Jednog dana nekom farmeru upadne magarac u bunar. Životinja je njakala i zapomagala, dok je farmer pokušavao da nađe rješenje šta treba činiti.

Konačno je odlučio. Pošto je magarac bio već star, a bunar je ionako trebalo zatrpati, mislio je kako nije bilo vrijedno truda da pokušava da magarca izbavi napolje, već je riješio da ga zatrpa unutra.

Pozvao je komšiluk da mu u tome pomogne. Svi su dograbili lopate i počeli da zatrpavaju bunar.

Magarac, shvativši šta se dešava, počeo je još više da njače i da neutješno plače. Nakon izvjesnog vremena, na čuđenje svih, prestao je..

Farmer je ubacio još nekoliko lopata zemlje u bunar, a zatim pogledao dole. Ono što je vidio, zaprepastilo ga je. Magarac je činio nešto nevjerovatno. Kad god bi na njega sletjela zemlja, on bi je otresao sa sebe i popeo se na nju.

Farmerove komšije su i dalje vrijedno nabacivale zemlju u bunar, a magarac ju je stresao sa sebe i sabijao pod svojim nogama. Kad se nakon nekog vremena pojavila njegova glava na otvoru bunara, svi su bili iznenađeni. Radostan što je još uvijek živ, vještim skokom, magarac je iskočio iz bunara i dao se u bijeg.

Kakva je poruka ovoga? U životu često na vas bacaju ne samo zemlju, već svakakvo smeće. Umijeće preživljavanja je to skloniti sa sebe, zgaziti ga, baciti pod noge i iskoristiti.

Tada se moguće izvući i iz “nemogućih” situacija…

KOMENTARI:
Loading...