Odlazak svjedoka jednog vremena: Zašto kuća u kojoj su snimani “Valter”, “Azra”, “Miris dunja”… nije nacionalni spomenik?

5 min. čitanja

Stambenoj graditeljskoj cjelini – Hadžišabanovića kuća u Sarajevu ukinut je status nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. Ova odluka prezentirana je na posljednjoj sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Hadžišabanovića kuća je stradala u katastrofalnom požaru izazvanom eksplozijom kućnih plinskih instalacija, koji se dogodio 11. januara 2009. godine.

Materijalna šteta

U velikoj mjeri je stradala fizička struktura objekta, a u potpunosti je uništena pokretna imovina koja se štitila odredbama navedene odluke, odnosno brojne umjetničke zbirke, artefakti, te autentični drveni mobilijar.

U velikoj mjeri je stradala fizička struktura objekta, a u potpunosti je uništena pokretna imovina, odnosno umjetničke zbirke, artefakti

Materijalna šteta je bila ogromna i niko od nadležnih se nije bavio obnovom jer je nemoguće vratiti kuću u pređašnje stanje. Neprocjenjiva je šteta bila to što su dijelovi pokućstva, kao što su perzijski tepih sa motivom kraljice od Sabe, ručno rađeno porculansko posuđe staro nekoliko stotina godina, zavjese, rezbarije, minderluci, nepovratno uništeni.

– Odluka o ukidanju statusa nacionalnog spomenika za Hadžišabanovića kuću u Sarajevu donesena je na 19. sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, ali još nije objavljena u Službenom glasniku BiH, te je time na snazi odluka o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

Odluka o ukidanju statusa za nacionalni spomenik Hadžišabanovića kuću stupit će na snagu dan nakon objave u Službenom glasniku BiH i tom odlukom će se van snage staviti stara odluka. Povjerenstvo može odlučiti da ukine status nacionalnog spomenika ako utvrdi da je spomenik naknadnim nezakonitim ili nestručnim intervencijama ili usljed prirodnih ili tehničkih katastrofa izgubio svojstva koja su ga kvalificirala da bude proglašen nacionalnim spomenikom, kažu za Oslobođenje članovi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Podsjećanja radi, kuća je gorjela i 1929. godine, ali je nakon nesreće ponovo adaptirana i vraćen joj je autentičan izgled. Inače, vrijednost tog objekta jeste u njegovom enterijeru, u izvorno očuvanim karakteristikama kuće u kojoj je živjela ugledna trgovačka porodica Hadžišabanović, koji je sad potpuno uništen. Kako za Oslobođenje kaže arhitekta i veliki poznavalac historije Mufid Garibija, kuća koja je posjedovala historijsku vrijednost i autentičnost odavala je duh jednog vremena te način na koji je živjela jedna bogata sarajevska porodica i velika je šteta što je nepovratno uništen svjedok tog vremena.

Trgovci i lihvari

Nacionalni spomenik činili su objekat Hadžišabanovića kuće sa pokretnom imovinom, muška i ženska avlija, bivša momačka kuća, pomoćni objekat, bašča i avlijski zidovi. Pokretnu imovinu sačinjavao je namještaj smješten u prostorije halvat i ženski čardak.

Namještaj halvata činili su musandera, sećija, pet peškuna i dvije škrabije, a namještaj ženskog čardaka musandera, peškun, škrabija i vitrina.

– Prema podacima, kuća je svojevremeno bila u posjedu Očaktana. To je sarajevska porodica koja je živjela u 18. stoljeću. Bili su trgovci i lihvari. Nisu bili baš popularni među narodom zbog toga. Gradnju kuće su započeli u prvoj polovini 18. stoljeća i naravno, kako su bili bogati, takvu su i kuću sagradili. To je bila prostorna kuća na tri etaže koja je imala muške i ženske avlije. Imala je svoj bunar u to vrijeme. Svojevremeno je bila prekrivena ćerpičem, kasnije je pred agresiju na BiH pokrivena salonit pločama. Kuća je imala prostorije i za pomoćno osoblje. Orijentacija čardaka je bila prema jugu i zapadu. Jedan čardak je imao čak osam prozora, opisuje Garibija bogatstvo jedne kuće u to vrijeme i dodaje da su Očaktani imali kćerke i da je kuća preko ženske linije došla do Hadžišabanovića.

On je posebno istakao da su u kući snimljeni i čuveni filmovi “Miris dunja”, “Azra”, “Valter brani Sarajevo”. U filmu “Valter brani Sarajevo” ova kuća je najbolje prikazana i tako je jednim dijelom sačuvano sjećanje na nju. On kaže da postoji i priča u koju nema sumnje – za vrijeme snimanja filma “Bitka na Neretvi” glumac Yul Brynner je boravio u toj kući i tu ga je posjetio i Tito, koji je došao na premijeru filma u Sarajevu.

Podijeli ovaj članak