Početak 32. muzičkog biennala Zagreb, koji će biti održan od 13. do 22. aprila 2023. godine, povod je za razgovor sa Hanan Hadžajlić, bosanskohercegovačkom kompozitoricom, flautisticom i višom asistenticom na Odsjeku za kompoziciju Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, čija će kompozicija “Requiem Ex Machina” za šest ozvučenih glasova doživjeti praizvedbu u sklopu festivalskog programa.
Propitivanje i probijanje
Djelo je nastalo kao narudžba za projekt “Balkan Affairs”, koji je pod okriljem Muzičkog biennala Zagreb pokrenut s ciljem promocije stvaralaštva regionalnih savremenih kompozitora, te kao prostor za razmjenu ideja i međusobno razumijevanje vlastitih kulturoloških sličnosti i razlika, nudeći alternativu za izgubljeni zajednički kulturni prostor. Ovaj dio festivalskog projekta okupio je šest kompozitora iz različitih dijelova Balkana. Vokalne kompozicije Hanan Hadžajlić, Juga Markovića, Ane Pandevske, Nine Perović, Petra Strahovnika i Helene Skljarov, koje na različite načine tematiziraju rat na prostoru bivše Jugoslavije, premijerno će izvesti Neue Vocalsolisten Stuttgart.
Kompoziciju ”Requiem Ex Machina” za šest ozvučenih glasova čine četiri dijela (stava) koji se izvode bez pauze između (I – Kyrie Eleison: Death, II -Lux Aeterna: Children of Abraham, III – Dies Irae: When All Creation Rises Again, IV – Lux Perteptua Luceat Eis: Life). Koristila je i isječke pravoslavne molitve, melodiju ezana (bez izgovaranja teksta), tihi zikr i značajne brojeve iz gematrije u uspostavi makrofraza. U drugom stavu (Lux Aeterna: Children of Abraham) nalazi se citat iz djela “Vladar” Niccola Machiavellija.
***
Dragi čitatelji,
Ako ste došli do ovog dijela, znajte da se tok konvencionalnog oblikovanja teksta ovdje zaustavlja. Muzikološka ustaljena jasno strukturirana metodologija realizacije intervjua ipak je “pokleknula” pred potrebom umjetnika za propitivanjem i probijanjem ustaljenih obrazaca.
Nakon višesatnih diskusija, nekoliko opširnih radnih verzija teksta surovo je odbačeno. Niz jezgrovitih pasusa o djelu koje će biti praizvedeno na Muzičkom biennalu Zagreb i globalnim tendencijama u nauci, umjetnosti i tehnologiji detektovano je kao “višak” koji remeti koncept artikulacije misli Hanan Hadžajlić.
Kompozitorica vjeruje da “pročišćeni” redovi koji slijede grade najčistiju formu vođenja stručne diskusije. Proces filtriranja “intelektualnog razgovora (o umjetnosti) u pokušaju” rezultirao je jednostavnom preglednom strukturom koja ekonomično i precizno osmišljava, niže i varira direktne, sirove iskaze.
***
Obrazloži naziv “Requiem Ex Machina”: “Requiem” (simbol univerzalnog, duhovnog i veličanstvenog) + “Ex Machina” (tvoj kompozitorski pečat)
Vjera u Boga i vječni život (Requiem) + kratki momenat demonstracije moći malog čovjeka (Ex Machina).
Demonstracija moći malog čovjeka i umjetnost danas?
– Vještina, filtriranje suvišnog, ideal. Umjetnost danas – saznaćemo sutra. Zavisi od budućeg koncepta suvišnog.
Šta je to “današnje suvišno” koje prikriva ideal i suštinu vještine (koji su valjda svevremensko univerzalno)?
– Sidra koja su zakačena za brod. Ne daju mu da dođe do tačke B. Treba ih odstraniti, a ne od njih praviti simbole protesta i “umjetničkog izraza”.
Protest u umjetnosti je istrošena kategorija ili je samo promijenila karakter?
– Protest bez plana i programa promjene je besmislen. Ko je sazrio, taj zna gdje i na koji način mijenja stvari. Pasivni samo pričaju. Zanimljivo mi je kad umjetničko djelo kritičara kapitalizma dostigne visoku cijenu na aukciji. Otkačite sidra koja će napasti ovaj primjer i pustite brod da plovi. I paradoks ima svoj ciklus.
U kontekstu promjene – koje su koordinate Vašeg broda?
– S ciljem da uplovim u prostor iza simboličkog, radim na sticanju vještine vođenja “broda”. Trudim se da održavam zadati kurs i brzinu i analiziram svoje postupke.
Koliko je zadani kurs podložan promjenama i kojoj vrsti promjena? Kako ga kontrolišete kroz oluje?
– Relativno nedavno sam shvatila gdje želim da idem. Teško je pobjeći od simbolizma, čak i u ovom razgovoru. Promjene zavise od toga da li nešto radim kako bih razvila tehniku ili mi je neko naručio djelo za određenu svrhu, što implicira naglašeni simbolizam. Ako je honorar dobar, uložit ću vrijeme i igrati se sa simbolima. Kad to završim, nastavljam rad na vještini kojoj težim. Ali mogu reći da sam razvila vještinu brzog prebacivanja u različite uloge. A kad je oluja, onda ne plovim. Tada letim iznad oblaka.
Da li činjenica da je simboličko često zajednički sadržalac (visoke) umjetnosti i popularne kulture demistifikuje ovu prvu kategoriju?
– Vještina filtrira suvišno. Umjetnost ili djelo koje se gleda kroz prizmu kulture, svejedno je. Mislim da iza simboličkog znači drugo stanje svijesti.
Da li je u prostoru iza simboličkog vrijednost ove dvije kategorije izjednačena?
– Pa da. Sve ostalo su ljudske gluposti; pokušaji da “stvorimo” nešto. Vještina je kao kompas, olakšava potragu.
Znači li da je simbolizam uvijek uslovljen nekim oblikom moći (u ovom slučaju novac) i da ne želimo da se mijenjamo i ostanemo autentični, moramo naučiti igrati uloge?
– Ne nužno. Komuniciramo kroz simbole, a u umjetnosti i kulturi su kao grafiti svijeta u kojem živimo. To je čak i romantično. Ako neko želi da investira u djelo i želi da ga poveze s nekim narativom, a ja pristanem, tu imamo odnos novac – vještina. Nema novac baš toliku moć (i ta priča je dio kulture i teorija zavjere). Kreativan čovjek može s malo sredstava napraviti nešto što pokreće ljude. Što se uloga tiče, mislim da trebamo naučiti da ne igramo “ulogu”, taj neki jedan identitet, već da se razvijamo i budemo upotrebljivi u savremenom svijetu.
Alibi za pasivnost
Je li to savremeni oblik prirodne selekcije? Je li mimikrija vrlina?
– Ne znam.
”Nema novac baš toliku moć i da, taj narativ je dio kulture i teorija zavjere”… ili je to alibi za pasivnost?
– Upravo. Zaboravili smo da nam ne treba puno za život. Možda su i to sidra koja nam smetaju. Isto kao i kritika na koju se troši previše energije. Previše priče, premalo rada.
U fokusu Vašeg istraživačkog rada i umjetničkog djelovanja dugo su bili transhumanizam i vještačka (muzička) inteligencija u periodu kada se kod nas malo govorilo o tome. Na koji način se Vaša percepcija ovih fenomena od tada promijenila i da li je kriza uzrokovana pandemijom Covid-19 uticala na to?
– Zanimalo me šta možemo izvući iz transhumanističkih filozofija što bi nas unaprijedilo u načinu mišljenja i djelovanja, bez uslovljenosti eksternim tehnologijama. I dalje pronalazim poveznicu između osnovnih i poznatih nam principa rada ljudskog mozga, te analognih procesora zvuka. Baš sam nedavno razgovarala sa jednom neurohirurginjom o toj temi i prisjetila se te priče. Zbog pandemije je otkazan seminar US Transhumanističke partije u Los Angelesu, kojem sam trebala prisustvovati sa još dva člana INSAM Instituta 2020. Tada mi je bilo žao, a danas nije. Sada uđem na Facebook i svaki peti “prijatelj” postavlja “skrinšotove” konverzacija sa Chat GPT-jem. Dosadno.
Zašto ste prostor slobodne improvizacije prepoznali kao svoj prostor? Je li taj poligon ogoljuje realno stanje u smislu vještine? Nalazite li tu tragove istine?
– Da, i tu tražim istinu. Koristim uvježbane modele mišljenja, pokušavam da komponujem u realnom vremenu, flautu koristim kao medij. Nemam kontrolu koju imam kad komponujem i pišem u partituru, puno je rizičnije i nesigurnije. U tom “prelomu” se dešava “novi život”.
Umjetnički uzori?
– Johann Sebastian Bach i Andy Warhol.
