Srbijanski Aerosvet detaljno je opisao ratni put ustaških pilota u tekstu kojeg prenosimo u nastavku

Odmah poslije stvaranja Hitlerovog satelita NDH, njen poglavnik Ante Pavelić dao je znanja Reichu da, u znak zahvalnosti za pomoć u uspostavljanju hrvatske državnosti, pruža bezrezervnu podršku Njemačkoj u njenim ratnim pohodima. Prema Poglavnikovoj naredbi od 27. lipnja 1941. o formiranju legije NDH, zapovjednik Zrakoplovstva NDH pukovnik Vladimir Kren formirao je “Legiju zrakoplovstva NDH” koju je trebalo poslati na istočni front.

Radi provođenja te naredbe, 12. srpnja, formirana je u Zagrebu Četvrta zrakoplovna pukovnija s pukovnikom Ivanom Mrakom na čelu. U okviru te pukovnije, formirane su Četvrta zrakoplovna lovačka skupina i Peta zrakoplovna bombarderska skupina. 

Screenshot

Četvrta zrakoplovna lovačka skupina upućena je, sredinom, srpnja, u Njemačku u Furth gdje se nalazila Lovačka pilotska škola br. 4 (Jagdfliegerschule 4). Većina pilota i tehničkog sastava završava u ovoj školi obuku do kraja rujna 1941., osposobljavajući se na zrakoplovima Bucker Bu-133, Arado Ar-96 i Messerschmidt Bf-109D.

Pri završetku obuke formirana su dva jata (eskadrile) – 10. lovačko jato pod zapovjedništvom satnika Vladimira Ferenčine i 11. lovačko jato sa satnikom Zlatkom Stipčićem na čelu.

 

Primivši 11 zrakoplova Bf-109E7F, na istočni front upućeno je 10. lovačko jato, koje je u Poltavu stiglo 6. listopada. Odmah je priključeno u sastav Treće grupe Jagdgeschwader 52, a borbene letove počelo je izvršavati već 9. listopada. Zbog potreba na frontu, jedinica je ubrzo prebačena južnije, u Taganrog, na obalu Azovskog mora.

Prvu zračnu postigao je 2. studenog njihov zapovjednik Vladimir Ferenčina. Drugi dio Četvrte zrakoplovne lovačke skupine (11. lovačko jato i dio osoblja na zemlji) produžio je obuku u Njemačkoj, a na istočni front stigli su tek pred novu 1942. godinu. Zbog nedovoljnog broja zrakoplova, sredinom siječnja 1942., jedinica prestaje djelovati kao Četvrta lovačka skupina već dalje djeluje samo pojačano 10. lovačko jato kojim zapovijeda bojnik Mato Čulinović.

Velika hladnoća i visok snijeg često onemogućavali borbenu upotrebu jedinice. S proljeća 1942., krajem travnja, jedinica doživljava još jednu u nizu transformacija – preimenovana je u “lovačku skupinu Džal” (Jagdgruppe Džal). 

Početkom svibnja “skupina Džal” je iz Mariupola prebačena na aerodrome kod Sevastopolja kako bi sudjelovala u pružanju podrške jedinicama koje su jurišale na tu veliku sovjetsku utvrdu. Međutim, zbog borbe na suženom prostoru oko Sevastopolja bile su dosta ograničene mogućnosti djelovanja lovačke avijacije, pa je skupina Džal sredinom svibnja vraćena natrag u Mariupol. 

 

Piloti skupine sve više su izražavali nezadovoljstvo što lete starim zrakoplovima. Zato su preko svojih predstavnika, potpukovnika Marijana Dolanskog (zrakoplovni izaslanik NDH u Berlinu) i zapovjednika skupine Franje Džala, tražili od Nijemaca moderniju varijantu lovaca Bf-109. Usprkos tome skupina je svoju pedesetu zračnu pobjedu izborila starim zrakoplovima 20. lipnja, a veći idući izveli su i tisućiti borbeni let na istočnom frontu. Početkom srpnja 1942., pristiže sedam novih Bf-109G-2, mada su još neko vrijeme letjeli i stariji Bf-109E.

Polovicom listopada 1942. dolaze novi mladi piloti-lovci s obuke u Njemačkoj. U to vrijeme “skupina Džal” djelovala je u okviru Četvrte zračne flote, kao 15. eskadrila Jagdgeschwader 52 (15/JG 52), a sredinom rujna kompletno je opremljena zrakoplovima Bf-109G-2.

Piloti NDH | Author: Screenshot Screenshot

S Istočnog fronta “skupina Džal” vratila se na odmor u Hrvatsku 15. studenog 1942. godine. Ukupno je do tada odradila više od 3.300 borbenih letova, a postigli su i 164 zračne pobjede. Najuspješniji je bio poručnik Cvitan Glaić, s 24 priznate i sedam nepriznatih pobjeda.

  

Iako su bili uspješni u borbenim zadacima, jedinica je imala i znatne gubitke. Stradalo je šest pilota, a u proljeće 1942. došle je i do prve dezertacije iz redova skupine Džal. Svojim zrakoplovom Bf-109E7 prebjegao je 4. svibnja na sovjetsku stranu pilot natporučnik Nikola Vučina. U svojim kasnijim izjavama pilot satnik Berislav Supek tvrdio je da je on prvi, 27. travnja, prebjegao na sovjetsku stranu. Činjenice, međutim, govore da je on, po svemu sudeći zalutao i prisilno se spustio na sovjetski teritorij zbog čega je i zarobljen.

 

Skupina ponovno dolazi na ratište 30. ožujka 1943. godine i smješta se prvo na aerodromu Kerč-IV na Krimu. U proljeće se nižu nove pobjede, ali i njihove redove potresa sve veće osipanje letača. Tri pilota su poginula, a poseban šok bio je prebjeg nekoliko letača zrakoplovima na sovjetsku stranu. Natporučnik Albin Starc i i satnik Bogdan Vujičić preletjeli su Sovjetima 14. svibnja, a kroz mjesec dana, 15. lipnja, pridružio im se i satnik Nikola Cvikić.

Nijemci, iznenađeni nepouzdanošću svojih dojučerašnjih vjernih saveznika, 20. lipnja zabranjuju letenje na borbenim zrakoplovima i tijekom idućih mjesec dana povlače jedinicu s bojišta. Zapovjednik zrakoplovstva NDH, general Vladimir Kren, poduzeo je mjere za kažnjavanje krivaca.

Smjenjuje Franju Džala koji je neposredno prije toga dobio promaknuće i imenovan za zapovjednika cijele Zrakoplovne legije na istoku. Pokazalo se da je taj Krenov potez bio ishitren jer je uklonio čovjeka vrlo odanog Nijemcima. To ga je kasnije koštalo mjesta zapovjednika Zrakoplovstva NDH. Novopostavljeni zapovjednik, pukovnik Adalbert Rogulja, vratio je Džala na raniju dužnost i unaprijedio ga u pukovnika. 

Zbog nepouzdanosti starog kadra pripremana je nova grupa mladih pilota obučena 1941. i 1942. u njemačkoj pilotskoj školi u Zagrebu ili talijanskoj pilotskoj školi u Mostaru.

Mladi piloti pokazali su se kao iznimno sposobni, ali ni protivnik više nije bio inferioran. Pet poginulih pilota, velik broj oborenih zrakoplova, nesreće i bolesti desetkovali su jedinicu. 

Piloti NDH | Author: Screenshot Screenshot

Sredinom ožujka u 15/JG 52 ostao je samo jedan pilot sposoban za borbu. Unatoč svemu tome vrlo učinkovit bio je njihov zapovjednik natporučnik Mato Dukovac koji je sa 40 priznatih i pet nepriznatih pobjeda postao prvi as među pilotima hrvatske legije. 

Iduću godinu seljakali su ih s jednog na drugi dio bojišta sve do kasne jeseni 1944. godine kada je tijekom jednog trenažnog leta na sovjetsku stranu prebjegao Mato Dukovac i poručnik Vladimir Špoljar s dva Bf-109G. Ubrzo po njihovom preletu sovjetska strana je to i objavila, pa su Nijemci zabranili svako letenje. 

 

Cjelokupno ljudstvo i letački materijal grupe koncentrirani su na aerodromu Eichwald, za novog zapovjednika postavljen je poručnik Đuro Švarc, ali 1. listopada 1944. godine su im oduzeti zrakoplovi, a sastav je prebačen u Poznanj na obuku za pješaštvo. 

Većina pilota i dio tehničkog osoblja vratio se u Zagreb, a u travnju je raspuštena “zrakoplovna obrazovna skupina” kako je bio posljednji naziv te jedinice.

Tijekom boravka na istočnom frontu hrvatski piloti-lovci odradili su više od 5.000 borbenih letova i postigli nešto više od 300 zračnih pobjeda.

(SB / Express)

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...