U župi Fojnica sa radošću dočekuju Božić, najradosniju kršćansku svetkovinu. Običaj je da se obitelji okupe na Badnju večer i tad se blaguju tradicionalna jela. Nakon toga, u ponoć se slavi misa ponoćka u samostanskoj crkvi.
Krsnica i janje
– Božić se redovno dočekuje kroz adventsko vrijeme, vrijeme došašća koje se sastoji od četiri nedjelje. Danas, u novije vrijeme, povezuju se s time božićni sajmovi, koncerti, razne druge stvari. Puno je blještavila, ali u korijenu svega toga je duhovna priprava i priprema za Božić. Naši vjernici imaju priliku kroz vrijeme adventa ispovjediti se, preispitati svoje životne odluke, ide kraj godine pa je to prilika da, ako možemo, unesemo promjene u život. Vjernici svako jutro u šest sati zajedno s nama fratrima u Samostanu slave svetu misu. To su mise zornice, prisutne manje-više u cijeloj našoj domovini Bosni i Hercegovini, a i šire, kaže nam fra Mario Katušić, gvardijan franjevačkog samostana Duha svetoga u Fojnici.
Kroz vrijeme adventa organiziraju se koncerti. Jedan takav održan je u četvrtak u crkvi. Kroz pjesmu i susret ljudi žele dočekati Božić. Mogu oprostiti jedni drugima, približiti se obiteljski. I onda dolazi Badnjak…
– Mi, katolici, imamo neobavezan post kada manje jedemo kroz to vrijeme i čuvamo se do večere. Naše domaćice priprave kroz taj dan ili dva prije hranu. Tada se kao obitelj okupljamo oko zajedničkog stola. I mi se fratri u samostanu nakon večernje molitve okupljamo kod trpeze i blagujemo ono što je pripravljeno. Biće mise bdjenja. Mi ćemo u Fojnici imati dvije mise u 8.30 i jednu u 10 sati, a centralna sveta misa biće u ponoć, u našoj samostanskoj crkvi. To je dio badnjice. Narod se okuplja u crkvi i time započinjemo slavlje Božića. Ujutro, na božićni dan, slavimo također svete mise po nekom nedjeljnom rasporedu, a to je da u svim našim crkvama na području župe slavimo jutarnje mise i bude još jedna večernja, govori nam fra Katušić.
Drugi dan božićnog slavlja je Sv. Stjepan prvomučenik, a taj dan slavi se svetim misama u svim crkvama u župi. Poslije toga, počinje blagoslov obitelji i blagoslov kuća. Nekoliko fratara iz samostana obiđe sve obitelji u župi, pomole se zajedno s njima, pozdrave one koji su došli za blagdan.
Fra Katušić napominje da je mnogo onih koji su otišli trbuhom za kruhom u inostranstvo,ali da oni iskoriste priliku da dođu za Božić kući i da ga proslave uz svoje obitelji.
Natalija Šimunić iz Fojnice priča nam kako će Božić dočekati njena obitelj.
– Kad je advent, svako jutro idemo na mise zornice u crkvu. Duhovno se pripremamo. Kuću smo okitili. Kada dođe Badnji dan, onda je post. Spremimo kolače i tradicionalna jela. Ići ćemo na ponoćku. A onda opet na Božić sva obitelj će doći meni, jer sam sada najstarija. Imam tri kćerke, jedna je udata i ima dijete. Jedna kćerka živi u Njemačkoj. Zajedno ćemo svi proslaviti Božić, ističe Natalija Šimunić.
Govori nam da se od hrane na Badnji dan u ovom kraju pripremaju keške, tradicionalno jelo od piletine, i variva od pšenice, razne vrste pita i suhi, šareni kolači. Na Badnji dan će biti na trpezi posni grah, krsnica, to jest božićni kruh – pogača, a na Božić pečenje i neka jela s mesom.
Blago koje posjeduje Franjevački samostan Duha svetoga u Fojnici je od neprocjenjive vrijednosti za historiju Bosne i Hercegovine i ljude koji žive na ovim prostorima. Samostan, čiju starost nije moguće precizno utvrditi, a pretpostavlja se da je nastao krajem 14. stoljeća, mjesto je duhovnosti u nekad pretežno rudarskom naselju.
Turista nakon korone ima. Stranci dolaze u Fojnicu zahvaljujući Reumalu koji ima dobru medicinsku ponudu i iskoriste priliku da obiđu i muzej.
Fra Katušić poručuje da Bosna i Hercegovina može uspjeti, da ova država može imati lijepu infrastrukturu, autoceste, firme koje će mladima davati posao, da je svakako atraktivna turistički, te da ljudi ovdje mogu biti sretni i zadovoljni.
Sloboda govora
– Mi nismo narod koji sad traži nešto previše. Tražimo da se može živjeti od svog rada. Trebamo živjeti, ne trebamo previše tražiti ni očekivati. Mala smo mi država, ali možemo lijepo živjeti i ono što je važno je da budemo slobodni ljudi, da kažemo ono što mislimo i da nam se to ne osveti. Mi, fratri, odlučno živimo ovdje, volimo BiH, to je naša domovina. Ulažemo sav novac u ove zidine, ne zato što nemamo kud, jer bi Njemačka sve dala da im dođu svećenici gore, pošto ih nemaju – tri rečenice njemačkog i primiće vas uz visoku plaću. Ali, mi ovo volimo i vjerujemo u ovo, naglašava fra Katušić.
Smatra da se, kad se možda najmanje nadamo, dogodi neko čudo i stvari krenu nabolje.
– Mislim da će nas krenuti, poruka je gvardijana Samostana u Fojnici.
