Pandemija koronavirusa ostavila je traga u svim segmentima društva. Pored ljudskih gubitaka direktne posljedice su vidljive u privredi, zdravstvu, školstvu ali i u kulturi.
Posebno je ugrožen kvalitet znanja zbog on-line nastave. Tu smo se vodili logikom „bolje ikako nego nikako“. Posljedice takvog obrazovanja naši mladi otkrit će tek kasnije.
Pandemija Covid-19 donijela je i među odrasle strah, mjere udaljavanja i izolacije, te tako utjecala na ustaljene sociološke navike. S obzirom da je udaljila ljude jedne od drugih, povučeni u izolaciju morali su se organizirati i na drugi način provoditi vrijeme. Neke kompanije su se brzo prilagodile i organizirale rad od kuće. U nekim djelatnostima to je išlo teže dok kod nekih gotovo da i nije moguće.
Međutim, globalna pandemija nas je naučila da se brzo prilagođavamo novim uslovima. Donijela je i bržu digitalizaciju društva i iznjedrila nove ideje, ali ta ubrzana digitalizacija i želja da se sve brzo sazna i obavi udaljila nas je od onog nekadašnjeg opuštenog čitanja knjiga.
Čitanje knjiga zahtjeva vrijeme i pažnju dok multimedijalnost omogućuje puno lakši i brži način konzumacije sadržaja. Međutim, lak pristup informacijama na internetu generira iluziju o znanju, upozorava David Dunning profesor psihologije na američkom univerzitetu Cornell.
Zar smo zaboravili staru devizu da samo oni koji čitaju, proučavaju i istražuju su sposobni mijenjati svijet na bolje? Nema dubinskog obrazovanja bez dubinskog urona u knjige.
Davno je rečeno da nas čitanje knjiga čini ljudima. Danas se može čuti kako je sve pomalo besmisleno. Nikako da shvatimo da je društvo opustošeno jer nedostaje istinskog znanja a nema ga jer su ljudi izgubili naviku čitanja knjiga. Uglavnom satima bulje u mobitele i hrane se površnošću odnosno gomilom beskorisnih ili manje važnih podataka. Postajemo svijet univerzalnih sveznalica a suštinski konkretnih neznalica.
Iako smo svi opterećeni svakodnevnim problemima i preživljavanjem moramo naći vremena i za našu dušu. A čitanje nas zasigurno oplemenjuje i čini boljim ljudima. Pročitao sam kako je jedan diplomata angažiran u našoj zemlji rekao da nam je država jako lijepa ali nedostaje poticajnog okruženja. Takvo okruženje možemo izgraditi samo ako vratimo kulturu čitanja, učenja, proučavanja, istraživanja i podupiranja onih koji to rade. Nauka je snažnim činjenicama dokazala tvrdnje da čitanje knjiga donosi mnogo koristi, prije svega kada su u pitanju emocionalni i intelektualni kapaciteti mozga. Čitanjem proširujemo rječnik, um nam postaje britkiji i bistriji, poboljšavamo memoriju, jačamo koncentraciju i razvijamo analitičko mišljenje. Za razliku od društvenih mreža na internetu, čitanje knjiga smiruje i djeluje antidepresivno.
Čitanje knjiga i ozbiljne literature podstiče i naš istraživački duh, proizvodi nove ideje koje mogu dovesti do pozitivnih promjena u našem životu.
S obzirom da je digitalizacija učinila svoje, nije zgoreg podsjetiti na nekadašnjih „deset zapovijedi“ učinkovitog čitanja:
- Čitajte samo dobre knjige,
- Čitajte samo ono što vas zanima,
- Čitajte dnevno najmanje dva sata, i razmišljajte neko vrijeme o onom što pročitate,
- Ako možete, ponekad čitajte na glas. Pazite na izgovor.
- Ako ste u prilici čitajte zajedno s nekim bliskim a kasnije razmjenite mišljenje o pročitanom,
- Čitajte uvijek tako da možete drugom pripovijedati o onome što ste pročitali,
- Čitajte knjigu po redu a ne prelistavajući čas ovdje, čas ondje,
- Čitajte dok ste sviježi a ne kad ste umorni,
- Čitajte samo kad hoćete da obogatite svoje znanje, da oplemenite svoj duh a ne da „utučete“ vrijeme,
- Zapisujte u posebnu bilježnicu sve što vam se od pročitanog učini dostojno naročite pažnje.
Pojavom radija i tv neki su najavljivali potpuni nestanak knjiga. Pojavom interneta najave su bile identične. Međutim, ta se predviđanja na svu sreću nisu ispunila, novi mediji ih nisu pregazili. Knjige su neprevaziđene, tu su i čekaju nas, a naše duše žele biti oplemenjene, zato oplemenimo ih!
