Na današnji je dan 2001. godine Okružni sud u Beogradu saopćio da je iz masovne grobnice u Batajnici kod Beograda iskopano najmanje 269 tijela posmrtnih ostataka kosovskih Albanaca ubijenih i poginulih za vrijeme rata na Kosovu 1999. godine.

Jedan ribar je 4. aprila 1999. godine u Dunavu kod sela Tekija u istočnoj Srbiji otkrio nešto jezivo –  kamion hladnjača, gurnut u rijeku, isplivao je na površinu vode. Kamion nije imao registarske tablice, već samo natpis na vratima koji je ukazivao na to da pripada “PIK Progresu”, klaonici iz Prizrena.

Ronilac koji je otišao da istraži lice mjesta utvrdio je da u kamionu nije bilo vozača, a da je na papučicu za gas bio postavljen kamen. Kriminalistički tehničar iz Kladova Boško Radojković i njegov pretpostavljeni Milan Stevanović prvobitno su mislili da je riječ o nekakvoj nesreći.

Međutim, poslije dodatne istrage, Radojković je shvatio da u se hladnjači ne nalaze zaklane životinje, već ljudski leševi.

“U jednom trenutku rekao mi je ronilac: Bole, nešto viri pozadi kao ljudska noga i šta da radim“, rekao je Radojković u izjavi policiji 2001. godine!?

U hladnjači su se nalazila tijela 86 Albanaca, ubijenih 1999. godine u vojnim i policijskim akcijama srpskih snaga, koje je naredio tadašnji predsjednik Jugoslavije, Slobodan Milošević.

U traljavom pokušaju da se uklone tragovi zločina, tijela su bačena u Dunav.

ZATAŠKAVANJE

 

Prvobitan plan lokalne policije i pripadnika državne bezbjednosti bio je da cijeli događaj zataškaju, pa su prefarbali natpise na vratima hladnjače i stavili srpske tablice.

“Ja sam predložio da se pripremi jedna priča za javnost, da se radi o leševima – Kurdima, da je kamion sleteo nakon pucanja od strane nekog vojnika“, rekao je Radojković.

Dva dana nakon što je hladanjača isplivala, o problemu je obaviješten i sam policijski vrh. Načelnik SUP-a Bor, Časlav Golubović pozvao je načelnika Resora javne bezbjednosti MUP-a, Vlastimira Đorđevića, koji je naredio da se tijela zakopaju i da se incident sakrije od očiju javnosti.

“Posao vađenja leševa trebao je da se radi noću, da ne bude primećeno”, rekao je Golubović u izjavi policiji.

Tajna operacija počela je noću, a Radojković, njegove kolege iz policije i radnici “Komunalca” iz hladnjače su izvadili 30 tijela i prebacili ih u drugi kamion.

“Uočeno je tada da je među leševima bio i leš dečaka od pet-šest godina i devojčice od sedam-osam godina, kao i leš dečaka od 18-20 godina, vezanih ruku otpozadi sa prostrelnom ranom u predelu srca”, izjavio je Radojković.

Svi oni su radili po naređenjima srpskog Ministarstva unutrašnjih poslova, “jer bez MUP-a ništa nije moglo da se uradi”, rekao je za BIRN Milan Stevanović, bivši rukovodilac Grupe za suzbijanje kriminaliteta u Kladovu.

KRVAVI TRANSPORT

Kamion je rano ujutru krenuo za Beograd, gdje su ga od vozača preuzeli pripadnici državne bezbjednosti. Drugi kamion u kome je bilo 53 leša i tri glave, sa dijelovima ljudskih tijela sljedećeg dana je stigao u centar za obuku policije u Batajnici.

Hladnjača u kojoj su pronađena tijela prebačena je na strelište u centru za obuku u Petrovom Selu kod Kladova, gdje je uništena eksplozivom.

“Ja sam radio ono što sam morao da radim, kako mi je naređeno, tako smo i postupali. Ne samo ja nego svi, radnici koji su bili angažovani tu”, rekao je Stevanović.

Dvije godine kasnije, u centru za obuku policije u Batajnici pronađeno je ukupno 744 tijela.

U policijskom centru u Petrovom Selu pronađeno je 75, u jezeru Perućac 84 tijela, dok su u kamenolomu kod Raške ekshumirana 54 tijela – svi žrtve Miloševićeve ofenzive na Kosovu.

Među pronađenim tijelima bilo je i ljudi iz sela Izbica, gdje se u martu 1999. desio jedan od najvećih zločina tokom rata na Kosovu. Seljani koji su preživjeli maskar na brzinu su sahranili svoje rođake i komšije, a zatim pobjegli u Albaniju. Kada su se vratili poslije rata, tijela više nije bilo.

Tijela su uklonile srpske snage i u tajnosti ih pokopale u Petrovom Selu.

Načelnik Resora javne bezbjednosti MUP-a Vlastimir Đorđević je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu osuđen na 18 godina zatvora za ubistvo i progon Albanaca, uključujući i direktno učešće u prikrivanju zločina.

Đorđević je, kao i trojica visokih srpskih zvaničnika, koji su osuđeni u Haagu, bio dio udruženog zločinačkog poduhvata, odgovornog za različite zločine tokom rata na Kosovu, među kojima je i prikrivanje zločina.

Suđenja pred Haškim tribunalom doprinijela su otkrivanju brutalnih metoda koje je Miloševićev režim koristio kako bi prikrio zločine. Mnogi koji su u Haagu zajedno sa Miloševićem identifikovani kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata, nikada nisu optuženi za ove zločine i žive slobodno u Srbiji. Niko od ljudi direktno umiješanih u prebacivanje tijela nikada nije procesuiran. 

Vijesti o masovnoj grobnici u Batajnici pojavile su se tek pošto je Milošević svrgnut s vlasti.

DRŽAVNA TAJNA

“Ministar unutrašnjih poslova, Vlajko Stojiljković i načelnik Resora javne bezbednosti general, Vlastimir Đorđević proglasili su ceo slučaj državnom tajnom i povodom njega otvorili akciju pod nazivom ‘Dubina 2′”, rekao je šef radne grupe, kapetan Dragan Karleuša, na konferenciji za novinare.

Po dolasku u centar za obuku policije u Batajnici, tijela su ubačena u jame iskopane na poligonu, a neka od njih su prvo zapaljena, a zatim zatrpana zemljom.

“Čim dođe kamion sa leševima, isti čas se bagerom iskopa rupa, sve se polije benzinom, prekrije gumama i zapali, a nakon što izgori, posle dva-tri sata jame se poravnaju”, rekao je u izjavi radnoj grupi pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice Duško Nenadović, koji je učestvovao u pokopavanju tijela u masovnim grobnicama u Batajnici.

Utvrđeno je i da je postojao plan za “asanaciju terena” nakon zločina srpskih snaga na Kosovu, koji je dogovoren na najvišem nivou sa ciljem da se potencijalni dokazi sakriju od Haškog tribunala.

“Prvi sastanak u vezi sa ovim održan je u kabinetu tadašnjeg predsednika, gospodina Miloševića, održan je u martu 1999. godine”, izjavio je Karleuša na suđenju Miloševiću.

“Prema onome kako smo mi dobili informaciju, na sastanku je bio, pored gospodina Miloševića, bio je prisutan tadašnji načelnik Resora javne bezbednosti, gospodin Vlastimir Đorđević, general; general Radomir Marković, tadašnji ministar Vlajko Stoiljković i neka druga lica”, rekao je Karleuša.

ISTRAGA

Marković je potvrdio o čemu se razgovaralo na sastanku: “Vlastimir Đorđević je, na samom njegovom kraju, otvorio kao problem pitanje uklanjanja albanskih leševa, kako bi se uklonile sve moguće civilne žrtve koje bi mogle postati predmet istraživanja Haškog tribunala”, izjavio je Marković 2001. godine.

Nekadašnji ministar policije Vlajko Stojiljković izvršio je samoubistvo 2002. godine, nakon što je optužen pred Haškim tribunalom.

Policijska istraga je otkrila imena više od 20 ljudi koji su navodno učestovovali u prikrivanju zločina – kako onih nižeg ranga, tako i visokih funkcionera. U vrijeme vladavine Slobodana Miloševića i masovnih pokolja kosovskih Albanaca, aktuelni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obavljao je dužnost ministra informiranja u vladi Srbije u razdoblju od marta 1998. do oktobra 2000. godine.

(SB)

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...