Sarajevski pjesnik rodom iz Biljana nedaleko od Sanskog Mosta, u kojem je proveo najveći dio života, književnik sa sufijskom dušom Adam Subašić dočekao je Bajram između Sarajeva, gdje je proveo većinu ramazana i Krajine, gdje su mu sestre, sretan što je ispostio još jedan ramazan.
Istinska sreća
– U svjetlu duštvene zbilje kod nas – ramazan dođe kao psihička, tj. duhovna oaza insanu. Naši životi previše ovise o nekim ‘’izabranim’’ ljudima koji se brinu samo o svojim interesima, bez odgovornosti ili, ne daj Bože, empatije za “običnog čovjeka”. Tako da insan odahne, barem ja koji inače ne pratim mnogo politiku, a u ramazanu nikako ne slušam vijesti, pa sam bio rahat, priča nam Adam.
On inspiraciju pronalazi u knjigama, putujući i družeći se sa dragim ljudima, a jedan je od onih koji nekoliko naših čaršija smatra svojim domom.
– Sanska čaršija i Hamzibegov džemat imaju svoje ljepote i inače, a za ramazan je to izražajnije. Tu se srce i duša baš osjećaju kao kod kuće. U džamiji i oko nje sve vrvi od vjernika, na čijim licima čitaš iskrenu predanost dini-islamu i svekoliku dobrotu i istinsku sreću. Ramazanske noći bile su kratke. U Hamzibegovoj džamiji u Sanskom Mostu se praktično ne spava dok traje ramazan. Džematski restoran, koji pruža u Bosni neviđen ugođaj, radi po cijelu noć i mnogo vjernika ne spava, nego dolaze i dolaze i tad, kako kažu za Istanbul da je grad koji živi 24 sata, i Sana postaje nešto u tom pogledu, makar malo slično mjesto, priča nam Adam.
Adam je autor knjiga “Ptice kao mi”, “Mevlana” i “U Bosni budan budi”, a dopunjeno izdanje “Mirno spavaj, Mevlana” izlazi najesen
Uz to sve, obavezno je i druženje sa Kur’anom, mnogima najdražom knjigom, koja će za njega ostati otvorena i poslije Bajrama.
– Neko je rekao – muslimanu je spas u Knjizi i u knjigama. To je velika mudrost i životni moto za ‘’one razumom obdarene’’. A što se tiče moje pjesničke staze kroz Kur’an i najdražeg dijela, moram reći da je sura Jusuf nešto najljepše što osobno doživljavam kad iščitavam ili slušam prijevod Časnog Kur’ana, kaže Adam.
Isto tako, svako ima omiljeni djelić Bajrama, nekome su to baklava, tulumbe, šampita, možda nešto slano, nekome su to obilasci familije i komšiluka, bajramski ručak, bajram-namaz, bajramovanje sa ljudima u džamiji, obilazak mezarja.
Adam Subašić voli sve to.
Srca vjernika
– Ha, ha, za Bajram se previše govori o slatkišima, počev od baklave. Bajram meni uvijek dođe na neki način prerano, kao iznebuha, iznenadi se insan. Raduješ se, ali te drži onaj čudni osjećaj nekakve žalosti u prsima u zadnjim danima lijepog ramazana. Blago li se onome čija je familija na okupu za lijepi Bajram; ono kako mi danas živimo, razbacani po Bosni i po cijelom ‘’pustom dunjaluku’’, znate već – nije to k’o nekad, al’ svakako su porodice više na okupu i Bajram je prilika da se rodbina posjeti, približavaju se, voljom Milostivog, srca vjernika, radujemo se svi, više nego inače, zaključuje na kraju naš pjesnik.
