Glavni junak naše današnje priče je Mehmed II., jedan od najznačajniji vladara osmanlijskog carstva.

Turski sultan je rođen u Edirnu, tada glavnom gradu Osmanlijske države, 29. ožujka 1432. godine. Njegov otac bio je sultan Murat II.

Kada je Mehmed imao 11 godina poslali su ga u Amaziju na školovanje, no nakon što je sultan Murat II. sklopio mirovni ugovor s Karamanskim carstvom, on je u kolovozu 1444. sve sultanske ovlasti prenio na svog sina Mehmeda II. koji je tada imao samo 12 godina.

Na početku svoje vladavine, Mehmed II. je zamolio oca Murata II. da preuzme prijestolje pred bitkom za Varnu, ali je Murat to odbio.

Bijesan na svog oca, koji se penzionisao i živio mirnim životom u Anadoliji, Mehmed II. je napisao: “Ako si ti Sultan, dođi i vodi svoju vojsku. Ako sam ja Sultan, ovim ti naređujem da dođeš i vodiš moju vojsku.”

To pismo je ipak prisililo Murata II. da vodi Osmansku vojsku u Bici kod Varne 1444. Legenda kaže da je Muratov povratak tražio Halil-paša veliki vezir tog vremena koji nije priznavao vodstvo mladog Mehmeda II. zbog toga što je Mehmedov učitelj bio njegov veliki neprijatelj i on se bojao da u tom duhu nije odgojio svog učenika. Kasnije ga je likvidirao Mehmed II.

Za vrijeme opsade Konstantinopola, na temelju optužbi da je podmićen.

Mehmed II. sultan postaje 1444. godine, nakon abdikacije svog oca Murata II. Sami početak njegove vlasti završava iste godine, jer su se turski vojnici pobunili nakon poraza od križarske vojske, kada na vlast opet dolazi njegov otac Murata II.

Kada mu otac po drugi put abdicira 1451. godine Mehmed II. se pobrinuo da više nikad ne može biti vraćen na vlast.

Osvajanje Konstantinopola uključivalo je opsadu s vojskom od 80.000 do 150.000 vojnika te mornaricu od 320 brodova. Grad je pao nakon 57 dana opsade. Mehmed je odmah premjestio svoju prijestolnicu iz Adrianopola u Konstantinopol i preuzeo titulu cara Rimljana.

Nakon pada Konstantinopola osvojio je sve preostale bizantske države – Moreju i Trebizond.

Osvajanje Konstantinopola je omogućilo Mehmedu II. da okrene svoju pozornost ka Anatoliji. Mehmed je pokušao stvoriti jedinstvenu vlast u Anatoliji osvajajući Turske države zvane Bejlik i Grčko carstvo Trapezunta na sjeveroistoku Anatolije, ujedinjujući se sa Zlatnom hordom sa Krima. Jedinstvena Anatolija je postignuta mnogo prije Mehmeda, za vrijeme sultana Bajazida I. ali je bitkom kod Ankare 1402. novoosnovana zajednica zemalja uništena.

Mehmed II. je ipak uspio trajno ujediniti ove Anatolijske države, što mu je omogućilo da se nesmetano okrene širenju prema Europi.

Izvor: Public

Sultan Mehmed II. je na istok išao do Beograda 1456. godine, no Mađari su uspješno obranili grad i Osmanlije su se povukle s velikim gubicima, ali su naposljetku ipak zauzeli cijelu Srbiju. On je također ušao u konflikt sa svojim bivšim vazalom, Princom Vladom III. Drakulom od Vlaške 1462. godine od koga je izgubio jednu bitku. Tada je Mehmed II. pomogao Vladovom bratu Radu osvetiti Osmansku vojsku i Radu je uspio potpuno poraziti svog brata koji je poražen pobjegao iz zemlje. 1475. Osmanlije su doživjeli veliki poraz od ruke Stjepana Velikog od Moldavije u Bici za Vaslui.

No, 1476., Mehmed je pobijedio Stjepana u bitci za Valeu Albu i umalo uništio svu moldavsku vojsku. Mehmed II. je napao Italiju 1480. Namjera mu je bila osvojiti Rim ta na taj način “ujediniti Rimsku Imperiju”, i, u početku je izgledalo kao da to može uraditi lakim zauzimanjem Otranta 1480. ali je Otrant preuzela papina vojska nakon Mehmedove smrti 1481. godine. Ti oružani sukobi između Osmanske vojske i Europljana su pokazali da Osmansko prisustvo u Europi nije privremeno.

Izvor: Public

Za vrijeme vladavine Mehmeda II. osvajača nezaustavljiva Osmanska vojska gotovo je u cjelosti asimilirala balkanske snage. Vladavina Mehmeda II. je također dobro poznata i po religioznoj toleranciji kojom se ophodio prema svojim podanicima što je bilo vrlo neobično za srednji vijek. Međutim, njegova vojska se regrutirala iz danka u krvi (Devširme).

Izvor: Public

Oni su uzimali mladu kršćansku djecu i shodno njihovim sposobnostima ih još u najranijem periodu stavljali u razne službe. Mehmed II. je govorio sedam jezika, uključujući turski, grčki, hebrejski, arapski, perzijski i latinski, a kada je imao 21. godinu osvojio je Konstantinopol. Nakon pada Konstantinopola, on je osnovao mnoga sveučilišta u gradu, neki od njih su i danas aktivni. Grob Mehmeda II. se nalazi u Fatihovoj džamiji u Istanbulu; također i Most Sultana Mehmeda je nazvan po njemu.

Jedan od najvećih vojskovođa svijeta, Mehmed II: osvajač, umro je na današnji dan 1481. godine.

(SB)

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...