Pad Carigrada, glavnog grada Bizanta odigrao se na današnji dan 1453. godine. Ovaj događaj je značio pad Bizantskog carstva, a imao je dalekosežne posljedice, jer su se Turci konačno utvrdili na Balkanu i više ih ništa nije moglo spriječiti u njihovu pohodu na Europu.

Kao posljedica ovog događaja, Zapadnu Europu su preplavili učeni ljudi iz Bizanta koji su sa sobom donjeli znanja iz antike i s Istoka, što će kasnije dovesti do pojave humanizma i renesanse.

Zbog svega ovoga se pad Carigrada često smatra događajem koji je označio kraj srednjeg vijeka. U završnim borbama tokom opsade život je izgubio i posljednji bizantski car, Konstantin XI. Paleolog.

U XV. stoljeću na tursko prijestolje došao je sultan Murat II. On je odmah nakon dvije godine svoga vladanja došao s vojskom pod Carigrad kojim je tada vladao stari car Emanuel iz dinastije Paleologa.

Sljedeće je godine Emanuelov sin i nasljednik Ivan VIII. sklopio mir sa sultanom, no takvim mirom Bizant je još više stegnut, morao je plaćati sultanu godišnji danak od 30 000 dukata i ustupiti mu veći dio svojih posjeda u Makedoniji i na Crnome moru. Bizantsko carstvo je od tada obuhvaćalo Carigrad i njegovu okolicu, dalje poluotok od Bospora do Selimvrije i Derkona, gradove Mesembriju i Anchialos na Crnom moru, posjede oko Athosa i grada Soluna, neke otoke u Egejskom moru i na kraju despotstvo Misithri na poluotoku Moreji.

To je bilo sve što su od godine 1424. držali posljednji Paleolozi: Car Ivan VIII. s braćom Konstantinom, Tomom, Dimitrijem i Andronikom.

Sultan Murat II. nije nakon 1424. dirao Bizant jer je morao ratovati u Aziji s karamanskim knezovima, a u Europi s Mlecima, Srbima, Mađarima i Albancima.

Nakon kršćanskog poraza kod Varne 1444., sultan Murat II. mogao je ponovo udariti na Carigrad. No, sultan nije želio pogaziti riječ. Čak i kad je nekoliko dana prije bitke na Kosovu umro Ivan VIII., te su planule borbe između njegove braće on je podržao najstarijeg brata Konstantina koji je dotad bio despot u Misithri. Nakon što se tamo okrunio 12. marta 1449. stiže na katalonskim brodovima u Carigrad gdje je počeo vladati kao Konstantin XI. Grci su ga zvali Dragaš, jer je po majci bio srpskog porijekla.

U februaru 1451. zamjeni starca Murata II. sin njegov Mehmed II., mladić od 22 godine. Kad su kršćanske vlasti čule za smrt Muratovu obradovale su se, jer su se nadali boljim vremenima. I činilo se da dobro slute. Kako se Mehmed II. u prvi trenutak činio miroljubiv i skroman, nagađalo se da nije opasan. No, grdno su se prevarili jer je on samo sanjao da svoju vlast utvrdi i da krene stazom pobijeda i osvajanja. Ali kako su planule opet smutnje u Aziji želio je sultan imati barem mira u Europi. Osobito mu je bilo stalo do prijateljstva s Konstantinom jer je u Carigradu živio posljednji potomak kneževske obitelji koja je vladala Karamanijom i susjednim pokrajinama u Maloj Aziji.

Zvao se Urkan i na kraju se pokazao presudnim za propast carstva. Sultan je obećao nagradu Konstantinu ako ga silom zadrži u Carigradu. Nakon ugovora krenuo je sultan s vojskom u Aziju, a Konstantin XI. iskoristio je priliku i zatražio od sultana da udvostruči nagradu ili će pustiti Urkana. Bizantski car je mislio da će tom porukom zastrašiti sultana, ali je samo sebi i svome carstvu iskopao grob. Sam sultanov vezir Halipaša, prijatelj Grka zaprepastio se kad je čuo poruku poslanika jer je slutio veliko zlo. I nije se prevario. Međutim, sultan je obećao poslanicima da će raspravljati o tome kad se vrati u Europu. Brzo je sklopio mir s protivnicima u Aziji te se vratio u Europu u prijestolnicu Drinopolje.

Bizantijci su shvatili da su drsko izazvali Sultana, jer je uskratio caru i dosadašnju nagradu za Urkana.

Sultan je došao s 50.000 ljudi pod Carigrad te ondje bio mjesec dana pregledavajući utvrde grada s kopnene strane. Poslao je veliku vojsku s Turahanbegom da opustoši Moreju i tako spriječi carevu braću da pomognu Carigradu.

Konstantin XI. pokušao je poslanstvima odvratiti opasnost, ali kad je sultan članove njegova drugog poslanstva dao pogubiti počeo se Konstantin pripremati na otpor. U proljeće i ljeto 1452. dao je unijeti više žita u grad, a zimi do 1453. popravljao je gradske utvrde. Također je tražio novac i vojske, osobito u zapadnoj Europi, ali bez uspjeha. Jedino je papa za obranu Carigrada poslao 10 galija kojima su se pridružili brodovi napuljskog kralja, zatim mletački i genovljanski. No, to brodovlje je stiglo prekasno.

Tako je Konstantin do proljeća 1453. skupio nekih 9.000 ljudi, te je s tom malom vojskom branio gradske zidine.

KRAJ CARSTVA

Ukupni gubici branitelja smatraju se oko 4.500 konjanika, 14.000 vojnika te 45.000 civila. Gubici osvajača bili su također veliki oko 15.000 konjanika, 20.000 pješaka, 3.000 streličara te 250 upravljača bojnih sprava. Ostat će zabilježen podatak i o strašnom masakru koje su izvele turske paravojne formacije (plaćenici, pljačkaške bande, dobrovoljci) koji su ubijali, sakatili, silovali, odvodili u roblje, pljačkali i uništavali sve što im se nalazilo na putu. Taj masakr trajao je puna tri dana, a prekinut je s ulaskom Mehmeda II. Osvajača u Carigrad.

(SB)

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...