Prvi je to učinio muftija u Taškentu, zatim su istu ili slične fetve objavile i druge muslimanski vođe, tražeći od svih muslimana u Sovjetskom Savezu da započnu sveti rat protiv nacista.

U proljeće 1942. godine je objavljena osobito jaka fetva. 15. svibnja 1942. godine, kada je Wehrmacht napao Kavkaz, muftija Gabdrahman Rasulev, predsjednik Duhovne uprave muslimana europskog i sibirskog Sovjetskog Saveza, rekao je: “Nema niti jednog vjernika čiji se sin, brat ili otac ne bi htio boriti protiv Nijemaca danas. Mi, muslimani Sovjetskog Saveza, pamtimo riječi velikog proroka Muhameda, neka ga Allah blagoslovi i pozdravi, koji je rekao: ‘Ljubav prema duhu i njegovoj zaštiti uvjet su vjere.’”

Sastanak muftija u Ufi na dan ove deklaracije odlučio je ponovno zatražiti od svih vjernika u Allaha da obrane Sovjetski Savez od njemačkih nacističkih osvajača. U borbi i u pozadini, sovjetski muslimani su doprinijeli zajedničkoj pobjedi.

Rat je u određenom smislu imao vjersku konotaciju, karakter “svetosti”. U govoru sastanka muftija rečeno je: “U ovom svetom patriotskom ratu protiv nacističke Njemačke i njenih pristaša, nakon što ste pokazali pravednost, pokažite odanost domovini pred cijelim svijetom. Molite se u džamijama i molitvenim kućama za pobjedu Crvene armije.”

Drugi pripadnici islamskog svećenstva su širili su te riječi u muslimanskim zajednicama Sovjetskog Saveza. Muslimani, kao i predstavnici drugih religija, volontirali su i radili u pozadini. Pod vodstvom muftija prikupljane su donacije za tenkove, opremu, odjeću i hranu za frontu. Za vrijeme rata stvoreno je 19 nacionalnih divizija Crvene armije, 20 konjica i 15 nacionalnih brigada strijelaca. Neki od tih boraca su zbog svojih podviga su postali gardisti.

Muslimani su se borili integrirani u redovite vojne formacije. U sovjetskom džihadu protiv agresora je sudjelovalo oko 180.000 Turkmena, 200.000 Tadžika, 300.000 Kirgiza, 600.000 Azera i stotine tisuća Tatara. Muslimani su također pomagali na druge načine.

Samo u 1943. godini su, iz vojnih razloga, sljedbenici islama u Sovjetskom Savezu prikupili više od 2,5 milijarde rubalja. Muslimanke su dale svoje posljednje dragulje i uštede. Ovim novcem izgrađeno je nekoliko kolona tenkova i velika količina vojne opreme za Crvenu armiju. Sredstva su prikupljana u džamijama.

Kao odgovor na to, Staljin je dopustio muslimanima stvaranje različitih vjerskih odjela u zemlji, nastavila je raditi medresa u Buhari i prethodno zatvorene džamije, a počele su se graditi i nove.

S tim u vezi se Staljinova politika prisjetila kako je postupio s pravoslavnim kršćanima tijekom rata. I to je funkcioniralo, jer su sovjetske vlasti u muslimanskim regijama najvećim dijelom bile povezane s represivnom politikom komunista.

Od tada se sve promijenilo, a muslimani zaslužuju časno mjesto među pobjednicima. Njihova vjera im je pomogla da se bore i bila im je vrlo snažan poticaj u otporu. U ratu su postali piloti i pomorci, tenkisti i pješaci, topnici i inženjeri, a sudjelovali su u bitkama od Moskve do Berlina. Više od tisuću ih je dobilo titulu heroja Sovjetskog Saveza. Među njima su bili Tatari, Kazahstanci, Uzbeci, Dagestanci, Azeri, Baškirci i drugi predstavnici velikih i malih naroda Sovjetskog Saveza.

Uz izravnu ekonomsku pomoć, muslimanske regije u zemlji, Kazahstan, Tatarstan, Baškirtistan, Tadžikistan, Uzbekistan i druge, primile su milijune raseljenih osoba sa zapada zemlje koje su pobjegle pred invazijom Wehrmachta. Muslimani su dočekali obitelji i odgajali siročad iz Rusije, Ukrajine i Bjelorusije. Ovo je bio pravi “džihad”.

Istraživač povijesti muslimana u Velikom domovinskom ratu, V. A. Ahmadullin, u knjizi “Patriotsko djelovanje muslimanskih vjerskih službi tijekom Velikog domovinskog rata 1941.- 1945).” zaključuje se da je patriotizam muslimana dosegao novu razinu, koje nikada nije bilo u carskoj Rusiji. SSSR je postao njihova istinska domovina.

Slijedeći načelo prema kojem je “ljubav prema domovini dio vjere”, muslimani su uveliko doprinijeli zajedničkoj pobjedi Sovjetskog Saveza nad Njemačkom i uspostavili snažna prijateljstva među narodima Sovjetskog Saveza. To je započelo tijekom Drugog svjetskog rata i nije se ugasilo ni raspadom sovjetske države. Zapadni narodi Sovjetskog Saveza, posebno Bjelorusi i Rusi, imaju čvrste i prijateljske veze s narodima Azerbejdžana, Kazahstana, Uzbekistana, Kirgistana i Tadžikistana, a unutar Ruske Federacija čak ni pokušaj s izvana potaknutom pobunom čečenskih islamista nije doveo do slabljenja veza između Moskve i Groznog ili s vođama i narodima republika i pokrajina Sjevernog Kavkaza.

(Logicno.com/Nermin N.)   

https://www.logicno.com/vijesti/kako-su-sovjetski-muslimani-proglasili-dzihad-nacistickoj-njemackoj.html

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...