”Kurdistan jan neman”, memoarsko-putopisna knjiga Hajrudina Somuna, predstavljena je u srijedu navečer u Kulturnom centru HKD-a Napredak u Zagrebu. Izdavač je Synopsis Zagreb-Sarajevo. Zagrebačko predstavljanje knjige priređeno je u povodu Nawroza, kurdskog praznika dolaska proljeća i nove godine, ističe se u najavama.
Najnovija knjiga diplomata i uglednog jugoslavenskog i bosanskohercegovačkog novinara Hajrudina Somuna iz Sarajeva potaknula je u Zagrebu veliko zanimanje. U publici mnoga poznata zagrebačka lica.
Feljton u Oslobođenju
U jednom od izlaganja promotora spomenuto je i Oslobođenje. Radi se o podsjećanju na feljton Hajrudina Somuna o Kurdima objavljen u Oslobođenju prije gotovo 60 godina. Ovaj niz reportaža tada je i nagrađen. Ovo je ocijenjeno kao zanimljivost, što govori, kako je rečeno, i o jugoslovenskom novinarstvu u to vrijeme. Naš cijenjeni kolega Somun i danas je kolumnist našeg lista, Oslobođenje ove godine obilježava 80. godišnjicu izlaženja.
Knjigu Hajrudina Somuna predstavili su bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, sveučilišni profesor, povjesničar Tvrtko Jakovina, novinar Jerko Bakotin i sam autor. Dugogodišnji diplomat i novinar Hajrudin Somun je, među ostalim, prognozirao da ako turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ne bude riješio kurdski problem, “Turska može da se raspadne”. Na pitanje iz publike gdje Kurdi danas imaju najviše problema, odgovorio je sa: “Najviše problema imaju u Turskoj.” “Što se tiče odnosa prema Kurdima, čak sam i neke prijatelje izgubio zbog Kurda, izgubit ću i zbog ove knjige, vjerojatno. Zato što je Ataturk stvorio tu famoznu rečenicu kako je ‘divno ili sretan biti Turčin, a ne Kurd’. Ne daj bože Kurd ili Bosanac, na kraju krajeva, dijaspora ova balkanska, sandžačka, bosanska, hercegovačka je imala teško, strašno iskustvo s Ataturkovom nacionalističkom Turskom, još prije 2. svjetskog rata su po selima išli žandari i ako bi čuli da dijete govori bosanski ili srpsko-hrvatski, oni su ih bičevali, tukli, a njihove roditelje kažnjavali. Što se tiče Kurda, i dalje je to glavni problem turske države, čak i njene egzistencije”, rekao je Somun.
Za Kurde se uopće kaže da su najveći narod na planeti bez države, karakterizira ih velika raznolikost, tolika raznolikost da neke grupe koje pripadaju tom korpusu tvrde da možda i nisu Kurdi
Jerko Bakotin je uvodno govorio općenito o tzv. kurdskom pitanju. “U 10-ak minuta je teško”, odmah kaže, dodajući da će pokušati sažeti najintrigantnije točke. “Za Kurde se uopće kaže da su najveći narod na planeti bez države, karakterizira ih velika raznolikost, tolika raznolikost da neke grupe koje pripadaju tom korpusu tvrde da možda i nisu Kurdi, nego da su posebni narodi, recimo Jezidi.” Kurdi će reći da govore nekoliko različitih dijalekata, a dva jezika, ali većina lingvista se slaže da je riječ o različitim jezicima. Ovo je usporedio “s našim prostorima gdje imamo slučaj da je na podlozi jednog jezika nastalo nekoliko različitih nacija hrvatska, srpska, bošnjačka, crnogorska”, a oni (Kurdi) koji govore nekoliko jezika “zovu se jednim narodom”.
Objašnjava dalje dramatičnu, kompliciranu povijest Kurda koji su u prošlom stoljeću ostali podijeljeni između četiri nezavisne države (Iran, Irak, Sirija i Turska). “To je sudbina koja ih je pratila cijelo 20. stoljeće i danas ih prati na vrlo ružan i nesretan način.” Ukazuje na represiju i genocid kojem su Kurdi izloženi, naglašava da je za kurdsko pitanje ključno pitanje nacionalne države. “Bez obzira na sva neslaganja i sve sukobe između te četiri države, kad god bi se Kurdi malo više digli, kad god je zaprijetilo da će doći zaista do toga da izbore nezavisnost ili neki znatan stupanj autonomije, te četiri države bi se vrlo lako međusobno dogovorile da ih skupa potisnu, žrtve brojnih ustanaka koje su Kurdi dizali su desetine i stotine tisuća Kurda koje su pobijene u 20. stoljeću u otporu, zato što bi postavljanje kurdske nezavisnosti sobom nosilo drastično preuređenje bliskoistočnog državnog sustava, to bez dubokih potresa kao što su dramatični ratovi, događaji tog tipa, neće se desiti”, konstatira.
Kaže da su se u hladnom ratu Kurdima “poigravali i Sovjeti i Amerikanci”. Smatra da je budućnost Kurda neizvjesna. Među ostalim, posebno analizira aktualnu situaciju s Kurdima u Turskoj, unutarnje podjele među samim Kurdima, razvoj događaja u svjetlu komunikacije putem interneta, relacije s velikim svjetskim silama “koje su ih mnogo puta izigrale” i dr. Novinar tjednika Novosti izdavača Srpskog narodnog vijeća, Bakotin je zajedno s Nikolom Kuprešaninom autor dokumentarnog TV serijala “Kurdi” od četiri jednosatne emisije koji je Hrvatska televizija emitirala čak dva puta. U finišu posebna pohvala autoru raritetne knjige: “Kurdi su kod nas relativno malo poznati i tu je izuzetna vrijednost knjige Hajrudina Somuna, koji se susretao s ključnim kurdskim vođama u Iraku, s Mula Mustafom Barzanijem i Dželalom Talabanijem. Ova knjiga je kombinacija memoara, putopisa i historiografije, na našim jezicima nema sličnog djela”, ocijenio je Bakotin.
”Ovo je čudesna knjiga”, naglasila je Pusić. To je nevjerojatan narod u nevjerojatnoj situaciji, rekla je za Kurde. Pojašnjava naslov knjige: “Kurdistan jan neman”, što znači: Kurdistan ili smrt. Dosta česta dilema u bezizlaznim situacijama, kaže. Dalje ukazuje da knjiga objavljena 2022. ima 250 stranica te da uključuje kronologiju, bibliografiju, bogato je ilustrirana arhivskim fotografijama. “Kronologija jako puno pomaže da dobijete osjećaj kako je sve to išlo kroz povijest. Knjiga ima 250 stranica, a mogla bi imati 2.500 s obzirom na količinu informacija, događaja, podataka, iskustava, koja su poredana u tih 250 stranica, iz svake stranice bi mogli napraviti još 5 do 10 dodatnih.”
Govori o Kurdima. Citira drugu parolu koja je česta i uobičajena kod Kurda, da Kurdi nemaju prijatelja osim planina. “Koja opisuje također njihovo povijesno iskustvo, praktički svi s kojima su sklapali saveze su ih prevarili i izdali na različite načine i u različitim povijesnim razdobljima.” Opisujući povijest Kurda, smatra da se ona može objasniti metodologijom sociologa Maxa Webera, odnosno instrumentom “ideal-tip” koji predstavlja neki pojam ili društveni fenomen u svojem ekstremnom, najizraženijem obliku kakav ne postoji u stvarnosti. Onda se razne situacije u stvarnosti mjere prema tome koliko su se približile tom metodološkom ekstremu, ideal-tipu. Kaže da su Kurdi pravi primjer ideal-tipa.
”Svi narodi su propatili kroz svoju povijest razne nedaće, prevare, uništavanja, ratove, tragedije… ali Kurdi su, moglo bi se reći, veberijanski ideal-tip. Oni su sve te nedaće koje su u raznim formama svi narodi proživljavaju prošli u ekstremnom obliku, kad gledate povijest – najnevjerojatnije, kad gledate kronologiju koju je autor Somun napisao i naveo na kraju knjige – ona je gotovo tragedija nad tragedijom. U ekstremnim formama su kroz cijelu svoju povijest prolazili kroz nevjerojatne nedaće, tako da bi se nedaće svih drugih mogle mjeriti prema tome koliko se približavaju toj povijesnoj tragediji Kurda, ali, istovremeno, koliko se približavaju toj nevjerojatnoj sposobnosti da se na kraju preživi, stane na noge, uključujući i tranziciju iz više različitih plemena prema narodu, pa onda prema naciji, koja kao što to obično biva, uključuje i međusobne borbe i rivalstva koji su se protegli do 90-ih godina prošlog stoljeća”, rekla je Pusić.
Izdvaja dalje, kako kaže, neobičan element u ovoj knjizi: da je knjiga većinom razgovor s prijateljima. Autor opisuje ili prolazi kroz povijest Kurda razgovarajući sa prijateljima, u prvom redu sa svojim prijateljem sa studija dr. Džemalom Rešidom i njegovom suprugom dr. Kurdistan Mukrijani, dvoje kurdskih intelektualaca. Džemala Rešida je Hajrudin Somun upoznao na faksu, na postdiplomskoj specijalizaciji u Bagdadu 60-ih godina prošlog stoljeća, kad su obojica bili mladi dečki i to je bio njegov prvi susret s Kurdima i kurdskom poviješću, identitetom. Onda 2016. se ponovno susreće s doktorom Rešidom… “Cijela knjiga stalno lavira između tog personalnog, koje je ujedno povijesno, zato što se radi o ljudima koji su dio povijesti tog naroda. Tako da je ovo knjiga o prijateljstvu i povijesti, ili povijesti kroz prijateljstvo”, istaknula je Pusić.
Među ostalim, osvrnula se na referendum o neovisnosti Kurdistana 2017. kojem je u svojstvu promatrača osobno svjedočila i doživjela ga kao “nevjerojatnu manifestaciju kolektivnog identiteta, kolektivne pripadnosti”. Boravak Pusić u Kurdistanu dokumentiran je u knjizi arhivskom fotografijom.
Autor opisuje ili prolazi kroz povijest Kurda razgovarajući sa svojim prijateljima, u prvom redu sa dr. Džemalom Rešidom i njegovom suprugom dr. Kurdistan Mukrijani, dvoje kurdskih intelektualaca
Povjesničar Jakovina također poentira da su Kurdi podijeljeni na četiri dijela i da je riječ o 40 milijuna ljudi. “Ova knjiga govori prije svega o iračkim Kurdima, jer je i autor bio u više navrata, i na to se referira, u Iraku u nekim vrlo zanimljivim trenucima, osim kao student i novinar i kao jugoslavenski diplomat”, kaže povjesničar. Među ostalim, poentira autobiografske dijelove knjige: “Tada mladi novinar spominje da je pratio novinara Mirka Aksentijevića, koji je kasnije napisao knjigu iz 1966. godine ‘Kurdi i borba za autonomiju’, kao što je i u Oslobođenju izašao niz članaka Hajrudina Somuna koji su se zvali ‘Među Barzanijevim partizanima’, koji su dobili nagradu, ali i izazvali bijes iračke strane koja je onda zatražila povlačenje iračkoga vojnog atašea iz Beograda zbog toga što je usporedba s partizanima dala posebno mjesto Kurdima u ono vrijeme u Jugoslaviji, reportaža, odnosno feljton je dobio nagradu, tako da je to imalo tako zanimljive obrate, što govori i o jugoslavenskom novinstvu u to vrijeme.”
U kontekstu reminiscencija autora na diplomatsku karijeru i diplomatski mandat u Turskoj, vraćanje u razgovorima i u davna razdoblja prapočetaka predturskog, predosmanskog vremena i u osmanskom vremenu i što se sve događalo s nacijom, “možda bi bilo korisno nastaviti ovu priču s onim što se događa tamo gdje će se kurdsko pitanje rješavati i raspetljavati, pa će ipak biti očito vezano uz turski prostor, gdje ih je konačno tako puno i gdje je stvar najosjetljivija jer je i Turska najvažnija u geostrateškom smislu uz naravno Iran na tom prostoru”, kaže Jakovina.
Ekspert za Bliski i Srednji istok
Šećer dolazi na kraju. Autor Hajrudin Somun u finišu predstavljanja knjige obraća se prisutnima. Tipičan, neponovljiv sarajevski šarm preplavljuje dvoranu. Posebno pozdravlja nekadašnjeg šefa diplomacije Jugoslavije “mog bivšeg ministra, dragog Budimira Lončara”, koji je došao na sve tri dosadašnje promocije knjiga Hajrudina Somuna upravo u Napretkovom kulturnom centru. Poseban pozdrav i stručnjakinji, višoj znanstvenoj suradnici HAZU-a Tatjani Paić Vukić, prijateljima iz Irandustana, Hrvatsko-iranskog društva, kompletnom općinskom i županijskom rukovodstvu Ogulina koji dolaze na sve promocije ovog poznatog sarajevskog novinara.
”Moja kćerka je došla čak iz Stockholma upravo zbog ove promocije, meni je važno da vas vidim takve drage i takve koje zanima ovo što ja radim”, kazao je Somun. Iz publike – kompliment i pozdravi. Dužnosnik Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj u ime Veleposlanstva pozdravlja Hajrudina Somuna: “Mog uvaženog starijeg kolegu, od kojeg smo mi mlađi diplomate u to vrijeme imali priliku da naučimo i saznamo puno toga o jednom dijelu svijeta gdje je Hajrudin sa samo još nekoliko ljudi slovio kao ekspert za taj cijeli prostor Bliskog i Srednjeg istoka.” Prosječan čovjek na ovim prostorima relativno malo poznaje kurdsku problematiku, konstatira bh. diplomat u Zagrebu.
Hajrudin Somun kaže da u Zagrebu na predstavljanju knjige ne vidi da ima netko od Kurda. “Na sarajevsku promociju, koja je iduće sedmice, dolaze Kurdi iz više zemalja, ja njima inače zahvaljujem jer su oni meni pomogli da ovu knjigu napišem. Njima sam obećao još prije 50 godina da ću je napisati, na neki način knjigu 50 godina i pišem, doći će neki čak iz Londona u Sarajevo idućeg vikenda”, kaže. I najavljuje: tada će u Sarajevu i obilježiti praznik Nawroz, Dan proljeća, koji se 20. 3. u noći dočekuje paljenjem vatri.
