(Agencija) – Profesor na Univerzitetu u Colorado Springsu (SAD) Edin Mujkić analizirao je aktuelnu američku politiku na području Zapadnog Balkana.
– Udovoljavanje autokratama, koje provodi aktuelna američka administracija, više je nego opasno – ocjenjuje Mujkić, dodavši da je zapanjujuće da ovaj State Department smatra kako će udovoljavanje srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću dati (dobre) rezultate.
Pogrešno razumijevanje
Istakao je kako vidi “osnovno, nevjerovatno pogrešno razumijevanje”.
– SAD, kako bi stabilizirale Evropu, traže kratkoročna rješenja (u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Moldaviji…) nadajući se da će dalje oslabiti Putina. Problem je u tome što je Rusija bolje pozicionirana za dugoročni sukob, obzirom da ta država nije demokratska. A demokratije nemaju strpljenja za duge sukobe.
Posebno u situacijama ako ti sukobi izazivaju poskupljenja (energije), a stanovništvo ne smatra da je opasnost blizu (Ukrajina je daleko). U pokušajima da oslabe Rusiju, SAD su voljne kockati se s Vučićem, Milanovićem, Orbanom… Voljne su udovoljavati hardcore nacionalistima i rasistima koji su spremni na tu igru kratkoročne koristi – smatra Mujkić.
Navodi i da u State Departmentu tradicionalno ne postoji samokritika. Službenici u američkom ministarstvu vanjskih poslova, piše Mujkić, uvijek smatraju da oni znaju najbolje i svjetskim sukobima pristupaju s američkim pogledima.
– Administracija ne obraća pažnju prema svakodnevnim pitanjima u Srbiji, BiH i drugdje. Posao radnika vanjskih poslova je da prosljeđuje poruke prema višim nivoima u hijerarhiji, nadajući se da će u konačnici neka od njih završiti na stolu državnog sekretara Antonyja Blinkena. Ako mislite da najpametniji i najoštroumniji rade u State Departmentu, onda se morate dobro suočiti s realnošću – naveo je Mujkić.
Posebno je bio kritičan u svojoj analizi prema aktuelnom ambasadoru SAD-a u Srbiji Christopheru Hillu.
– Ne zaboravite, Hill je potpuno zabrljao tokom izbora u Iraku, čime je tu državu poslao miljama unazad u najgore sektaške podjele. Otišao je u penziju sa Univerziteta u Denveru, a onda osvanuo kao ambasador SAD-a u Srbiji, kada je Biden pobijedio…”, naglasio je Mujkić.
“Kratkoročna stabilnost”
Upitao se i zašto bi bilo ko vratio Hilla na dužnost nakon debakla u Iraku, te dodao kako mu je rečeno da je Irak bio “čedo” Joea Bidena, a da je Hill bio “dadilja” tog “čeda”.
– Za Bidena, Hilla, demokrate… Dejtonski mirovni sporazum je i dalje jedan od najvećih uspjeha američke vanjske politike. I njih ne zanima što je činjenica da je baš taj Dayton nešto što generira bukteću korupciju i uništava bilo kakvu nadu u multietničko društvo. Oni Dayton vide kao nešto što je uklonilo BiH sa TV ekrana i nakon čega je Clinton dobio izbore 1996. godine – navodi Mujkić u svojoj analizi.
Podsjeća na riječi Richarda Holbrookea koji je najavljivao da će BiH, “baš kao i Amerika”, imati svoj ustavotvorni konvent na kojem će riješiti svoje razmirice, prenosi Slobodna Bosna.
– I vi mislite da su oni sada spoznali nešto novo? Ne, nisu! Jer, prošle sam sedmice u State Departmentu slušao isto što sam slušao i ranije. Ako se ovako nastavi u godinama ili decenijama pred nama imat ćemo isto, jer administracija očajnički traži načine kako da udovolji autokratama u Beogradu i Zagrebu.
Jednoglasna podrška koju je visoki predstavnik Christian Schmidt dobio za promjene Izbornog zakona BiH ubila je svaku mogućnost da multietničke partije u Sarajevu ostvare istinski utjecaj. Posljednji razvoj događaja gurnut će sve strane prema svom ekstremu koji samo može voditi u sukob. A Ambasada SAD-a u Sarajevu i State Department podržali su političke snage koje su otvoreno segregacijske, fašističke i tako dalje – tvrdi Mujkić.
Smatra i da je motiv za takvu politiku “kratkoročna stabilnost”. No, to se, dodaje, neće desiti!
– A neće se desiti jer ljudi u Srbiji već 35 godina žive pod stalnim napadom nacionalističke propagande. Američka ‘logika’, u kojoj će Christopher Hill ‘objasniti Srbima – Srbijancima’ koliko su SAD uložile u Srbiju, pa da je po tome ‘sasvim logično’ da oni podržavaju SAD, a ne Putina, samo je dokaz da ljudi ala Hill niti su spremni suočiti se sa sobom, a još manje da su voljni učiti.
