Europska agencija za hemijske proizvode (ECHA), kojoj se obratilo pet zemalja članica Europske unije sredinom januara, treba odlučiti da se PFAS zabrani do 2026. godine.
Toaletni papir neočekivan je “i potencijalno velik” izvor hemikalija PFAS, koje nazivaju i “vječnim zagađivačima” štetnima po ljudsko zdravlje i koje ulaze u otpadne vode i tlo, pokazuje studija.
Perfluoralkilne i polifluoralkilne tvari (PFAS) velika su grupa hiljada sintetičkih hemikalija stvaranih od 40-ih godina, a naziv “vječne” dobile su zato što je njihov životni ciklus jako, jako dug.
Prisutne su u brojnim predmetima svakodnevnog života (kozmetici, nepropusnoj odjeći, kuhinjskom priboru koji sprečava prijanjanje…) a povezuju se s više tipova raka, kardiovaskularnih bolesti, tegoba s plodnošću i poremećaja ponašanja u djece, navodi Hina.
Naučnici koji su proveli studiju objavljenu u srijedu u časopisu Environmental Science & Technology Letters, prikupili su od novembra 2021. i augusta 2022. role toaletnog papira koje se prodaju u Sjevernoj Americi, Latinskoj Americi, Africi i zapadnoj Europi. Prikupili su i uzorke otpadnih voda iz stanica za pročišćavanje voda u Sjedinjenim Državama.
Otkrili su prisutnost “fosfata diPAP (Polyfuoroalkyl Phosphoric Acid Diesters), spojeva koji se mogu pretvoriti u stabilnije PFAS kao što je potencijalno kancerogena perfluoroktanoična kiselina (upotrebljava se u proizvodnji teflona).
Ovo otkriće PFAS-a u higijenskom papiru može se tumačiti činjenicom da neki proizvođači dodaju hemijske tvari pri preradi drva u papirnu kašu, a tragovi tih hemijskih tvari ostaju u finalnom proizvodu.
I reciklirani toaletni papir može također biti proizveden iz vlakana koja potječu iz materijala koji sadrže PFAS, navodi studija.
Mjerenja su zatim bila uspoređena s podacima iz drugih studija o PFAS-u u otpadnim vodama i s podacima o korištenju toaletnog papira po stanovniku u više zemalja.
Studija pokazuje da iz toaletnog papira dolazi oko 4 posto diPAP-a otkrivenog u Sjedinjenim Državama i Kanadi, oko 35 posto diPAP-a pronađenog u otpadnim vodama u Švedskoj te do 89 posto u Francuskoj.
Razlike od zemlje do zemlje, a posebno u Sjevernoj Americi proizlaze iz činjenice da drugi hemijski proizvodi kao što su kozmetika, tekstil te ambalaža za prehrambene proizvode čine udio u PFAS-u u otpadnim vodama.
Naučnici ističu da je “bitno” smanjiti njihovu prisutnost u otpadnim vodama koje se “često ponovno koriste za navodnjavanje” zbog čega su PFAS -u dugoročnoizloženi ljudi i okoliš.
Europska agencija za hemijske proizvode (ECHA), kojoj se obratilo pet zemalja članica Europske unije sredinom januara, treba odlučiti da se PFAS zabrani do 2026. godine.
