Ni materina šamarčina, ni ćaćin vojnički opasač, ni djedova ćuška. Ni dunavski vir, ni obad na lopatici, ni zmija na bosom stopalu. Ni pronađeni duvan na dnu đačkog ranca, ni štek pornografskih časopisa otkrivenih ispod madraca, ni prve psovke uhvaćene preciznim roditeljskim uhom u trećem sokaku. Ni penjanje na staru trešnju, ni spuštanje u bunar po loptu, ni paranje novih farmerica. Ništa nije tako opasno kao što je opasan – bojler!
Divlja zvijer
Ne postoji niti jedna stvar u kući koja može da skine glavu sa ramena kao što to može bojler. Sve je spram njega ništavno: i fen i pegla i mikser. Ne postoji nijedna jedina opomena koja upozorava na veš-mašinu. Nikada niko nikoga nije plašio frižiderom. Ali, bojler je vještica iz bajke kojom se straše nevaljala i razmažena derišta. Bojler je zmaj koji i pali i proždire. Bojler je divlja zvijer koja nikada ne može da se pripitomi.
Bojler je magarac u svijetu bijele tehnike. Nasilnik koji davi iz dana u dan. Pritajeni dušmanin koji napada kada su i tijelo i duh pali na koljena. Bitanga koja obožava da udara ispod pojasa
Mater se ne prišti ako grijalica u kupatilu tokom januarske nedjelje radi pola sata duže nego što bi trebalo. Otac ne grmi ukoliko televizor ostane upaljen cijele noći. Ali ako bojler nije ugašen prije tuširanja ili kupanja, to je već prekršaj zbog kojeg izbijaju krstaški ratovi. Sve može da se objasni, sve može da se razumije, sve može da se oprosti, ali upaljen bojler za vrijeme tuširanja nikada i nikome! Manja opasnost prijeti ako se šibica prinese nafti.
Jesam sto puta rekla da gasiš bojler prije kupanja? Opet sjediš na ušima! Hoćeš da te ubije struja dok se kupaš? I šta da se nešto desi: kako da uđem unutra kad si se zaključao? Koliko puta treba da ponovim da ugasiš bojler prije nego što uđeš u kadu? Jesi li zaboravio kako je Nadu Dragičinu streslo kad je pustila vodu, a nije ugasila bojler?! I tako oduvijek, i tako zauvijek. U roditeljskim bisagama je neuporedivo više municije, ali i ovo je dovoljno da ubije grešnika koji je zaboravio da struja i voda nikada ne idu zajedno!
Prijetnje i opomene nikada ne slabe. Pojačavaju se čim sunce odskoči, jer tada neoprezni samoubica mora češće pod tuš. Prije škole jednom, poslije škole još jednom, prije spavanja jednom. I svaki put na pameti je samo jedno: bojler! Ne da li će sva prašina s nogu spasti, ne da li će ostati dovoljno tople vode za sestru koja čeka svoj red, ne da li će kupatilo biti mok-mokro nakon temeljnog kupanja, nego samo i jedino da li je bojler ugašen!
Postoji još jedna prepreka: šalter. Prvi taster, onaj za svjetlo, najmekši je. Drugi, onaj za grijalicu, nešto je tvrđi, ali i on popušta brzo. Ali onaj treći, onaj za bojler… Tu ne pomaže ni treća smjena! Dođu i ujak i stric i drugari iz ulice, dođu i trener lokalnog džudo kluba i komšija koji za nadnicu cijepa drva svaki drugi dan, ali džaba, bojler neće da se upali i gotovo! Guraš i kažiprstom i palcem i sa oba prsta i šakom i drškom od metle i širim krajem šrafcigera, ali prije će kamen pustiti suzu nego što će taster za bojler pristati da se makne.
Bojler je magarac u svijetu bijele tehnike. Nasilnik koji davi iz dana u dan. Pritajeni dušmanin koji napada kada su i tijelo i duh pali na koljena. Bitanga koja obožava da udara ispod pojasa. Njegova braća i njegove sestre miruju i pomažu, samo on ne pristaje na povlačenje. Nadmen je i prgav, a to su dvije osobine koje bi i svilu pretvorile u vile. Od one je sorte kojoj su zloba i zanat i hobi. Uživa kada je drugima teško zbog njega. Da je čovjek, bio bi nitkov prve klase.
Ali, nekako dijete među uši utuvi ono što mu (uglavnom) mater ponavlja iz dana u dan i muke sa bojlerom bar nakratko prestanu. Odnos i dalje ostaje isti, ali u tišini. Pa i tada će mučenik svako malo izvirivati iz kade da vidi da li lampica na bojleru svijetli. Ako je lampica pokvarena, ako ne žeže onom odvratnom crveno-narandžastom nijansom, onda će kupač najmanje dva puta prekidati pranje i kroz jedva odškrinuta vrata proturiće glavu i u mraku hodnika razgledaće šalter. Strah koji bojler jednom utjera u kosti više ne može da istjera ni hunska konjica.
Već sam se svikao na bojler i na njegovu poganu narav kada smo dobili prekomandu u prvo bačko selo nakon erdutske granice. Rat je krenuo ka daljskom ataru, pa su roditelji odlučili da nas na desetak dana prebace u Sontu, kod ujnine familije. Raspoređeni smo nejednako u dvije kuće, ali smo, uprkos tome, dane provodili zajedno, maštrafeći zelene kajsije i sipajući sitni džeparac u autiće na sudaranje. U novoj kući nije bilo starih naređenja zbog bojlera, pa sam odlučio da malo opustim i dušu i mišiće. Ali…
Treće ili četvrte večeri namjestio sam vodu, pokrenuo tuš i ušao u kadu. Kako sam se pokvasio, tako me je nešto pecnulo. Presjekao sam se na pola. Izletio sam iz kade i sa sigurne udaljenosti pokušavao shvatiti šta se dogodilo. Ništa mi nije bilo jasno. Nakon nekoliko minuta dumanja ponovo sam upao u kadu, ali se opet dogodilo isto: kako sam pustio vodu, tako me ona opekla. I onda mi je sinulo: bojler! Stari prokletnik se sveti zato što sam olako zaboravio na njega! No, sve je ukazivalo na to da je metalna kaca isključena. Pa ipak, voda nije prestajala da baca struju.
Miroljubiv i dobrodušan
Tek sam treći dan rekao domaćinima šta se dešava. Više nisam mogao da spavam napola okupan, niti sam mogao da gatam odakle i kako struja dolazi u vodu. Kvar je brzo riješen, a ja sam tek godinama kasnije – i to mašala godinama kasnije – saznao da je problem bio u tuš-bateriji, a ne u bojleru. Koji, kako su mi kasnije pričali električari, možda i hoće da napravi belaj ako sve nije na svome mjestu i ukoliko nije sve povezano kako treba, ali je uglavnom to miroljubiv i dobrodušan komšija.
Može biti da majstori znaju šta govore. Ali im ne vjerujem nijedne. I danas me palčevi bole zbog onog trećeg tastera na šalteru da bih mogao to da mu zaboravim. I danas oprezno ulazim u svaku kadu i još opreznije puštam vodu da bih mogao to da mu oprostim. Ako bih po jednom zlu morao da pamtim djetinjstvo, onda bi to bila ona slika tuđeg kupatila u kojem jedan prestrašeni dječak pribijen uz ledene pločice gleda u iskeženi bojler koji hoće i da ubije.
