Mnogi nakon ove službene potvrde, koja nije išla u detaljnije objašnjenje događaja, nestrpljivo iščekuju službeni izvještaj o vojnim susretima s NLO-ima koje bi trebalo biti objavljeno 25. juna. New York Times je nedavno dobio uvid u dijelove izvještaja te piše kako u njemu stoji da za sada nema jasne poveznice između više od 120 slučajeva viđenja NLO-a u protekle dvije decenije i mogućnosti da su Zemlju posjetili vanzemaljci.

Podsjetimo, NLO-i (neidentificirani leteći objekti) i UAP-i (neidentificirani zračni fenomeni) su objekti ili pojave koji se nakon pregleda stručnjaka i dalje ne mogu objasniti na konvencionalan način. To ne znači da se automatski radi o letjelicama vanzemaljaca ili o nekim natprirodnim silama, već da za sada nema naučnog objašnjenja za ta zbivanja. Za NLO-e se često nakon nekog vremena pokaže da se radilo o prirodnim fenomenima, meteorološkim balonima i uređajima, stranim letjelicama i dronovima ili pak o malo boljoj fotomontaži.

Postoje li vanzemaljci?

U slučaju da se pokaže kako navedeni slučajevi NLO-a nemaju veze s bićima s drugih planeta, znači li to da “mali zeleni” ne postoje negdje u dubinama svemira? Ako postoje, hoćemo li ih ikada pronaći i uspostaviti kontakt ili su oni možda toliko različiti od nas da ih nećemo uspjeti detektirati jer nećemo znati šta tačno tražiti?

Kako bi barem malo rasvijetlio ovaj misterij, ugledni naučno-popularni časopis The Conversation upitao je pet stručnjaka smatraju li da vanzemaljci postoje. Četvero je odgovorilo potvrdno.

Astrobiolog Jonti Horner

– Odgovor je da definitivno postoje. No smatram da bi pravo pitanje trebalo biti jesu li vanzemaljci dovoljno blizu nas da ih možemo otkriti. Naime, svemir je nevjerojatno velik. U posljednjih nekoliko decenija naučili smo da gotovo svaka zvijezda u kosmosu ima planete. Procjenjuje se da naša galaksija, Mliječna staza, ima do 400 milijardi zvijezda. Recimo da svaka od njih ima pet planeta, samo u našoj galaksiji bismo imali dva triliona planeta. A u svemiru ima više galaksija nego što ima planeta u Mliječnom putu – rekao je astrobiolog Jonti Horner sa Univerziteta Southern Queensland.

Drugim riječima, tamo gore ima puno nekretnina te se čini nemogućim da je Zemlja jedina planeta koja ima života – uključujući inteligentan i tehnološki napredan život.

– No, hoćemo li ikada pronaći vanzemaljce? To je teško pitanje. Zamislite da jedna od milijardu zvijezda ima planetu na kojoj se razvila tehnološki napredna civilizacija koja može slati signale u svemir. To bi značilo da u našoj galaksiji imamo oko 400 zvijezda s tehnološki naprednim životom. Ali naša je galaksija ogromna; proteže se 100.000 svjetlosnih godina s jedne na drugu stranu. Toliko je velika da bi te zvijezde u prosjeku bile međusobno udaljene oko 10.000 svjetlosnih godina. To je predaleko da bismo u ovome trenutku mogli detektirati vanzemaljske signale, osim ako su moćniji od onih kakve mi imamo. Dakle, iako vjerujem da izvanzemaljski život postoji, mislim da će biti jako teško to dokazati – dodao je.

Astrofizičar Steven Tingay

– Da, vjerujem da postoje, ali to je hrabra tvrdnja. Smatram da se pojam “vanzemaljac” odnosi na svaki oblik života, kako ga mi shvaćamo na Zemlji, koji se razvio na nekoj drugoj planeti. A za sada nema stvarnog konsenzusa oko definicije “života” jer se radi o vrlo složenom konceptu. Uglavnom, ako bismo negdje izvan Zemlje pronašli nešto što nalikuje bakterijama, to bi klasificirao kao vanzemaljski život – kazao je astrofizičar Steven Tingay sa Sveučilišta Curtin.

“U svemiru se nalaze stotine milijardi galaksija, a u svakoj mogu biti milijarde i milijarde zvijezda. Većina tih zvijezda ima barem po jednu planetu. Ti planetarni sistemi nastaju iz bogate mješavine elemenata, među kojima se nalaze i oni koji su ključni za nastanak “života”. Dakle, teško je povjerovati da se određena kombinacija uvjeta koji su rezultirali “životom” dogodila samo na Zemlji, a ne i na bilionima drugih planeta u svemiru. No ostaje vidjeti nalikuje li taj vanzemaljski život bakterijama ili se radi o nečem uzbudljivijem – tehnološki naprednoj civilizaciji s kojom možemo komunicirati”, navodi Tingay.

– Danas ulažemo značajan napor u potrazi za vanzemaljskim civilizacijama koje se možda koriste nama sličnim tehnologijama; poput moćnih radioteleskopa koji šalju radiosignale s udaljenih planetarnih sistema. Također se možda pokaže da je naša definicija “života” prilično neadekvatna i da vanzemaljci, ma gdje se oni nalazili, igraju po potpuno drugačijim pravilima – zaključuje astrofizičar.

Planetarna naučnica Helen Maynard-Casely

– Smatram da je samo pitanje vremena kada ćemo na nekoj drugoj planeti pronaći nešto što nalikuje biologiji. Čak i u našem Sunčevom sistemu sve više pronalazimo mjesta koja bi mogla biti gostoljubiva za život kakav poznajemo. Pogledajte okeane koji se nalaze ispod ledene površine Evrope i Ganimeda (dva Jupiterova mjeseca), to su područja na kojima je temperatura taman dovoljna za život, a ima i vode i minerala. Naravno, to je gledanje na život iz naše perspektive, vanzemaljski život mogao biti vrlo različit od našeg -kazala je planetarna naučnica Helen Maynard-Casely iz australske agencije ANSTO (Australian Nuclear Science and Technology Organisation).

“Zato sam stvarno uzbuđena zbog daljnjeg istraživanja Saturnovog mjeseca Titana. Titan na svojoj površini ima čitav niz zanimljivih molekula, kao i aktivne vremenske sisteme koji ih mogu transportirati – i to sve u našem Sunčevom sistemu. A znamo da u našoj galaksiji postoje i drugi solarni sistemi. Uglavnom, stvarno mi se čini da je lako moguće da ćemo negdje pronaći neku vrstu aktivne biologije. Hoće li nas ona moći pozdraviti? Pa, to je drugo pitanje”, dodala je Maynard-Casely.

Stručnjakinja za svemirsku tehnologiju Rebecca Allen

– Da, smatram da vanzemaljci postoje, ali vjerovatno ne izgledaju poput nas. Naime, procjenjuje se da samo u našoj galaksiji postoji više od 100 milijardi planeta; s oko šest milijardi potencijalno sličnih Zemlji. Zato  je skoro pa sigurno da postoji život na nekoj drugoj planeti. Međutim, kad čujemo riječ “vanzemaljac”, obično nam na pamet pada slika humanoidnog oblika života. No čak i na Zemlji je najzastupljeniji oblik života puno stariji, manji i otporniji. Govorim, naravno, o mikroorganizmima. Ti organizmi prkose naučnim principima, preživljavaju na nemogućim mjestima. Kladila bih se da vanzemaljski život postoji u obliku tih “ekstremofila” – smatra stručnjakinja za svemirsku tehnologiju Rebecca Allen sa Univerziteta Swinburne University of Technology.

“NASA je upravo poslala malene vodene medvjediće (dugoživce) na Međunarodnu svemirsku stanicu kako bi astronauti mogli proučavati njihove sposobnosti u ekstremnom okruženju. Budući da su u našem Sunčevom sistemu otkriveni ključni sastojci za život, vrlo je vjerovatno da su organizmi koji nalikuju najotpornijim na Zemlji rašireni u našoj galaksiji. Šta mislim o naprednijoj vanzemaljskoj civilizaciji? Svemir je ogroman, a za sada nam nije lako pronaći druge svjetove, a kamoli identificirati koji od njih nalikuju Zemlji. Dodatno, trebamo uzeti u obzir da su životu na našoj planeti trebale milijarde godina da napreduje, tako da je mala šansa da pronađemo sličnu vrstu vanzemaljaca. Naravno, nada umire zadnja; naučnici i dalje koriste napredne radioteleskope kako bi pretraživali nebo i tragali za novim oblicima radiokomunikacije”, zaključila je Allen.

Astrobiolog Martin Van-Kranendonk

– Jednostavan odgovor na ovo pitanje je – ne. Ako se služimo čisto empirijskim podacima i pretpostavimo da se pitanje odnosi na bilo kakav oblik života izvan Zemlje koji nije povezan s ljudskim aktivnostima, onda odgovor, koliko znamo, mora biti da nema vanzemaljaca. Naravno, mi nismo istražili sve kutke svemira u potrazi za znakovima života te čak ni ne znamo kako bi mogao izgledati život u drugom hemijskom sistemu jer ni ovdje na Zemlji ne postoji dogovorena definicija života koji se temelji na ugljiku – kazao je astrobiolog Martin Van-Kranendonk sa Univerziteta Novi Južni Wales.

“Dakle, možda je bolji odgovor da ne znamo. Ustvari, možda nikada nećemo moći definitivno odgovoriti na ovo pitanje. Ali, naravno, naučnici puno rade na tome. Možda ćemo jednog dana moći znati imamo li međuplanetarne komšije ili smo zapravo sami u svemiru. A možda i nećemo”, dodao je Van-Kranendonk.