Brojni stanovnici pograničnog mjesta Hadžin Potok u općini Cazin imaju poljoprivredno zemljište s druge strane granice, u Hrvatskoj, ali da bi do nje došli moraju imati propusnice. Osim toga, urod koji poberu na svom imanju na obližnjem graničnom prelazu ne mogu prevesti.

Hadžin Potok je naselje koje teritorijalno pripada općini Cazin, ali je od centra grada udaljeno više od 25 kilometara. Bliže ovom mjestu je, naprimjer, grad Slunj u Hrvatskoj koji je udaljen otprilike 18 kilometara.

Mjesto se nalazi na samoj granici sa Republikom Hrvatskom, a tu je, još prije rata, ustanovljen i granični prijelaz Hadžin Potok – Bogovolja, koji je i danas u funkciji.

Stanovništvo većinom čine Bošnjaci, baš kao i u Bogovolji, mjestu sa druge strane granice, udaljenom jedva stotinjak metara od Hadžina Potoka.

Državnu granicu, pak, čini krivudavi i jedva primjetan potok, koji je, vjerovatno, jedan od najinteresantnijih dijelova granice između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Ovaj potok nema svoje ime. Za lokalno stanovništvo samo je – potok, iako je naziv mjesta Hadžin Potok i drugog potoka u mjestu nema.

Razlog našeg dolaska u ovo mjesto, dakako, nije potok bez imena, već nešto sasvim drugo – zemlja.

Imovina s druge strane granice

Naime, veliki broj stanovništva Hadžina Potoka, ali nešto šireg kraja, ima vlastitu imovinu s druge strane granice. Pristup njoj krajnje je otežan od 1. jula 2013. godine, kada je Hrvatska ušla u Evropsku uniju. Od tog dana za granični prijelaz u Hadžinom Potoku, odnosno za lokalno stanovništvo, vrijedi poseban režim prelaska granice.

Prema podacima Ministarstva sigurnosti, pogranični promet je redovni prelazak zajedničke državne granice stanovnika pograničnog područja, koje se prostire u dubini od pet kilometara od zajedničke državne granice, radi njihovog boravka i kretanja u pograničnom području druge strane zbog ekonomskih, socijalnih, porodičnih ili drugih opravdanih razloga.

“Ovdje su nekada granicu mogli prelaziti svi građani BiH i općine Cazin, a sada ne može skoro niko. Mogu samo ljudi sa propusnicama, ali i njih ne može dobiti skoro niko”, priča nam Emin Hozanović, stanovnik Hadžina Potoka, čija se kuća nalazi 50-tak metara od teritorije EU.

Na naše pitanje, zašto se ne mogu dobiti propusnice, Emin kaže da je potrebna potvrda o rodbinskoj vezi, ali da, naprimjer, brat ne može dobiti propusnicu za sestru, već to isključivo mora biti na relaciji roditelji – djeca.

“Pored toga, propusnice mogu izvaditi građani naše zemlje koji imaju vlastitu zemlju na teritoriji Republike Hrvatske, no nikom se ne isplati vaditi propusnicu, budući da poljoprivredne proizvode ne mogu prevoziti preko graničnog prijelaza. Osim toga, propusnicu može dobiti samo onaj ko posjeduje zemlju u gruntovnom vlasništvu, a ne samo u katastru, što mnogi ljudi nemaju, pa nemaju ni propusnice”, kaže Emin. On ima propusnicu.

Propusnica za prolazak, ali ne i prevoz uroda

Građani BiH svoje pogranične propusnice vade u gradu Slunju, dok građani Hrvatske propusnice dobijaju u Velikoj Kladuši. Da stvar sa propusnicama i nije idealno rješenje govori činjenica da prvih godinu dana nakon ulaska Hrvatske u EU građani BiH nisu uopće mogli izvaditi propusnice zbog proceduralnih stvari.

“Ako čovjek poželi da odsječe sebi šume za zimnice, on može preći granicu uz pomoć propusnice, no ne može drva prevesti preko granice, već mora ići na GP Izačić ili Maljevac, koji su odavde udaljeni više od 60 kilometara u jednom smjeru. Zamislite čovjeka na traktoru koji bi takvo nešto samo i pokušao”, ističe Emin.

Zijad Ružnić, također mještanin Hadžina Potoka, kaže da ima pet dunuma zemlje u Republici Hrvatskoj, a njegov brat još više. Zijad nema pograničnu propusnicu.

“Više ne obrađujem zemlju, iako sam to prije redovno činio, čak sam i oranice imao. Imamo i dosta šume sa druge strane, ali ako je želimo dotjerati, moramo ići na prijelaz Maljevac u Kladušu, a to se nikom ne isplati“, kaže Zijad.

Spavanje u automobilu do otvaranja granice

Suad Dervišević ističe da njegov otac Sulejman ima tri puta više zemlje u Hrvatskoj nego u BiH.

“Volio bih da mogu normalno prelaziti granicu, da mogu obrađivati svoju zemlju, sijati kukuruz, pšenicu…”, priča Suad.

On kaže da granični prijelaz funkcioniše, ali samo do 10 sati navečer.

“Ako zakasnite samo minutu, ne možete više proći. Dešavalo se da ljudi, odnosno momci koji ostanu kod cure s druge strane granice spavaju u autu cijelu noć jer im policija ne dopušta da pređu granicu”, prepričava Suad, pomalo se smješkajući.

Ipak, kroz razgovor s njim stičemo dojam da je Republika Hrvatska pokušala riješiti problem građana BiH koji imaju zemlju u Hrvatskoj i prije uvođenja propusnica.

“Prije 10-tak godina zvali su me iz katastra iz Hrvatske. Nudili su mi da za 100 kuna po dunumu prodam svoju zemlju nekom njihovom čovjeku da gradi voćnjak, iako mi je zemlja uz samu cestu. Moj otac nije pristao na to, jer kaže da će radije gledati da kupina raste, nego da je prodaje za takvu mizernu cijenu”, otkriva Suad.

Mještani ovog kraja imaju najmanje 200 hektara zemlje sa druge strane granice, te najmanje 100 dunuma šume, otkrivaju nam stanovnici Hadžina Potoka.

Također, doznajemo i da je prije rata cestom koja povezuje dvije države tri puta dnevno prolazio autobus za Slunj. Sada, kažu, prođe svega nekoliko automobila dnevno.

Ima li rješenja?

Svim navedenim problemima, ipak, uskoro bi mogao doći kraj.

Naime, Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH prije nešto više od mjesec dana usvojio je inicijativu za prekategorizaciju malograničnih prijelaza Hadžin Potok – Bogovolja, Zagrad – Pašin Potok i Plazikur – Gejkovac u granične prijelaze za međunarodni promet putnika. Time bi se omogućio nesmetan prolazak preko granice, ne samo građana ovog kraja, već i svih onih koji bi iz bilo kojih razloga odlučili putovati u Republiku Hrvatsku.

Zbog toga je istaknuto da inicijativa ima za cilj da pomogne ljudima koji žive u pograničnom pojasu, ali i riješi gužve na graničnom prijelazu Maljevac, na kojem je višesatno čekanje u kolonama prije pravilo, nego izuzetak.

Da stvari teku u tom smjeru svjedoči i činjenica da su radovi na povećavanju kapaciteta samog graničnog prijelaza u Hadžinom potoku u završnoj fazi.

“Ja se nadam da će ovi trenutni radovi dati nekog efekta i da će ovo mjesto postati veći granični prelaz, gdje ćemo moći normalno prelaziti i obrađivati svoju zemlju”, kaže za kraj Suad Dervišević, mještanin Hadžina Potoka.

KOMENTARI:
Loading...