Sudbina spomenika junaka iz epskih narodnih pjesama Muji Hrnjici još je neizvjesna, potvrdio je to za Faktor njegov autor, akademski kipar Zlatko Dizdarević.
Podsjetimo, Dizdarević je dobio nalog iz Javnog preduzeća Vodovod i kanalizacija (KJKPViK) da spomenik ukloni iz tvorničke hale na periferiji Velike Kladuše, koja je u njihovom vlasništvu. Nakon što im je poslao odgovor, uz obrazloženje ko je naručilac i zašto je spomenik dimenzija 10,50×8,50×3,50 nemoguće sada ukloniti, te zašto zakupninu ne mogu naplaćivati ateljeu Dizdarević, nastupila je tišina.
No Zlatko je odlučio obratiti se i nalogodavcu spomenika – Fikretu Abdiću, koji je 1992. godine, u vrijeme kada se počela razvijati ideja o spomeničkoj figuri Muje Hrnjice i njegovog konja đogata bio generalni direktor Agrokomerca, odnosno stvarni naručilac ovog umjetničkog spomen-djela.
– Pripremio sam pismo Fikretu Abdiću s kojim sam 1992. godine dogovarao spomenik. Pored Muje Hrnjice dogovarani su još određeni umjetnički projekti koji sada trenutno nisu toliko bitni kao Mujo. Postoji originalna dokumentacija iz tog vremena, datum napamet znam – 7.1.1992. godine. Tada smo razgovarali u njegovom kabinetu, a bio je prisutan i Asim Kajtazović koji je tada bio Fikretov zamjenik.
Postoji potpis Fikreta Abdića i moj potpis na tom dokumentu. Piše i šta bi se trebalo napraviti od umjetničkih djela da se oplemeni enterijer i eksterijer kompleksa stari grad, gdje je kasnije bio kabinet Fikreta Abdića. Vrijeme je da se već jednom skine fama sa tog famoznog spomenika, da se zna ko je naručilac. Kladuša je mala čaršija, puno se priča, pa i da sam uzeo honorar, a koji zapravo nikada nisam dobio. Tome svjedoči i dokument od 9.9.1993. godine o autorskom troškovniku za izradu spomenika Muje Hrnjice. Sve dokumente koje vam spominjem zakopao sam u toku ratnih dešavanja, jedino tako sam ih mogao spasiti – ističe Dizdarević.
Kaže da u aprilu naredne godine, uz pomoć prijatelja, u planu ima uraditi konzervaciju i restauraciju spomenika Muji Hrnjici.
– Spomenik je na nekim mjestima propao čak 70 posto. Prostorija u kojoj se nalazi od 1992. uništena je u ratu, krov prokišnjava i zbog vremena – sunce, snijeg, kiša…, materijali propadaju.
Da bi se mogao iznijeti spomenik, on se mora trajno restaurirati i konzervirati. Postoji moderna tehnologija knauf gipsom, ali to ne mogu bez stručne pomoći. Obratio sam se prijateljima, dugogodišnjim saradnicima, oni su obećali pomoć. U aprilu bi došao jedan tim stručnjaka – između ostalih je to Damir Ujević sa svojim timom, ali i nekoliko kolega kipara. Proces bi trajao sigurno do juna ili čak jula. Onda se spomenik može rezati i iznijeti iz hale, ali opet mora doći stručni tim ljudi koji će to uraditi – pojašnjava Dizdarević.
Do kraja mjeseca, zajedno sa kolegama Kladuščanima, u planu imati osnovati i udruženje kroz koje bi trajno spasili spomenik Muji Hrnjici.
– Trajni zadatak udruženja je očuvanje spomenika Muje Hrnjice – restauracija, konzervacija i lijevanje u bronzu, pa da se postavi na mjesto koje je zamišljeno od same ideje projekta – Keserovića brdo iznad grada. Krećemo na putovanja širom svijeta gdje ima naših ljudi. Cilj je da Kladuščani preuzmu brigu o Muji i da ga na kraju spasimo. A Kladuščani su specifičan narod. Kad nešto naume, to će i uraditi – poručuje Dizdarević.
