Priču prenosimo u cijelosti:

– Fine su ti tene, nosiš košuljicu, a nemaš za skok? Ajde bola’, koga ti zaj**avaš, govori mi svisoka tip u speedo kupaćima. Doslovno svisoka jer balansira na ogradi Starog mosta dok me podcjenjivački procjenjuje.

– Ali ja bih napravio priču o tebi. Novinar sam i stotine hiljada ljudi bi čitali o tvom životu, čovječe. Možeš li zamisliti bolju promociju?

Mulac, kaže da ima 23 godine, samo što ne padne od smijeha s mosta.

– Novinar. Halo bola’, BBC je radio priču o nama. Jel’ znaš ti šta je BBC? Ajde ne zaje**avaj, ili daj 35 eura za skok ili ništa – ne da se mostarski ikar, jedan od suludo hrabrih mladića koji za život zarađuju sunovratima s dvadeset metara visokog mosta u ledenu, divlju Neretvu.

– A daj, mogu li te slikati, da imam barem nešto – ne odustajem.

– Vidi ‘vamo. Skok ti je 35 eura, priča 500 eura. Sliku ne možeš dobiti nikako – govori on i okreće mi leđa.

Na trenutak mi kroz glavu sijeva vizija sebe kako skačem na njega i kako zajedno, kao Sherlock Holmes i profesor Moriarty, padamo u bezdan.

Bezobraznik me ostavio pokunjenog i samog na mostu. Bez skoka, bez priče i bez slike. Bez izjave. Bez ičega. Je**eni Mostar. Prčeviti su i tvrdoglavi do bola, a ne sjećam se da sam ikad upoznao srčanije i razdraganije ljude od ovih manijaka pod Veležom. Nasmijao sam se i otišao. Šta ću? Prije će se srušiti most nego što će se ovaj pokolebati.

Ali prije toga sam ga svejedno slikao. Je*o ga BBC.