Mustafa (Mućo) Sefić, rođen je 01. novembra 1971. godine u Vrnogračkoj Slapnici, gdje i sada živi. Rano je ostao bez roditelja (bez majke sa 4 i po godina, a bez oca sa 12 godina) sa starijim bratom, Mirsadom koji je 1965. godine i sestrom Eminom rođena 1960. godine koji su rano krenuli svojim putem. Sestra se udala, a brat otišao u svijet, prvo u JNA, a kasnije u Sloveniju.

Zbog spleta okolnosti svoje djetinjstvo provodi sa starom nanom Hasnijom, koja je uglavnom zaslužna za sve što je postao i ostao. Nana je umrla (rahmet joj plemenitoj duši) u padu prve autonomije, drugi dan. Bio je dijete vrlo nemirnog duha, puno znatiželje, ali izuzetno okretno i dobroćudno. Sa deset godina lovi zmije (po pedesetak na godinu), penje se po drveću, lovi ribu golim rukama (zavlačeći ruke u žile i granje u obližnjem potoku i Slapnici), ali staroj nani nikada nije rekao ,,neću“ ili povisio ton na nju, kao ni ostalim starijim mještanima sela.

Osnovnu školu završio je u Vrnograču (1978. – 1986.) kao vrlodobar đak. Zapošljava se sezonski u preradi voća i povrća „Elezovići“ u Agrokomercu gdje dobija ponudu za stalno zaposlenje koju odbija i na poziv brata, odlazi na školovanje u Sloveniju gdje uspješno završava srednju građevinsku školu, smjer zidar.

Nakon toga odlazi u JNA, Vojni policajac redovni kurs Desetar promovisan u Mlađeg Vodnika, odakle zbog rata bježi kući i odlazi raditi u Sloveniju. Početkom agresije na BIH se vraća dobrovoljno u domovinu, prvo na prostore srednje Bosne, u 7. Krajišku brigadu od koje nastaje 17. Viteška – Krajiška funkciji komandira voda, ali i čete jedno kratko vrijeme. Odatle odlazi u Hrvatsku da bi prešao pješice na slobodni teritorij tadašnjeg Bihaćkog okruga. Nakon mjesec i nešto dana kreće na put prema kući sa još osam ljudi, naoružani sa dvije puške, 600 metaka i par bombi, te za 3 dana uspijevaju proći.

Nakon nekog vremena, poslije oslobođenja zapadne Bosne, zapošljava se u Agrokomercu na dužnost portira u Upravnoj zgradi gdje radi četiri godine i dva mjeseca, te sporazumnim prekidom o radnom odnosu daje otkaz i prelazi raditi na benzinsku pumpu ,,Braća Pehlić“, odakle je penzionisan kao 90% invalid.

20.8.2000. godine stupa u, sretni, brak sa Zehmirom Dizdarević iz Mrazovca (Bužim) sa kojom i danas živi i ima četvero djece. Najstarija Hasnija (po nani) 2001. godište, Halid 2005. godište (po Halidu bin ibnu Velidu), Ilhana 2009. godište i Vildana 2014. Godište ( po poginulom Krajišniku Vildanu Pehliću).

Stupanjem u brak sa ženom naseljava se u porodičnu kuću koja je bila stara, u ruševnom stanju, pusta od njegovog odlaska u srednju školu (u koliko se neračuna povremeno stanovanje izbjeglica i komšija kojima je davao besplatno da stanuju). U kući je samo račun struje bio u dugu oko 1200,- KM, bez duga za vodu, a ujedno je bila i totalno neuslovna za život. Tu stiče i dvoje starije djece.

Od plate svoje i ženine (koja je povremeno, na bezinskoj „Braća Pehlić“, radila kao čistačica) kupio je kozu i dvoje jaradi koje se namnožilo na stado od tinaestero glava i na taj način kreće sa poljoprivrednom karijerom. Prvo je krenuo sa sjetvom većih količina kukuruza, paprike i ostalih kultura za svoje potrebe, ali i prodaju.

Prodaje koze i kupuje traktor, marke Guldner 16 PS bez hidrulike, (1960. godište) za 1600,- KM. Prodaje Golfa 2, sa kojim je imao udes na Ostrošcu, za 2300,-KM i od osiguranja naplaćuje 2000 odštete,te s tim novcem kupuje kravu sa teletom.

Naporan rad iz dana u dan. Svaki dan radi noćnu smjenu od 18:00h do 7:00h ujutro, a žena od 7:00h do 15:00h popodne. Hasnija je stara tek par mjeseci, a pored djeteta žena sije po 10 dunuma kukuruza, 2 dunuma bašte, obrađuje 50-tak dunuma zemlje u komšijskom vlasništvu itd., itd.

Prodaje traktor Guldner (1600,- KM) i kupi Štajer 18 PS (jednoklipac) za 2000,- KM koji srećom ima hidruliku pa može sebi sam uzorati i sl., i plug jednobrazni za 100,- KM (koji ima i danas). Stara mašina pokvarena, dešavalo se da mu spadne prednji točak dok ore u strani, te se točak otkotrlja u jarak a on se na tri točka vraća na vrh njive gdje može upaliti kada namjesti otpali točak.

Par mjeseci prije toga je vodio očevog stričevića Hasiba (sada rahmetli) u Opštinu da prijavi štetu sjenika koji je izgorio u ratu i tom prilikom vidio da ,,apliciraju ljudi za obnovu“, pa i oni koje običan narod smatra bogatim (penzioneri Njemačke, Austrije i sl.), a on sam nije nikada aplicirao za ,,donaciju“ jer je smatrao da ima ,,važnijih“ i težih slučajeva (šatorsko naselje Kopači, tada aktuelno).

Pomažući Hasibu, rahmetli, i sam aplicira za donaciju. Upravo u epizodi ,,OTPADANJE TOČKA TRAKTORA“ dolazi komisija Duško i Husein Murtić i videći čovjeka jedne ruke, koji uzlazi uz brdo na tri točka, sav zamazan od masti i prerađenog ulja ne mogu se načuditi Kasnije i pored svih žalbi aktuelnom načelniku da ga se skine sa spiska, načelnik 4 puta i htio, njih dvojica su ostali uporni da se donacija kućica od 56 kvadarta baš njemu dodijeli. (Donacija je sadržavala kuću i kravu ili ovce za povratnike iz izbjeglištva.)

U izgradnji kuće i sam učestvuje radom i novcem sa majstorom Salihom Hušidićem. S obzirom da je kuća izmještena 300-tinjak metara više, morala se napraviti i štala, garaža, a hambar i kukuruzana premjestiti na novo kućište.

Isto uspješno realizuje uglavnom sam radeći i zidajući uz pomoć prijatelja i rođaka. Ukazuje se potreba za jačim i većim traktorom i proširenjem poslova. Podajom krava i uz pomoć strica Sefić Rešida i kuma Alena Sejke Dizdarevića (kojima je zahvalan do smrti) kupuje traktor Zetor 57-45 i bude žrtva prevare (gubitak oko nešto više od 500,- KM) od prodavača iz Koprivne, traktor je bio neispravnog ,,prednjeg mosta-vuče“. Traktor prodaje sa gubitkom, već navedenim, u Tešanj.

I u Kozarcu uz pomoć strica kupi traktor Same-Falcon 55, sa kojim napravi i po 1200 radnih sati u godini orući sebi i narodu u okolini, frezući i dr.

Kasnije prodaje i njega, uz doplatu kupi traktor koji i danas ima. Sa priključcima sve skupa vrijednosti oko 30-tak hiljada KM.

Osoba koja voli cvijeće radeći narodu okolo iz hobija skuplja vrtno cvjeće, dobar dio i kupuje i uređuje dvorište sa oko 350 raznih vrsta cvjeća i dobije nagradu od udruzenja ,,Svijetlija budućnost“, zahvalnicu za najljepše dvorište na općini.

Poslovi se gomilaju kao i sve drugo. Dolaze još dvoje mlađe djece povećavaju se i obaveze. Tražeći šta je profitabilno i zadovoljava klimatske i sve druge uslove sadi, kalemi i testira razne vrste voća kojih sada ima oko 45 vrsta (6 vrsta grožđa, jedna lijeska, desetak vrsta krušaka, isto jabuka, par vrsta smokava, nektarina, trešanja, i sl.)

Istražujući donosi odluku da zasadi 2 dunuma aronije, među prvima na kantonu, dižući kredit kojim finansira plantažu (oko 4 hiljade KM).Zbog toga su mu se mnogi ismijavali.

Biljka koja je potpuno nepoznata u to vrijeme na ovim prostorima, a od čijih plodova počinje praviti sirupe, džemove i ostale prerađevine. Aronija dolazi u puni rod u 7. godini sa oko 6 tona ploda sa 2 dunuma.

Sada je u 4 godini i ploda je bilo oko 1,5 tona. Proljetos je odradio oko 80-ak domaćinstava traktorom i zasadio u jesen dunum maline Miker, te proširio plantažu aronije za jedan dunum (sad ukupno 3 dunuma).

Sve to je ogroman posao sa svim ostalim koji mora odraditi sam sa ženom i dječicom koja, koliko – toliko, se trude pomoći. Već dogodine rad narodu neće dolaziti u obzir.

Ogroman posao, mnogi će pomisliti da su i veliki prihodi, tako bi trebalo biti, međutim puno je naroda koji je neuredan u plaćanju, ima tu rada i ,,sadake“ za one za koje zna da ne mogu platiti. Puno poklanjanja, troškovi održavanja, prijema gosti (kojih ima hvala Bogu mnogo), i još svašta nešto.

Voli goste i drage prijatelje koji ih posjećuju. Uvjek nađe vremena za sjesti sa njima i popije kahvu i šta je nafake.

Trenutno stanje:

Oko 650 sadnica aronije,
1000 maline,
7 jabuke,
5 kruške,
2 šaptelije,
1lijeska,
3 hašlame,
1 smokva,
6 loza grožđa,
1 nektarina
6 šljiva
1 orah,
2 višnje,
2 kajsije,
2 breskve,
3 dunje,
oko 350 vrsta cvjeća,
oko 300 kvadrata krovova(kuća 8m x11,5 m, štala, garaža, ostave za sjeno 12m x 13m, druga garaža 4,5m x 9m, hambar 4m x 4 m, kukuruzana 8m x 1m)
traktor, freza, 2 pluga, 3 kosačice za travu, grn za snijeg, utovarne kašike za traktor (pijesak, đubrivo),
1 krava, desetak kokoši (nosilja i ukrasni), zemlje 15 dunuma moje i oko 50 dunuma stričeve koju obrađujem.

Opći pravac: proizvodnja zdrave hrane (plantažni uzgoj)

Cilj: preživjeti, obezbjediti djeci posao (neovisnost), kao i pomoći zajednici u ovim teškim vremenima.

Osobe kojima sam zahvalan koji su mi puno pomogli: Sefić hadži Rešid, Sefić hadži Senad,Sefić Sead, kum Alen Sejko Dizdarević, Suad Pehlić, Arif hadži Ćufurović, Ibrahim hadži Kasumović, Mustafa Pehlić, Husein (kovač) Kurtić rahmetli, kao i mnogi trgovci koji su mi davali na veresiju i sarađivaju u poslu.

Ako sam nekog zaboravio navesti neka mi oprosti.

KOMENTARI:
Loading...