Glavni junak naše današnje priče je grof Petar IV. Zrinski, hrvatski ban, vojskovođa i pjesnik.

Otac mu je bio hrvatski ban Juraj Zrinski, a majka grofica Magdalena Széchy. Bio je praunuk slavnog Nikole Šubića Zrinskog.

Kad je imao samo pet i pol godina, Petrov otac je preminuo u austrijskom vojnom taboru u Slovačkoj, sudjelujući u Tridesetogodišnjem ratu.

Neko vrijeme je boravio i u Italiji, gdje se je izučavao vojne znanosti.

Kad se je vratio iz Hrvatske u Ugarsku, sukobio se je s Osmanlijama kod Velike Kaniže.

Godine 1643. godine vjenčao se s groficom Anom Katarinom Frankapan, polusestrom Frana Krste Frankopana s kojom je dobio četvero djece.

Petar je se proslavio u mnogim bitkama

Već 1647. godine postavljen je na dužnost kapetana žumberačkih uskoka s kojima je sudjelovao u zadnjim godina Tridesetogodišnjeg rata. Petar Zrinski se istaknuo u završnim bitkama 1647. i 1648. koje su bile na njemačkom i češkom bojištu.

Nakon toga ratovao je protiv Osmanlija, čijim je snagama nanio poraz kod Slunja 1649. godine. Za vrijeme Kandijskog rata pomagao je mletačku stranu, nanijevši turskim snagama veliku štetu. Porazio je Turke u Lici 1655. godine. Napredovao je u vojnoj hijerarhiji, pa je postavljen za ogulinskog i senjskog kapetana i kapetana cijelog Primorja.

Dok je trajao Erdeljski rat, Zrinski je pobjeđivao Turke po hrvatskim gorskim krajevima, a ističe se velika pobjeda u Gackoj kod Jurjevih Stijena 16. listopada 1663. godine.

Tu je s 300 hrvatskih ratnika razbio Deli-pašu Badanjkovića i njegovih 1.400 vojnika, te kad je sa svojih 2.500 ratnika razbio Ali-pašu Čengića i njegovih 10.000 vojnika.

Zavist i interesi vrhovnog zapovjednika Vojne krajine generala Ivana Herberta Auersperga poništili su učinke pobjede, a Petar Zrinski je optužen zbog neposluha, te je bio prisiljen predati ratni plijen i zatočenike.

Nakon smrti starijeg brata Nikole, krajem 1664. godine, Petar Zrinski je imenovan hrvatskim banom, ali je službeno preuzeo dužnost tek u godini 1668. zbog političkih kalkulacija bečkog dvora.

Izvor: Public

Bio je i pjesnik, a 1660. godine preveo je s mađarskog jezika i u Mletcima izdao poznati spjev svog brata Nikole Zrinskog Čakovečkog “Sirena Jadranskoga mora”

Skupa sa sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom, Petar Zrinski je nastavio borbu za prava Hrvatske koju je započeo njegov brat Nikola, pa se tako povezao s glavnim mađarskim vođama. Povod za nezadovoljstvo bio je Vašvarski mir, sklopljen 10. kolovoza 1664. godine, kojim su Turci, premda poraženi u Monošterskoj bitki, od Bečkog dvora dobili pravo da zadrže sve do tada osvojene teritorije. Nezadovoljnici su stvorili savez nazvan Zrinsko-frankopanska urota, kojim su željeli umanjiti sve veći centralizam i apsolutizam hrvatsko-ugarskog kralja Leopolda I. Habsburgovca.

Izvor: Public

Dana 13. ožujka 1670. godine Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan odlaze u Beč da bi se opravdali caru, očekujući njegovo razumijevanje za hrvatsko nezadovoljstvo. Međutim, Leopold I. ih odmah daje uhititi i zatočiti u Bečkom Novom Mjestu.

Nakon dugotrajne istrage Zrinski i Frankopan bili su osuđeni na smrt odsijecanjem glave i desne ruke.

Dana 11. travnja 1671. godine poseban sud optužio je Petra Zrinskoga da je htio postati vladar (što je značilo da je radio protiv Habsburgovaca), a Frana Krstu Frankopana da je pozvao na ustanak.

Screenshot

Neposredno prije izvršenja presude Leopold I. djelomično je uvažio njihovu žalbu i nije im trebala biti odsječena ruka. Na današnji dan 1671. godine u Wiener Neustadtu, Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su na opće zaprepaštenje čitave Europe.

(SB)

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...