Takvi predmeti nužno postaju plodno tlo za brojne bizarne teorije o njihovoj funkciji i porijeklu.

Sumerski popis kraljeva

Riječ je o iznimno važnom dokumentu u kojem su navedena imena otprilike 170 sumerskih i stranih vladara. Činjenica da je do sada pronađeno čak 18 verzija ovoga popisa svjedoči o važnosti koju je taj dokument imao u svoje vrijeme. Iako se u početku vjerovalo da je riječ o jednostavnom bilježenju vladara i trajanja njihovih vladavina, uskoro je postalo jasno da su neki od vladara djelomično ili potpuno mitske ličnosti. Nadalje, neki od popisa preskaču kraljeve za koje se vjeruje da su stvarno postojali. Neki vladari imali su nevjerojatno duge vladavine (npr. 1.200 godina) ili se spominje da su vladali u vrijeme nekog mitskog događaja (npr. Velikog potopa).

Nameće se pitanje zašto su Sumerani u povijesni dokument umetnuli spomene očito mitskih događaja? Jedna od teorija jest da su kraljevi „dokazivanjem“ vlastitoga porijekla od mitskih likova željeli legitimirati svoju vlast. Ali postoje i mnogo neobičnije tvrdnje, poput onih da su najdugovječniji vladari zapravo bili nadnaravna bića ili vanzemaljci.

Vražja Biblija

Codex Gigas (Divovska knjiga) je naziv nadjenut golemoj rukom pisanoj knjizi pronađenoj u benediktinskom samostanu u selu Podlažice u Češkoj. Tokom Tridesetogodišnjeg rata zaplijenila ju je švedska vojska, tako da se danas nalazi u Stockholmu. Knjiga je toliko velika da je jedna osoba ne može podići, a smatra se da je za njenu izradu upotrijebljena koža više od 160 životinja. Poznata je i pod nadimkom Vražja Biblija jer se preko jedne cijele stranice nalazi velika slika Sotone.

Prema legendi, izradio ju je jedan redovnik koji je sklopio ugovor s vragom kako bi izbjegao smrtnu kaznu. Navodno ju je napisao u samo jednom danu. Iako znanstvenici smatraju da je za izradu knjige bilo potrebno najmanje pet godina, zanimljivo je da je rukopis gotovo identičan kroz cijelu knjigu, kao da je doista napisana u kratkom vremenu. Knjiga je neobična i po tome što uz tradicionalnu Vulgatu (prijevod Biblije na latinski) sadrži nekoliko povijesnih tekstova o Židovima i Češkoj, ali i etimološka djela, upute za egzorcizme, magijske formule te ilustracije vjerske tematike.

Rimski dodekahedroni

Na prostoru Rimskoga Carstva, od Velike Britanije do Sredozemlja, pronađeno je više od 100 ovih vrlo neobičnih predmeta nepoznate svrhe. Riječ je o kamenim ili brončanim predmetima promjera 4 do 12 cm koji se sastoje od 12 ravnih peterokutnih ploha od kojih svaka u središtu sadrži kružni otvor, a na kraju svakog od vanjskih kutova nalazi se kružna izbočina. Do danas niko nije uspio razjasniti svrhu ili porijeklo ovih bizarnih predmeta. Ne pojavljuju se niti na jednoj slici iz doba Rimljana, niti se spominju u brojnim sačuvanim izvještajima. Nije poznato jesu li uopće rimskoga porijekla ili su igrom slučaja pronađeni upravo u zemljama koje je nekada obuhvaćalo Rimsko Carstvo.

Ubaidski ljudi gušteri

Na lokalitetu Tell Al’Ubaid i još nekim mjestima u Iraku još su 1919. pronađeni neobični kipići ljudi s obilježjima guštera. Datirani su u razdoblje između 5500. i 4000. pr. n.e.. i pripadaju tzv. Ubaidskoj kulturi, koja je starija čak od sumerske. Njeni su pripadnici bili ratari i stočari, a živjeli su u velikim selima sa zgradama od opeke. Iz takvih naselja nastali su neki od najstarijih gradova na svijetu (npr. Ur, Uruk i Eridu). Kipići su posebni jer prikazuju likove s neobično dugim glavama, gmazovskim njuškama i očima oblika badema.

Mnogi su prikazani kako nose kacige i neku vrstu pokrivala za ramena, a neki u rukama drže žezlo ili štap, možda predmet koji simbolizira vlast. Figurice su u različitim pozama, od kojih su najneobičnije one koje prikazuju majku kako doji dijete, koje također ima gmazoliki izgled. Funkcija kipića i dalje je nepoznata jer nema puno podataka o kontekstu njihove upotrebe. Ipak, znamo da nisu bile vrlo česte, što upućuje da je posjedovanje takve figurice bio svojevrsni statusni simbol.

Kraljevi štakora

U srednjem vijeku bila su rasprostranjena vjerovanja u različita nadnaravna bića. Jedno od njih bili su tzv. kraljevi štakora, bića doista neobičnog izgleda. Riječ je o masi štakora s međusobno isprepletenim repovima koji su navodno djelovali kao jedno biće. Prema nekim navodima, jedan od štakora služio je kao „mozak“ od kojeg su ostali dobivali naredbe. Posebna odlika ovih „bića“ jest da su njihova tijela doista sačuvana te izložena u nekoliko muzeja.

Najveće od njih sastavljeno je od 32 štakora, a čuva se u prirodoslovnom muzeju Mauritianum u Altenburgu u istočnoj Njemačkoj. Riječ je o prirodnom fenomenu koji još uvijek nije razjašnjen. Ljudi su očito i u prošlosti smatrali tu pojavu posebno zanimljivom, pa su odlučili sačuvati ostatke tih nesretnih životinja. Pronađeni su i drugi glodavci slijepljeni na sličan način – pa tako postoje i kraljevi miševa, pa i kraljevi vjeverica. Najrecentniji primjerak kralja štakora pronađen je u Estoniji 2005., a sastojao se od 16 jedinki, od kojih su devet već bile mrtve.

(SB)

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...