Ekolog i istraživač bioraznolikosti Franz Essl proglašen je naučnikom godine 2022. u Austriji. Ovom nagradom Klub obrazovanja i naučnih novinara odao je priznanje njegovom obrazovnom radu u području očuvanja vrsta i sferi borbe protiv klimatskih promjena.
Essl je rođen 1973. u Linzu u Gornjoj Austriji i odrastao je na farmi u blizini grada Steyr. Diplomirao je na Fakultetu prirodnih nauka Univerziteta u Beču, gdje je i doktorirao. Prirodu je, kako sam kaže, zavolio boraveći na farmi, u šumi i igrajući se na obližnjem potoku. Od djetinjstva su ga zanimale biljke i životinje i rano je shvatio kako su mnoge vrste i njihova staništa ugroženi.
Radikalna ideja
U knjizi Edwarda O. Wilsona “Pola Zemlje”, Wilson, znameniti istraživač biodiverziteta, predlaže jednu vrlo radikalnu ideju – da se 50% Zemljine površine zaštiti od ljudi, kao jedna vrsta visokozaštićenog područja poput nacionalnog parka, kako bi se održao biodiverzitet.
Essl se, u razgovoru koji smo vodili u bečkom Caféu Freud, osvrnuo na tu ideju. “Moje lično mišljenje je da je Pola Zemlje stvarno upečatljiv naslov, ali mislim da nije glavno da li se tu treba raditi o 30 ili manje procenata zaštićene površine, nego je glavna poenta zaštititi biološku raznolikost. Biodiverzitet postoji, ali je u padu zbog sve većeg i rastućeg ljudskog utjecaja. Potrebno je da se prepozna kako je za očuvanje biodiverziteta potrebno i dovoljno prostora.”
Međutim, upravo je ova Wilsonova ideja našla odjeka u ideji “30 x 30”, prema Montrealskom sporazumu. Delegati 190 zemalja su se 2022. na COP15 obavezali na zaštitu 30% kopna i 30% obalnih i morskih područja do 2030. godine, ispunjavajući najviši cilj dogovora, poznat kao 30-po-30. Autohtoni i tradicionalni teritoriji također će se računati u ovaj cilj, za što su se zalagale mnoge zemlje i aktivisti tokom razgovora. Sporazum također teži obnovi 30% degradiranih zemljišta i voda, u odnosu na raniji cilj od 20%.
”U nekim područjima imate divljinu, u nekim područjima poput Evrope imate mješavinu kultivisanih područja, a na planinama manji utjecaj čovjeka. Treba postići fer balans između zaštite područja i lokalnih zajednica”, dodao je Essl. Ovo podrazumijeva integralan pristup i kompromise između razvoja zajednice i zaštite biodiverziteta.
”Ovo je veliki izazov, a još veći izazov je implementacija mjera”, ističe on.
Kada pomišljamo na biodiverzitet, pomišljamo obično na netaknutu divljinu i udaljena područja, međutim, to ne mora biti tako – u Evropi postoje kultivisana područja, poljoprivredna zemljišta koja također imaju dobar biodiverzitet.
”Mnoga poljoprivredna područja u Evropi koja su oblikovana stotinama godina kroz ljudske aktivnosti su ekstremno bogata biodiverzitetom. Čak ni ne moraju biti daleko. Evo, u Beču, koji ima oko dva miliona stanovnika, u blizini postoji nacionalni park, bukvalno kada izađete iz metroa, dvadeset minuta. Imate i ostatke Bečke šume… To pokazuje da se mogu integrisati ljudske potrebne, korištenje zemlje i konzervacija okoliša”, kazao je Essl.
U mnogim gradskim sredinama milionskih gradova širom Evropske unije praktikuju se i bašte na krovovima zgrada, pa čak i pčelinjaci. Manje se sade hibridi koji nemaju nektara, a više biljke koje privlače pčele, leptire i druge polinatore, a neki dijelovi parkova se namjerno ostavljaju da podivljaju, da ih naseli korov i ne kose se. Ovi mali refugijumi postaju utočišta za ptice, insekte i niz drugih životinja. Kod nas se u parkovima, kojih, nažalost, zapravo i nema, uglavnom praktikuje zastarjela hortikultura 70-ih godina, bez raznovrsnosti i bez vrsta koje zbilja privlače insekte i ptice.
Mnoge ekonomski razvijenije i bogatije zemlje globalnog Sjevera imaju problem s upotrebom zemlje za poljoprivredu, što je glavni pokretač utjecaja na okoliš. U samoj Austriji, to djeluje na cijelu zemlju, osim možda nekih visokih područja Alpa. To znači da što se dogodi s poljoprivredom, ima ogroman utjecaj na cijelo područje.
”Rekao bih da je do sredine 20. vijeka poljoprivreda svuda bila prilično tradicionalna. Ono što se nakon toga promijenilo jeste da smo postali efikasniji, u smislu koliko jedan farmer može uzgojiti, koliko možete dobiti od polja, zbog kombiniranih metoda koje su donijele Zelena revolucija i mašine. S jedne strane, to je jako uspješna priča jer smo počeli dobijati 2-3 puta više uroda s iste površine, a s druge strane to ima i svoju cijenu. Ova intenzivna upotreba zemlje dovodi do toga da su močvarna staništa, šume potisnuti. To je kao kada imate vrhunskog sportistu koji postiže odlične rezultate, ali na anabolicima, i u jednom trenutku to više ne ide.”
Fragilni planinski ekosistemi
Na fragilne planinske ekosisteme kakvi su Alpi još nešto ima utjecaja – zimski turizam, ali i klimatske promjene. Zbog otopljenja dolazi do seobe nekih vrsta. One koje vole hladnije, uskospecijalizirane vrste za niže temperature se sele više, neke druge se spuštaju, a termofilnije vrste s nižih nadmorskih visina se također penju.
”Tamo gdje se koncentrira dosta ljudi zarad turizma, u prvom redu, na zapadu Austrije, naravno da ima utjecaja. Ovi ski-resorti su pritisak na prilično drevne krajolike. Ali je to prilično lokalizirano. Glavno je pitanje koliko se još može investirati u infrastrukturu. Međutim, zbog klimatskih promjena, ski-resorti na nižim visinama već imaju probleme”, ističe Essl.
Ovo je nešto što vidimo i u BiH – neumjerena izgradnja na planinama koje imaju skijališta, što je enorman pritisak na planinske ekosisteme, a pri tome je snijega sve manje i sezone skijanja dolaze sve kasnije i kraće su.
Essl također primjećuje kako se politički može dobiti podrška za pozitivne promjene, čak i kada postoji jaka opozicija, ali kada ljudi vide prednosti, oni to prihvate. Tako su ljudi prihvatili recikliranje ili smanjenje saobraćaja automobila u gradovima. “Važan je i pritisak građanskog društva, koje podržava promjene”, naglasio je Franz Essl.
*Susret s Franzom Esslom bio je dio ALPS15 posjete Austriji 2023. u organizaciji austrijskog Ministarstva EU i internacionalnih odnosa i Privredne komore Austrije.
