Zagrepčanka Martina Miholić (39) je umjetnica koja zna prepoznati i zabilježiti duh vremena. U Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu predstavlja se sa svojom najnovijom ambijentalnom instalacijom “Dark Siren”, svojevrsnim nastavkom rada “Liquid Realities”, za koji je prošle godine nagrađena na 14. trijenalu hrvatskog kiparstva. Ovu zaista izuzetnu umjetnicu upoznala je i publika u Sarajevu, gdje je prije gotovo osam godina gostovala sa svojom ekipom i uspješnim interaktivnim performansom u sklopu manifestacije Sarajevska zima.
Vau efekt
Martina spada u prvu ligu aktualne zagrebačke art-scene. Svaki njezin galerijski nastup ima vau efekt zbog jasne i snažne poruke. Fokusirana je na turbulentno vrijeme u kojem živimo i neizvjesnosti današnjeg života. Prije nego što zaroni u svijet “Dark Siren”, posjetitelja zapljusne poruka da je riječ o “vizualnom istraživanju otuđenih gradova i oronulog okoliša u kojem ljudska vrsta razasuta u virtualnoj memoriji čini gradove duhova”. Sve to usloženo je interpretacijama teoretičara i dilemama tipa je li riječ o davnoj prošlosti dok na Zemlji još nije bilo života ili eventualno o postapokaliptičnoj budućnosti u kojoj je taj život iskorijenjen. U svakom slučaju, osjećaj je grozan i zastrašujući, ali traje samo prije ozbiljnijeg ušetavanja u priču.
U ovoj storiji, ustvari spoju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, fora je u tome da Čovjek opstaje i da taj opstanak, poručuje umjetnica, ovisi isključivo o njemu, Čovjeku. Martina samo za čitatelje Oslobođenja objašnjava da su elementi ove ambijentalne instalacije nastajali kroz dulji niz godina. Snažno je zaokupljena problematikom suvremene otuđenosti u društvu i progresom tehnologije: “Još na Akademiji zanimao me je fenomen socijalne otuđenosti, počela sam proučavati odnos biološkog i emotivnog, što je nama svojstveno kao ljudskoj vrsti, ali ono što mi sami kreiramo i stvaramo u doba napretka tehnologije i digitalnog svijeta. Već 2009. radila sam crteže oktogonalne mreže. Oni su me ponovno počeli okupirati prije par godina i onda sam krenula u promišljanje treće dimenzije i atmosferičnosti. Tako su nastala dva moja zadnja rada ‘Dark Siren’ – Mračna sirena i ‘Liquid Reality’.”
U ovoj storiji, ustvari spoju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, fora je u tome da Čovjek opstaje i da taj opstanak, poručuje umjetnica, ovisi isključivo o njemu, Čovjeku
Martina kaže da je iskustvo kroz koje smo svi prošli u zadnje tri godine bilo direktni povod za nastanak “Mračne sirene”. “Sigurno je to meni bio okidač, ne moramo nabrajati sve šta se dešavalo u zadnje tri godine, od rata i Covida do ekoloških problema. Uglavnom, ‘Mračna sirena’ jeste sa svime time povezana.” “Mračna sirena” o kojoj je ovdje riječ nije ona mala simpa sirena iz bajke, naglašava, nego sirena iz grčke mitologije, biće krajnje zavodljivo, a koje nas kroz svoje, ustvari, kobno zavođenje priziva u opasnost, sve do propasti.
Legenda kaže da su sirene, kćeri riječnog boga Aheloja i muze Terpsihore, bića s lijepom ženskom glavom koje su svojim milozvučnim pjevanjem mamile mornare na obalu, pa im onda isisavale krv. Umjetnica kaže: “Dark Siren je nešto što nas privlači, čemu se teško oduprijeti, ali ima svoju mračnu stranu, to je ideja Mračne sirene.” U realizaciji ideje koristi drvo, kamen, pleksiglas, printove s fotkama i crtežima na pleksiju i papiru, gips, neonsko svjetlo, tkanine, crne plastične folije, kristalizirane životinjske kosti… Tu je i pramen umjetne kose “kao samorelikt spomenute sirene”.
”Mračna sirena” o kojoj je ovdje riječ nije ona mala simpa sirena iz bajke, nego sirena iz grčke mitologije, biće krajnje zavodljivo koje nas kroz svoje zavođenje priziva u opasnost
Sirena nigdje nije direktno pokazana. “Dark sirena se samo osjeti u zraku, jer je dio instalacije u formi zemljane dine posut konfetama koje se lagano presijavaju i daju utisak da su to – kao – ljuske od ribe.” A da u tom otuđenom i naizgled crnom mraku ima nade i svjetla, signaliziraju interpolirani crteži djece i mala fotka na printu s prizorom apstrahiranog dijela ženskog tijela i to u badiću. Ljudski rod je ipak tu. “Traženje Čovjeka je glavna stvar ove priče. Ovaj rad je meni još na intuitivnoj razini, jako puno razmišljam o njemu, barem u ovom verbalnom obliku. Pokušala sam sabiti i vrijeme u onom kvantna fizika momentu. Koliko god taj svijet jeste potpuno distopijski, u tom svijetu, u tom čudnom bespuću uvijek paralelno postoje kapsule, ta ljudska emocija, Čovjek, i to je ono o čemu govorim u svom radu.”
Martina je diplomirala na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, magistrirala je na Central Saint Martins College u Londonu, od 2015. vodi dvije galerije u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika (HDLU), popularnom Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu. Prije toga umjetnička ravnateljica zagrebačkog Međunarodnog festivala studentskih kazališta i multimedije Test. U slučaju ove sjajne umjetnice, testiranje mogućnosti i promišljanja arta obvezni su dio njezinog stvaralaštva.
Širina mogućnosti
Umjetnica se prisjeća: “Na Likovnoj akademiji u Zagrebu odabrala sam Grafički odjel, ali već za vrijeme studija više sam bila posvećena novom likovnom istraživanju, upravo ovome svemu što radim sada, ambijentalnim instalacijama, objektima… Teško je to precizirati, ali meni je najzanimljivija širina mogućnosti, od korištenja raznih materijala do višedimenzionalnosti koje umjetniku pruža takav način izražavanja. Jer ja vrlo često u svojim radovima zaista koristim razne materijale, tehnike, postupke, to su nekada fotografije, printovi, objekti, skulpturalni elementi. To je prostor koji te ne ograničava svojom dvodimenzionalnošću. I slikari na svojim platnima se mogu izraziti, možda sam ovo nespretno rekla, smatram da je mašta široka i beskrajna. Ali, ja znam reći da meni je prostor kao slikarsko platno, medij u kojem je meni ugodno istraživati.”
Martina Miholić je i članica Kulturnog vijeća za interdisciplinarne i nove umjetničke i kulturne prakse pri Ministarstvu kulture i medija RH. Zanimalo nas je koliki je interes umjetnika kad je riječ o novim umjetničkim praksama i interdisciplinarnim pristupima? Za potpore stvaralaštvu upravo u ovim područjima stiže najviše prijava, otkriva.
