Na današnji dan prije 39 godina počele su 14. Zimske olimpijske igre u Sarajevu.
Grad ispod Trebevića dobio je organizaciju pored japanskog Saporra i švedskih gradova Faluna i Göteborga. Tih dana, 1984. godine, Sarajevo je postao centar svijeta i temelj svim budućim zimskim olimpijadama.
Bila je to prva zimska Olimpijada u nekoj socijalističkoj zemlji i rezultat sedmogodišnjih priprema, nakon što je Sarajevo u maju 1978. godine izabrano za domaćina. Glasanje se pokazalo ubjedljivim jer je Sarajevo dobilo 36 glasova od mogućih 39. Veliku čast da saopći ovu radosnu vijest građanima tadašnje Jugoslavije imao je poznati bh. sportski novinar Nikola Bilić.
Starije generacije i danas prepričavaju kako je pred odluku u Atini poznata engleska novinarka Pet Besford napisala: “Ukoliko se opredijelite za Saporro, Japanci će vam ponuditi avion da skoknete do Tokija. Ako se opredijelite za Göteborg, Šveđani će vam omogućiti da vidite fjordove i ledene sante. Ako vaš izbor budu Jugoslavija i Sarajevo, dočekat će vas široka i iskrena srca – toplo, ljudski, sa svojim planinama i snježnim terenima”.
Takmičenja su održana u alpskom skijanju (Bjelašnica i Jahorina), bobu i sankanju (Trebević), hokeju i umjetničkom klizanju (Zetra i Skenderija), biatlonu, nordijskom skijanju i ski skokovima (Igman).
Jugoslovenski zimski sport baš te godine i na toj olimpijadi doživio je svoj najveći procvat. Legendarni skijaš Jure Franko nekadašnju državu doveo je do transa kada je osvojio prvu medalju na ZOI u historiji Jugoslavije. Bio je srebreni u veleslalomu i sasvim sigurno najpopularnija ličnost u zemlji tih dana.
Vučko, simbol Olimpijade u Sarajevu
Sarajevo je 1984. godine cijelom svijetu pokazalo da ljudi sa svih krajeva svijeta mogu živjeti u slozi i prijateljstvu. Nema sumnje da je Sarajevo tih februarskih dana bilo jedan od najekskluzivnijih gradova svijeta, centar zimskih sportova, ali i gostiju iz svjetskog jet-seta.
Bajka u gradu na Miljacki trajala je od 8. do 19. februara. Olimpijada za vlasti tadašnje Jugoslavije bila je sjajna prilika da državu predstave u najboljem mogućem svjetlu i u tom nastojanju nije ih poremetila ni velika ekonomska kriza koja je SFRJ pogodila početkom osamdesetih godina. Potrošena su znatna sredstva te sagrađen veliki broj impozantnih građevina i ostale infrastrukture. U tome su vlasti imale podršku Sarajlija, a već prije samog održavanja igre su dovele do povećanja interesa za zimske sportove.
Poznata je priča da je nakon mjeseci bez snijega u noći između 7. i 8. februara, nakon što je najbolja jugoslavenska klizačica Sandra Dubravčić tačno u 15.44 sati (7. februara) upalila olimpijski plamen na stadionu Koševo, pao snijeg.
Naslovnica Oslobođenja u februaru 1984. godine
Na Igrama je učestvovalo 1.272 sportista iz 49 zemalja, a sa ZOI-ja je izvještavalo više od 4.500 novinara.Na ZOI-ju ‘84. učestvovalo je 49 nacionalnih olimpijskih komiteta, odnosno više od 2.500 učesnika.
Zimske olimpijske igre održane 1984. godine često se smatraju najblistavijim trenutkom u historiji Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Sportisti su iz Sarajeva uputili najbolju poruku o olimpizmu i sportskom nadmetanju.
“I stari reče tad – vidiš, sada čitav svijet zna da postoji grad gdje se kafa zakuha i fildžan ostavlja, ako ko naiđe…”
