Yugopapir je objavio članak iz aprila 1985, izvorno objavljen u tadašnjem listu “Dinar” usred ekonomske krize u SFR Jugoslaviji.

U posljednje dve godine stalno se ponavlja fraza kako je, napokon, “skinut veo tajni s naših dugova”. Danas se, međutim, jedino pouzdano zna da se ne zna koliko je Jugoslavija dužna, jer zaduživao se kako je ko stigao.

U vrijeme kad nam se djeca igraju na računarima, Narodna banka Jugoslavije nema tačnih podatka o tome koliko smo dužni. I kako nema sasvim zvaničnih podataka, ili pojedini listovi preuzimaju ulogu detektiva, provode ankete ili istražuju po svojoj dokumentaciji kako bi otkrili koliko je ko dužan.

Tako saznajemo da dug:

– Crne Gore iznosi 0,85 milijardi dolara.
– Makedonije oko 1,53 milijardi dolara.
– Vojvodine 1,48 milijardi dolara.
– Srbije bez pokrajina 3,71 milijardi dolara.
– Bosne i Hercegovine 1,86 milijardi dolara.
– Slovenije približno 1,48 milijardi dolara (Narodna banka Slovenije ove podatke vodi kao povjerljive).

Ovom iznosu od oko 14 milijardi i 740 miliona dolara treba dodati i dug federacije od oko 4 do 5 milijardi dolara. Tako ispada da smo ukupno dužni nešto više od 19 milijardi dolara.

Šta nam ovi podaci ne govore?

Cifra od oko 19 milijardi dolara odnosi se, naravno, samo na glavnice. S kamatama ona se opasno povećava, skoro dvostruko. A sve je to dug i sve to treba vratiti.

A dug nije dim da izađe kroz dimnjak. A i tada bi se primjećivao. Sve republike i pokrajine primjenjuju drugačije kriterije.

Međutim, kada bi sve dugove inostranstvu davao jedan centar, po jedinstvenoj metodologiji bilo bi moguće i realnije upoređivanje. Ali, više niko ne želi prihvatiti takav “unitarizam” u smislu: “Gospodo, sve novčanike na jedan sto!”

Ne zna se tačno ni koliko je kojoj republici ili pokrajini reprogramirano dugova. I dalje su to povjerljivi podaci. Za nas u Jugoslaviji. Za bankarski svijet kojem smo dužni – ne!

Dug federacije koji je pojedinačno najveći, zapravo je dug republika i pokrajina, onaj dio reprogramiranog duga što ga one nisu mogle vratiti u roku.

Zna se i da mnogi vraćaju devize koje nisu ni upotrijebili, nego su ih prodali na deviznom tržištu, tako da dužnici nisu obavezno ujedno i korisnici deviza.

(Yugopapir/SB)

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...