Mogu li ljudi osjetiti vlažnost? Možda zvuči kao čudno pitanje, s obzirom na to da se definitivno osjećate kao da možete prepoznati kada je predmet mokar, ali iza toga stoji malo razloga.
Korisnik Twittera @HannahPosted nedavno je obavijestio svoje pratioce da ljudi nemaju direktan način da otkriju vlažnost, već se oslanjaju na druga čula.
Ideja vjerovatno dolazi iz studije iz 2014. godine ili brojnih studija od tada, koje se bave percepcijom vlažnosti ljudi.
“Za razliku od insekata, kod kojih su identifikovani i široko opisani receptori za vlagu (tj. higroreceptori) koji služe za detekciju vlage (tj. higrosenzaciju),” napisao je jedan tim 2015. “Najveći ljudski senzorni organ, tj. koža, čini se da nema specifičnih receptora za osjećaj vlage i vlažnosti kože.”
Kao što je objašnjeno, ljudi nemaju specifične hidroreceptore. Umjesto toga, čini se da se oslanjamo na mješavinu inputa, kao što je jedan tim otkrio 2014. stavljajući različite stimulanse na ruke i ruke volontera. Kako se temperatura predmeta s kojima su bili u kontaktu smanjivala, na primjer, njihov osjećaj vlažnosti se povećavao, što ukazuje da je temperatura igrala ulogu u tome kako je percipiramo. Također su otkrili da je dlakava koža osjetljivija na vlagu od kože bez dlake i da je osjećaj vlage bio prigušen kada su nervi blokirani pomoću manžetne za krvni pritisak na naduvavanje, piše iflscience.com.
“Vlažnost je jedan od najčešćih osjećaja koje doživljavamo, tako da ga ljudi ne dovode u pitanje. Možete prevariti svoj mozak da se osjeća mokro kada nešto nije mokro ili ga prevariti da se osjeća suh kada je nešto mokro”, prvi autor iz studije, dr Davide Filingeri, rekao je magazinu Re:action 2021. „Ako sjedite na metalnoj stolici gole kože, mogli biste poskočiti osjećajući se mokri kada je zapravo hladnoća metala ta koja vrlo brzo hladi kožu. Ili, ako nosite rukavicu od lateksa i stavite ruku u vodu i ponovo je izvadite, vjerovatno ćete se osjećati vlažno na ruci iako nema vlage u kontaktu s vašom kožom.”
„S obzirom na bučne i dvosmislene senzorne inpute (kao što su termalni i mehanički podražaji na koži), smatra se da mozak procjenjuje koji su događaji izazvali te unose (npr. prisustvo ili odsustvo fizičke vlage na koži), na osnovu prethodnih znanje koje se stječe i oblikuje osjetilnim iskustvom”, napisao je tim u svojoj studiji.
“Ishodi ove studije su zaista ukazali da se, kako bi se osjetila vlažnost kože, morala dogoditi multimodalna integracija toplinskih (tj. hladnoće) i mehaničkih senzornih inputa”, objasnili su. “S funkcionalne tačke gledišta, to je potvrđeno činjenicom da kada je aktivnost A-nervnih vlakana selektivno smanjena, stepen percipirane vlažnosti je takođe značajno smanjen. Sa centralne tačke gledišta procesiranja, to je potvrđeno činjenicom da, iako su svi stimulansi imali iste nivoe vlage, toplo-vlažni i neutralno-vlažni stimulansi su se osjetili kao značajno manje vlažni od stimulusa hladno-vlažno.”
Dakle, to je riješeno, u najpedantnijem mogućem smislu, ljudi ne mogu osjetiti vlagu, i mogu samo zaključiti o vlažnosti iz drugih senzornih inputa. Nikada nećemo saznati pravu vlažnost, sve dok konačno ne pronađemo način da spojimo svoju vrstu sa insektima.
