Nakon poraza Njemačke, Saveznici su ubrzo shvatili da su njemački naučnici u svojim poljima bili desetljećima ispred ostatka svijeta. Amerikanci su imali želju povećati svoju tehnološku i naučnu prednost nad ostatkom svijeta, te je počela operacija regrutovanja najvećih nacističkih stručnjaka. Samo dvije sedmice nakon predaje Njemačke, Austrijanac Herbert Wagner, dizajner nacističke rakete na navođenje, stigao je u Washington. Uskoro su počeli stizati i drugi umovi nacističke Njemačke. 

Operacija čiji je cilj bio domaći se najvećih stručnjaka iz Njemačke zvala se “Operacija spajalica”, a rezultat je bio taj da su Amerikanci doveli oko 1600 nacističkih naučnika, stručnjaka iz oblasti ratne industrije, medicine i odjela hemijskog oružja.

Najbliže Hitlerove suradnike Amerikanci su pretvorili u američke državljanine. Washington ih je štitio od njihovih užasnih prošlosti i dodijeljene su im nove, besprijekorne biografije. Do kraja života su ugodno živjeli.

Neki od naučnika koji su regrutirani na ovaj način bili su raketni inženjeri SS-ovac Wernher von Braun, tvorac nacističkog dalekometnog projektila V1 I V1, i Arthur Rudolph, direktor koncentracijskog logora gdje je 20.000 židovskih i poljskih radnika umrlo od gladi i premlaćivanja.

Upravo Von Braun je glavni konstruktor rakete korištene u misijama Apollo za odlazak na mjesec s ljudskom posadom.

Još jedan kontroverzni naučnik, Hubertus Strughold, i dalje se smatra „ocem svemirske medicine“, a čak je dobio i prestižnu nagradu Space Medicine Association, uprkos tome što je u svojoj nacističkoj karijeri pomagao organizovanje naučnih eksperimenata na ljudima u koncentracionom kampu Dahau.

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...