Granica između BiH i Srbije duga je oko 302 kilometra. Trenutno niko ne može navesti podatak precizan u metar jer nikada nije utvrđena granična linija između dviju država. Srbija ne želi da potpiše čak ni karte u razmjeri 1:25.000. Posljednji sastanak komisija za granice dviju država održan je 2010. godine. Od tada do danas nije se dogodilo ništa što bi predstavljalo korak naprijed u rješavanju ovog problema.
Samoupravni sporazumi
Treba napomenuti da je od spomenuta 302 kilometra granice sporno svega pet kilometara na četiri lokacije. To su hidroelektrane Zvornik i Bajina Bašta, dio pruge Beograd – Bar i naselje Međurječje opštine Priboj. Ako ćemo biti precizni, najveći problem su dvije hidrocentrale. Srbija bi rado da su te dvije hidrocentrale u potpunosti na njenom teritoriju, ali nisu. Na HE Zvornik sama brana se nalazi gotovo u cijelosti na teritoriji BiH. Međutim, stvar je u generatorima, odnosno turbinama. Dvije turbine se nalaze na teritoriji BiH, a dvije na teritoriji Srbije. Istovremeno, svi generatori HE Bajina Bašta nalaze se na teritoriji BiH.
Vrijedi spomenuti da je HE Zvornik u rad puštena u januaru 1955, a HE Bajina Bašta 11 godina kasnije, u novembru 1966. S obzirom na to da se obje hidrocentrale nalaze na granici dviju bivših jugoslovenskih republika, uoči početka njihove gradnje ovaj problem, koji zapravo i nije postojao u to vrijeme, riješen je na jedinstven i vrlo elegantan način kako nijedna od republika ne bi bila oštećena. Između tadašnjih socijalističkih republika BiH i Srbije potpisani su ugovori, samoupravni sporazumi kako se to tada zvalo, o gradnji hidroelektrana.
Srbija nudi razmjenu kvadrat za kvadrat, bh. strana kaže: Može, ali nakon ratifikacije granice
Prema tim sporazumima, Srbija bi svojim novcem u potpunosti izgradila obje hidroelektrane i zadržavala bi (čitaj: prodavala) svu proizvedenu električnu energiju do povrata troškova investicije. Nakon toga bi se električna energija, odnosno prihod ostvaren njenom prodajom dijelio u određenim omjerima. Prema onome što se do sada govorilo u javnosti, iako nijedna institucija nije objavila precizne zvanične podatke, zarada sa HE Zvornik bi se trebala dijeliti po principu pola-pola, dok bi ona sa Bajine Bašte trebala da se dijeli u omjeru 60:40 u korist BiH.
Zbog toga sa velikom dozom rezerve treba uzeti i podatke o dugovanju Srbije po osnovu ostvarene zarade od prodaje električne energije koja bi trebala pripasti BiH. Tako je, recimo, konsultant za energiju i energetsku efikasnost Hilmo Šehović prošle godine iznio podatak da je Srbija po ovom osnovu dužna 5,3 milijarde eura.
S obzirom na to da se radi o izuzetno velikoj sumi, a Srbiji se, razumljivo, ne daje toliki novac, cijeli problem se svojevremeno pokušao svesti na nešto mnogo jeftinije, a u pitanju je naknada za potopljeno zemljište. Naime, prema istim onim samoupravnim sporazumima, Srbija je bila obavezna isplaćivati naknade općinama čiji su dijelovi teritorije potopljeni stvaranjem hidroakumulacijskih jezera.
Posljednji zvanični podatak o visini neisplaćene naknade, oko 100 miliona maraka, od čega je samo Srebrenica trebala dobiti oko 30 miliona KM, datira još iz 2015. Te godine je održana zajednička sjednica Vijeća ministara BiH i Vlade Srbije, na čijim čelima su bili Denis Zvizdić i Aleksandar Vučić. Dogovoreno je da će se oformiti zajednička komisija koja će utvrditi tačnu visinu duga. Očekivano, ni od komisije ni od novca do sada nije bilo ništa.
Metar za metar
Aleksandar Vučić se na još jedan način pokušao izvući iz problema za koji zna da će kad-tad doći na naplatu. Pokušao je ponuditi razmjenu teritorija, po sistemu “kvadratni metar za kvadratni metar”. Međutim, iz BiH je dobio odgovor da se o tome može razgovarati tek kada se ratifikuje sporazum o granici i podmire sva dugovanja.
Pruga Beograd – Bar u dužini od 12 kilometara prolazi kroz BiH preko teritorije općine Rudo. Na ovom dijelu pruge nalazi se i stanica Štrpci. Radi se o istoj onoj stanici na kojoj je počinjen jedan od ratnih zločina u BiH. S obzirom na to da bi izmještanje 12 kilometara pruge, zajedno sa izgradnjom stanice, bilo preskupo, Srbija je predložila da se granična linija povuče duž pruge, a da se BiH kompenzira dodjelom nekog drugog dijela teritorije Srbije. Odgovor bh. strane bio je isti kao i u slučaju hidroelektrana.
Posljednji problem je zaselak Međurječje, koji se nalazi na teritoriji općine Priboj u Srbiji. Ovaj zaselak, iako teritorijalno pripada BiH, u potpunosti je okružen općinom Priboj, odnosno teritorijom Srbije.
Srbija je u vezi sa ovom lokacijom, usudimo se reći, predložila logično rješenje, a to je da se granica u ovom dijelu povuče sredinom rijeke Lim.
Cijeli tekst možete pročitati u magazinu Dani
