Glavni junak naše današnje priče je Omer-paša Latas maršal osmanske vojske pravoslavnog porijekla.

Rodio se kao Mihajlo Latas u Lici, u starom gradu Lesenica, gdje mu je otac Sofronije u to vrijeme službovao kao graničar.

Kao oficirsko dijete učio je kadetsku austro-ugarsku školu u Gospiću i stupio u austougarsku vojsku kao kadet-narednik. Zbog očevih problema s kockanjem i pronevjere novca iz lokalne vojne blagajne napravio je raikalan potez u životu.  Navodno je, da se ne otkrije porodična sramota i da se spase ostali članovi porodice, Mihajlo preuzeo sramotu na sebe i pobjegao u Bosnu 1827. godine od austrijskih vojnih vlasti zbog pronevjere novca.

U Banjoj Luci je iste godine prešao na islam u Ferhat-pašinoj džamiji te odlazi u Vidin gdje boravi neko vrijeme kao sluga među turskim vojnicima. Inteligentnog mladića primjećuje zapovjednik tvrđave Ibrahim-paša, koji ga kasnije zapošljava kao učitelja tehničkog crtanja svoje djece. Uvidjevši kako se radi o neobično sposobnom mladom čovjeku, Ibrahim-paša šalje preporuke u Istanbul, gdje će se uskoro preseliti i sam Latas. U početku radi kao učitelj tehničkog crtanja u Visokoj vojnoj školi, a poslije postaje i osobni učitelj samoga Abdulmedžida, koji će ga, kada postane sultan, imenovati za pukovnika, 1838. godine, a potom i pašom.

Bio je odličan zapovjednik i vojnik, ugušio pobune u Siriji, Albaniji i Kurdistanu. Vrlo mlad imenovan je za maršala.

Godine 1848. s Rusima je okupirao Dunavske kneževine. Slomio je ustanak bosanskoga begovata na čelu sa Ali-pašom Rizvanbegovićem 1851. godine. Oko 1.000 najuglednijih aga i begova je pozatvarao, a oko 400 poslao okovane u Istanbul. Godine 1853. osvojio bi Crnu Goru, da to nisu spriječile Austrija i Rusija, a neki povjesničari tvrde da tu nije imao čvrstu ruku kao u Bosni, jer korijeni Srba naseljenih u plaščansku dolinu potječu upravo iz Crne Gore, kao i on sam, kako piše Ivo Andrić u romanu Omer-paša Latas.

Neki izvori navode da nikada nije zaboravio svoje pravoslavno porijeklo.

U Krimskom ratu 1853. bio je zapovjednik turske vojske na dunavskoj liniji i dobio titulu serdari ekrema (veliki vojskovođa). U Krimskom ratu je s engleskim i francuskim saveznicima sudjelovao je u opsadi Sevastopolja, te u borbama na Kavkazu. Ugušio je ustanke u Mezopotamiji. Godine 1861., kada je bio na pomolu rat s Crnom Gorom, ponovno je bio spreman na gušenje ustanka i ratovanje ali do rata nije došlo zauzimanjem Velikih sila. Gušio je i grčki ustanak na Kreti 1867. godine. Budući da zbog loše turske flote i nedostatka sredstava nije mogao do kraja provesti blokadu otoka, sam se povukao 1868. godine. U Parizu je bio 1865. godine kao glavni vrhovni zapovjednik turske vojske.

Umro je u Istanbulu 1871., u šezdeset petoj godini. Imao je nekoliko žena i ostavio brojno potomstvo. Latasi od kojih potječe Omer-paša danas žive u srijemskim Šašincima.

Nobelovac Ivo Andrić napisao je roman “Omer-paša Latas” (1977.) u kojem dobrim dijelom obrađuje njegov lik i djelo, fokusirajući se većinom na Omer-pašino ratovanje u Bosni.

„U Sarajevo ulazi carski serasker sa znatnom i dobro opremljenom vojskom i sa najširim ovlašćenjima, a sa zadatkom da lomi i upokori ne pobunjenu raju ili spoljnjeg neprijatelja nego one koji vekovima vladaju Bosnom i koji su se do juče nazivali sultanovim sinovima: begovat, prvake i članove najuglednijih porodica “od turskog uha”. On dolazi pored, mimo i iznad redovnog vezira, civilnog guvernera, koji sedi u Travniku, i on ne pita nikog koliko će se zadržati u Sarajevu ni gde će izabrati sebi sedište. On i ne dolazi da kao vlast vlada i upravlja, nego da ratuje i kažnjava. I, povrh svega, taj serasker, koji je ugušio mnoge bune po Carevini, nije niko drugi do nekadašnji lički hrišćanin, austrijski kadet, koji je pre četvrt veka prebegao u Bosnu, poturčio se a zatim se svojim znanjem, veštinom i ličnim zaslugama uspeo do najvišeg vojnog položaja u Carevini“, opisao je dolazak Omer-paše Latasa u Sarajevo čuveni Ivo Andrić.

(SB)

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...