Udruženje likovnih umjetnika BiH organizuje u septembru Drugo grafičko bijenale mladih, o kakvoj se manifestaciji radi, te šta ona podrazumijeva?
– Bijenale je koncipirano tako da na konstruktivan način veže jednu mladu energiju koja obitava unutar četiri zvanične akademije u BiH, to su pored ALU u Sarajevu, akademije u Trebinju, Banjaluci i Širokom Brijegu. Kao što u samom svom nazivu bijenale podrazumijeva, fokusirani smo na grafiku, i to sa završne godine. Dakle, govorimo o dodiplomcima i studentima polaznicima drugog ciklusa master studija. Upravo da bismo time zadovoljili kriterije da pokušamo da stvorimo jednu zaokruženu, konstruktivnu sliku o tome šta je to mlada kreativna energija unutar grafičke prakse u BiH.
Spajanje grafičara
Prva ovakva manifestacija otvorena je u BKC-u u Sarajevu 2018. Međutim, onda se desila neka promjena, došli su neki novi ljudi u upravu BKC-a, zadesila nas je pandemija, onda neke situacije čisto iz pragmatičnih razloga, problemi sa budžetom, sa formiranjem vlasti i, evo, konačno su se stekli uslovi da to u septembru realiziramo, tačnije od 20. do 30. septembra u prostoru velike galerije BKC-a u Sarajevu. Tu će se desiti zvanično otvorenje ove smotre, koja je zapravo jedina likovna, grafička priča ovog tipa u BiH.
Uključene su sve četiri bh. akademije, koliko tu uopšte vidite prostora za saradnju. Ipak se ne dašava često da te četiri akademije djeluju tako okupljeno, imaćemo zapravo presjek cjelokupne grafičke scene mladih u BiH?
– Rukovođen dosadašnjim iskustvom, moja impresija je da je takva priča spajanja, sinergije mladih grafičara, koji su svoje školovanje sticali u okviru ove četiri akademije, itekako produktivna i obećava neku ljepšu, vedriju vizuru naše budućnosti, spore ili daleke, kako god. Unatoč sveopštem haosu i rasulu, koji su i dan-danas prisutni kada govorimo o političkoj sceni, o svekolikim podjelama koje takvu političku scenu oblikuju, ovaj događaj je jedan mali, pa mogu reći i moj lični doprinos da se takva situacija razbija i mijenja nabolje.
Čini se da ste uspjeli napraviti jednu otvorenost koja prevazilazi sve vidove administrativnih granica i fokusirate se na ono što je suština akademije kao institucije, bavljenje umjetnošću i spajanje mladih ljudi.
– Naš entuzijazam se temelji prije svega na toj želji da povezujemo i da promičemo otvorenost i slobodu. Impresije svih učesnika prvog bijenala su bile iznad mojih i zajedničkih očekivanja. Pobjednik tog bijenala je bio tadašnji student Akademije likovnih umjetnosti u Banjaluci Nikola Kašterović, kome ćemo ove godine u BKC-u napraviti i zvaničnu samostalnu izložbu, gdje će biti u mogućnosti da na najbolji i najsadržajniji način predstavi sebe i svoju grafičku djelatnost publici. Prošla manifestacija je potvrdila moj stav da je publika bila šarolika, posjećivali su je ljubitelji grafike iz cijele BiH.
Često se percipira da ljudi nisu zainteresirani za umjetnost, ali doima se jako važna, čak nužna ta veza između galerijskih prostora i akademija, uopšte pružanje mogućnosti studentima da predstave ono što su njihov rad i njihova interesovanja u toku procesa studija. Na koncu, da li uopšte postoji interesovanje za likovnu umjetnost?
– Čini mi se da postoji, uprkos maločas elaboriranoj sivoj, pa često i crnoj političkoj, sociološkoj i kulturološkoj situaciji u okviru cijele BiH. I u tom smislu me dodatno inspirira i motivira da budem na neki način kreator ovog događaja, u sadejstvu sa pomenutim rukovodstvom BKC-a kao kuće koja će to u pravom smislu iznjedriti kao događaj i da takvu priču afirmiramo. Interesovanje je, kroz moje lično iskustvo, rad i praksu sa studentima, takvo da itekako ima kvaliteta i potencijala. Kapacitet je u tom smislu nedvojben, ali uvijek stoji ona vječita dilema od roditelja do studenata, šta poslije, kada mi zatvorimo iza sebe vrata akademija koje su obrazovale studente.
U tom smislu, da se ne lažemo, situacija nije nimalo bajkovita. Odliv mladosti je u svakom smislu prisutan i evidentan, ne govorim samo o umjetnosti. To je jedna opšta situacija kojoj ja, nažalost, ne vidim trenutno neko adekvatno rješenje koje nas u tom smislu može oraspoložiti. Međutim, čini mi se da je upravo zbog toga, da bismo učinili nešto, otvorili neki novi put, važno da postoje ovakve manifestacije koje ljude upućuju jedne na druge. Želimo da promovišemo ono što jeste zajednički okvir, što jeste jedna ideja, misao, na kraju krajeva, ljubav prema struci, ono što umjetnost sama po sebi podrazumijeva.
Koliko je iz pozicije profesora danas teško motivirati mlade ljude na bavljenje umjetnošću, odnosno koliko grafika korespondira sa vremenom opšte digitalizacije svega?
– Primarna prednost grafike kao umjetničkog medija jeste u tome što, pogotovu u današnje vrijeme, u doba masovne proizvodnje, ali i u doba itekako poljuljanih kriterija, vrijednosnih ljestvica, grafika se jako lako i dobrodošlo asimilira i u nove medije, nove tekovine. Prije svega, u dizajn uz sadejstva sa fotografijom. Ili kroz konceptualne uratke uz sadejstva sa animacijom, kompjuterskom grafikom i drugim medijima.
Kreativna egzistencija
Grafika kao umjetnička disciplina u svom habitusu takvu širinu i podrazumijeva. Samim time, čini mi se da upravo grafičari, studenti ovako koncipiranog odsjeka, imaju i trebaju imati malo lakši pristup u onome što je nekakva kreativna egzistencija.
Predsjednik ste ULUBiH, kako tu stvari funkcionišu, koliko su likovni umjetnici u BiH povezani?
– I u tom smislu se stvari mogu dvojako sagledati, uz sve prednosti koje pruža mogućnost okrupnjavanja i povezivanja scene, kroz udruženje kakvo je ULUBiH, postoji i nešto što jeste realni okvir, nažalost, jedan pogubni faktor koji se opet nužno temelji na političkoj situaciji i političkoj manipulaciji. Sve ono što podrazumijeva državu BiH kao ujediniteljski faktor, kao neki krovni ili državotvorni okvir je, barem do sada, bilo sve manje, evidentno manje interesantno. U mnogim slučajevima mi smo kao društvo i kao kultura posezali za dekonstrukcijom umjesto za konstrukcijom. Opet se treba rukovoditi onim što kolokvijalno nazivamo mlada stvaralačka energija, nadam se i vjerujem da mladost, koja podrazumijeva određenu rasterećenost od onoga što nas uče donedavna još svježa iskustva ratova, može biti taj nužni generator nove i pozitivne energije koja bi mogla ovo društvo mijenjati ka boljem. Upravo Drugo grafičko bijenale mladih jeste jedno od naših nastojanja da ponudimo platformu koja će ljude okupljati, povezivati i dovoditi ih u priliku da razmjenjuju svoja iskustva i demistifikuju podjele i predrasude. Oslanjanje na kreativnu mladost može ponuditi rješenje, dati novi zamah koji može zaintrigirati i kvalitetnije sagledati ono što nas čeka u budućnosti.
Pomenuli ste politiku u više navrata, da li umjetnost u našim okvirima ima snagu da nadiđe okvir političkog?
– Čvrstog sam uvjerenja, nažalost ili na sreću, da umjetnost ne može mijenjati svijet, ali može mijenjati autora. Kao jedinku, kao osobenu kreativnu poetiku, koja na kraju krajeva može kvalitetno i u narativu, ali i suštinski mijenjati vlastiti univerzum. Ako pođemo od jedinke kao jedinke toliko multipliciranih mladih stvaralaca, ipak čini mi se predstavlja ni slučajno zanemarljivu potencijalnu snagu. A ti koncentrični krugovi se mogu i širiti.
