Tridesetak porodica bivših pripadnika Petog korpusa Armije RBiH i tzv. Narodne odbrane Autonomne pokrajine „Zapadna Bosna“ u Velikoj Kladuši zajedno žive pod jednim krovom. U okviru projekta kojeg su proveli općina, Kanton i Federacija prvi put su zajedno zbrinuti pripadnici dviju suprostavljenih strana u međubošnjačkom sukobu u prošlom ratu na tom prostoru.

Tako se desetak godina nakon useljenja ovaj primjer potvrdio kao konkretan početak pomirenja i gradnje suživota u Velikoj Kladuši.

Prije dvadeset dvije godine u rovovima, jedni nasuprot drugima. Danas – zajedno pod jednim krovom. Njih tridesetak, koji su zajednički stambeno zbrinuti. Podređujući prošlost sadašnjosti, zajedno govore o pomirenju i životu bez ostavštine prošlosti.

Među članovima obitelji poginulih na obje strane, među ratnim vojnim invalidima, počelo je zaustavljanje daljih podjela, zaustavljanje teških riječi, mržnje. Krenule one pomirljive. Gotovo se, prije devet godina, kada je zgrada useljena, nije vjerovalo da će se moći zajedno živjeti. Najilustrativniji demant je obitelj Tabaković u kojoj su, kako kažu, tragedija i tuga dvostruke, jer su njihovi stradali na obje strane.

Dvije su zgrade izgrađene u okviru projekta kojeg su pokrenuli SDA i DNZ, a podržali općina, Kanton i Federacija. Činjenica da su im riješeni životni problemi i da je mnogo značajniji ovaj doprinos pomirenju i suživotu od uloženih dva i po miliona maraka, govori o njegovom uspjehu.

Priča o krajiškoj mržnji, priča o protivljenju, o apelacijama i presudama će se završiti, kažu ovi obični ljudi. Prošle su 22 godine, a tuga jednaka za njihovim poginulima. Na obje strane. Pomirili se i oprostili međusobno, u sebi. Bez velikih riječi.

KOMENTARI:
Loading...