom. Slika velike zidne kompozicije folklornog, alegorijskog i vjerskog sadržaja (Zagreb, Požega, Kansas City, Križevci). Iveković ilustrira “Juditu” Marka Marulića (1901, zajedno s Medovićem), radi ilustracije za roman Augusta Šenoe “Zlatarevo zlato”.
Oton Iveković je autor zidnih slika u crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu (1898), godinu ranije naslikao je “Pogled sa sarajevskog polja na Igman”. Aktivno se bavi publicistikom. Objavljuje putopise s putovanja po Americi (1911) i Italiji (1907). Također publicira “Uspomene i zabilješke ratnog slikara” (1931, 1922) i dr. Pisao je o kostimografiji i o temama iz likovne umjetnosti ponekad polemički intonirano. Poznat je kao odličan znalac povijesnih činjenica, nošnji, arhitekture. Pred kraj života povlači se u dvorac Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju, a u rodni Klanjec vraća se dvije godine prije smrti.
Retrospektiva u Zagrebu pokriva tri faze Ivekovićevog stvaralaštva kako ih je označila likovna kritika: tamnu fazu (1887-1900), šarenu fazu (1900-1919) i realističku fazu (1919-1931). Tzv. tamna faza iz formativnih godina slikara uključuje radove tmurnih boja i vrlo akademskog pristupa, šarena faza ukazuje na inspirativan utjecaj Bukovca i svjetliju paletu boja, a realistička faza počinje krajem Prvog svjetskog rata. Cilj je, kako ističu priređivači, pokazati razvoj umjetničkog promišljanja i svu raznolikost i visoku kvalitetu bogatog opusa. Iveković je najširoj javnosti najpoznatiji po historijskom slikarstvu i djelima s motivima iz hrvatske povijesti. Proučava povijest i povijesne kostime, želi da slike u povijesnom smislu budu što “realističnije i objektivnije”, tj. povijesno što preciznije. Karakteriziraju ih patriotizam i romantičarski zanos, idealizam, notiraju teoretičari.
Oton Iveković je autor zidnih slika u crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu (1898), godinu ranije naslikao je “Pogled sa sarajevskog polja na Igman”
Iveković je autor danas slavnih djela koja su reproducirana u svim relevantnim pregledima novije povijesti umjetnosti. Điranje po zagrebačkoj izložbi je šansa za novi pogled na najpoznatija danas antologijska ostvarenja ovog autora. Svečani i pobjedonosni povijesni momenti, tragična zbivanja, prizori bitaka i ratnih scena u fokusu su interesa slikara. Slika niz prizora iz života i sudbine obitelji Zrinski i Frankopan. Prva, kasnije slavna slika koju je naslikao u Zagrebu je “Rastanak Zrinskog i Frankopana od Katarine Zrinske” (1886, popularnija verzija je iz 1903). U međuvremenu nastaje cijeli niz djela s ovom tematikom, sve do “Rekvijema za posljednjeg Zrinskog” iz 1931, zbog čega ga nazivaju Zrinjimaler.
Uranja i u druge povijesne teme: “Smail-aga Čengić i vojvoda Bauk” (1898), “Krunidba kralja Tomislava” (1904), “Dolazak Hrvata na Jadran” (1905), “Hrvati izabiru Kolomana kraljem” (ili Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu) iz 1906. Ovo djelo naslikao je za Zlatnu dvoranu Odjela za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu (danas Hrvatski institut za povijest) u Opatijskoj ulici. Zahvaljujući u to vrijeme popularnoj tiskarskoj tehnici oleografije, čiji otisci su vrlo slični uljanim slikama, Ivekovićeva djela s povijesnim temama masovno stižu do najšireg kruga ljudi, građana i seljaka. Na top-ljestvici najomiljenijih, kako se tvrdi, bile su Ivekovićeve slike “Dolazak Hrvata” i “Smaknuće Matije Gupca”.
Bitka kod Gorjana
Uz najslavnije komade, na retrospektivi u Zagrebu pojedina originalna djela su sada premijerno pokazana. Među ostalim, prvi put izložena je slika “Bitka kod Gorjana” (1906) koja se inače nalazi u Gradskoj vijećnici u Đakovu za koju je i naslikana. Također, pokazani su mnogi dosad nedovoljno poznati radovi, pejzaži, interijeri, portreti, pogotovo oni nastali za vrijeme slikarevog života i rada u Velikom Taboru. Tako talentiran slikar mogao je naslikati što god je htio, kažu oduševljeni posjetitelji koji Ivekovića tek bolje upoznaju.
U kontekstu najnovijeg postava u dijelu javnog prostora otvaraju se pitanja kako je moguće da je ovo tek druga retrospektiva tako značajnog slikara. Prva ikada priređena retrospektiva djela Otona Ivekovića održana je u Zagrebu 1995. Mada u Klanjcu i danas njeguju sjećanja na svoju slikarsku legendu. No odgovor se može naći u jednom svježe objavljenom citatu Ivekovićeve rečenice koja glasi: “Nema stvari tako nakazne koju moda ne bi učinila lijepim u očima svjetine.”
Veliko zanimanje potiče i vjerojatno jedna od najslavnijih slika ovog umjetnika “Pejzaž s makovima” iz 1923. godine. Na ovom platnu ogromnih dimenzija, na nebu iznad polja čarobnih crvenih makova i u Klovićevim dvorima mnogi “vide” oblake s prizorima iz rata, vojnike, konjanike, otkrivaju žene koje oplakuju svoje voljene i onda… onda šokirani zaključuju da je vrijeme nastanka ove slike jako slično turbulentnom vremenu u kojem živimo. Sve pobrojano može se vidjeti uživo na spektakularnoj izložbi koja ostaje otvorena do 16. 6. 2023.
