Kako izaći iz velikokladuškog „Vrzinog kola“

Poštovani čitaoci,
Iz štampe je izišao četvrti broj Biltena za društvena kretanja koji tretira problematiku naše bajkovite Čaršije kroz Koncept „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ i vremenski period januar – juni ove godine. Ovaj smo broj u priličnoj mjeri posvetili našoj svakodnevnici i neizbježnoj temi koju u Partnerskoj grupi tretiramo kao „Vrzino kolo“. Kao i za prethodna tri Biltena, i za ovaj broj smo se potrudili da bude aktuelan, analitičan, dokumentaran, sistematičan, sadržajan i razumljiv te sa prijedlozima određenih rješenja. Da li su predložena rješenja najbolja, ne tvrdimo, ali je činjenica da drugih nema. Stoga, predložena rješenja mogu i trebaju biti dobra osnova za početak dijaloga i rasprava o kladuškoj stvarnosti, a to je njeno nazadovanje. Koncept sublimira želje, htijenja, namjere i potrebe slobodnomislećih Kladuščana da pomognu svom zavičaju, svojoj Čaršiji, a nastao je kao rezultat dugogodišnjih dijaloga među njima. U početku je Konceptom planirana podrška razvoju i napretku Velike Kladuše, ali se nažalost bavimo njenim nazadovanjem, što je realnost aktuelnog trenutka. Članovi Partnerske grupe nemaju nikakvim ambicija radeći na Konceptu, već jednostavno ne žele prespavati ovu tešku situaciju u koju su Kladuščani dovedeni mimo svoje volje, mada su itekako za stanje svi odgovorni. Naš stav u Partnerskoj grupi, od prvog je dana, da ne trebamo čekati da nam neko drugi čisti avliju, već da to moramo sami, a mi nikako da se trgnemo iz dubokog sna. A Čaršija nam je prljava u svakom pogledu pa ako se što prije ne odlučimo na veći i konkretniji građanski aktivizam, takvu prljavu ćemo je predati nadolazećim generacijama. Ove konstatcije nikako nisu paušalne ocjene, nažalost, one su nastale na osnovu činjenica i statističkih podataka koji našu Veliku Kladušu smještaju na posljednje mjesto u Kantonu gotovo po svim ekonomskim pokazateljima. Svojim očima gledamo a ušima slušamo kako radi naša vlast i kamo nas takav rad vodi. Rade nam to na na našu štetu a radi vlastite koristi. Kao svoj odgovor takvom radu dužnosnika vlasti, Partnerska grupa se kroz Koncept „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ zalaže i zagovara pravedno napredno građansko kladuško društvo sa modernim percepcijama univerzalnih vrijednosti (pravednost, istinitost, jednakost, humanost…) što je jednostavno neminovnost modernog doba. Žalosno je što u Velikoj Kladuši imamo izuzetno mlade predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti koji ignorišu moderne postulate demokratije i vuku nas u neka vremena koja su davno iza nas.

I ovaj broj Bilten izlazi nažalost, u uvjetima demonstracije sile nad slobodom izražavanja od strane izvršne vlasti koju na indirektan način podržava i zakonodavna vlast, i to ništa ne poduzimajući da se takvo stanje mijenja. A tamo gdje nema slobodnih medija, nema ni ličnih ni političkih sloboda, tamo gdje su mediji spriječeni da koriste slobodu riječi u suočavanju sa onima koji sanjaju da ih potčine, sa ljudima na vlasti, govoriti o postojanju „nekakve“ demokratije bilo bi besmisleno. Demokratija, izvorno shvaćena kao vladavina naroda nosi sa sobom sva prava i slobode tog naroda, među kojima se nalazi i sloboda mišljenja i izražavanja, čiji je ekvivalent pravo na informisanost. To pravo je Kladuščanima osporeno konzumirati.
Nije diskriminacija medija i njihovo gušenje u radu najveći problem u Velikoj Kladuši, jer novinari se ipak nekako snalaze i ispunjavaju svoju svakodnevnu zadaću. Međutim, takav odnos vlasti prema medijima i nepodobnim novinarima ne pamti ova Čaršija od svog postanka i ne treba stoga olako prelaziti preko takve činjenice, jer takav odnos ima domino efekat po mnoge druge velikokladuške probleme. Na sve moguće načine vlast otežava rad nezavisnim odnosno slobodnim medijima u našoj Čaršiji. Narodni izabranici ćute, još samo što ne aplaudiraju na zabrane prisustvovanja događajima, izbacivanja iz zgrade Općine, ćutanje administracije, onemogućavanje rada i slično. Dakle, riječ je o demonstraciji najgrubljih oblika sile općinskog načelnika nad novinarima što je u Velikoj Kladuši valjda postalo normalno ponašanje vlasti. To, za sada, jednostavno prolazi. Izbacivanje novinara iz Općinske vijećnice pred očima predstavnika međunarodnih organizacija i zabrana prisustva sastancima i razgovorima sa predstavnicima dijaspore i drugima najružnija je slika u poslijeratnom periodu odaslana iz Velike Kladuše, jer su opisane brutalnosti obišle svijet i o njima su pisali svi najznačajniji bh mediji. Adresa ove kladuške sramote je načelnik Edin Behrić, ali i Općinsko vijeće i svih 28 viječnika, bez obzira kojoj grupaciji vijećnika pripadaju, njegovih rušitelja (14) ili onih koji ga brane (14). I jedni i drugi su zbog takvog odnosa, pojedinačno svaki, i svi zajedno, za stanje u Velikoj Kladuši zaslužniji od njega, bez obzira što je njegova vladavina po ovu općinu gora nego bilo koja elementarna nepogoda.

Na žalost Kladuščana, ni nakon brojnih upozorenja domaćih i stranih organizacija, stanje medijskih sloboda i dalje je na niskom nivou, i ne mijenja se. Doduše, mijenja se to da su kontrolni organi ove zemlje općinskog načelnika „naučile pameti“ pa on, umjesto da vodi općinu Velika Kladuša kao što drugi načelnici vode svoje općine, dopisuje se sa njima, i nećete vjerovati kako im odgovara. U odgovoru Federalnom Ministarstvu pravde, Upravnom inspektoratu, Edin Behrić, između ostalog piše: Organ Uprave Općine Velika Kladuša doživio je ogromne pritiske od g. Esada Šabanagića (rukovodioca „Reprezenta“, zatim kao i zastupnika Udruženja radnika i dioničara HUTP „Kladušnica“ d.d. Velika Kladuša, ali i njega kao stranke osobno, u vidu zahtjeva, objašnjenja, pojašnjenja i upita, od kojih mnoga i nisu u nadležnosti Organa uprave… Organ uprave Općine Velika Kladuša suočen je sa ogromnim brojem zahtjeva za pristup informacijama, požurnicama i upitima od g. Esada Šabanagića s kojima je isti vršio pritisak, s toga Vas molimo da uzmete u obzir sve navedeno i razumijete način na koji je ova situacija kulminirala. Ovo su tek neki od „bisera“ općinskog načelnika kojima se pokušava odbraniti od grube diskriminacije medija koju provodi u Velikoj Kladuši. Da budemo iskreni, ovakvo ponašanje i ispoljavanje sile općinskog načelnika ovoj Redakciji uopće ne smeta, ali nažalost smeta Velikoj Kladuši i doprinosi njenom nazadovanju. Jad i bijeda je svaki organ uprave na kojeg pojedinac može vršiti pritisak, pa makar se on zvao i Esad Šabanagić, ali je jad i bijeda način odbrane takvog ponašanja od strane načelnika u situaciji kada je pritisnut neoborivim činjenicama svog suludog rukovođenja Općinom Velika Kladuša. O tom – po tom!

Zašto narodni delegati ćute nad ovakvom velikokladuškom sramotom, nije teško dokučiti, a to ćutanje možda najslikovitije pojašnjava jedan Kladuščanin koji kaže da Velikom Kladušom vladaju političari sa posebnim potrebama! Ni sam ne znam kako tumačiti ovu konstataciju jer braniti promoviranje društva tolerancije i visokih demokratskih vrijednost za koje se zalažu novinari, ne znači ništa drugo do konstatacije da narodni izabranici pripadaju nedemokratskoj družini u kojoj sloboda riječi nema pravo značenje i ne može biti izrečena bez posljedica. Zašto su nosioci vlasti toliko nervozni i zašto svoju nervozu ispoljavaju kroz opisane slučajeve pritisaka na medije i novinare, takođe nije teško dokučiti. Novinari u pravilu pišu šta i kako vlast radi i ispunjava data obećanja svojim biračima i građanima, a budući da vlasti u Velikoj Kladuši ne rade ništa, osim što se međusobno mjesecima svađaju, onda pišemo da ne rade ništa, i zbog toga vjerovatno ne valjamo. Ne valjamo zasigurno i zato što građani BiH najviše u ovoj zemlji vjeruju upravo medijima, a najmanje političarima, a dok je god tako, nema povlačenja. Kroz Koncept „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ sagledavamo aktuelnu problematiku kao i period ispred nas, barem očekivanja do kraja godine. Ništa optimistično od aktuelne vlasti ne možemo očekivati, jer će nakon Ramazana uslijediti godišnji odmori a nakon njih potraga za novih petnaest ruku kako bi se odradio najvažniji zadatak zakonodavne vlasti a to je smjena općinskog načelnika. Samo lud čovjek i već pomenuti vlasnici mandata sa posebnim potrebama mogu imati takav prioritet pored mora drugih problema. Mediji koliko god imali problema, neće dozvoliti da niti jedna lijepa i za građane važna priča promakne njihovoj pažnji. Na njihovu žalost takvih priča za sada nema, one se dešavaju negdje drugdje i nekom drugom. Najvažniji resursi svake sredine su njeni građani a takve resurse upravo ima Velika Kladuša, međutim taj resurs vlasti ne prepoznaju niti žele njihovu participaciju u bilo kakvim projektima pa i razgovorima. Vlast jednostavno ne želi svoje građane kao partnere i zbog toga su jedni od drugih toliko otuđeni i udaljeni. O nekim idejama i strateškim rješenjima naše vlasti ne sjedaju zajedno za stol da razgovaraju, a kamo li da sjedaju sa građanima, ali kada treba nešto rušiti tu se već brzo grupišu i tu se ne pita ko iz koje partije dolazi. Svi mogu sa svima kada treba rušiti, ali kada treba graditi, tu je već druga priča. Stoga, nije (pre)teška konstatacija kako se radi o političarima sa posebnim potrebama. Upravo da bi sakrili svoju neprincipijelnu politiku i sveopći nerad, najbolji je lijek kontrola i upravljanje medijima u čemu, poput načelnika Edina Behrića, ne biraju sredstva, a što to na najružniji mogući način utječe na imidž Velike Kladuše kao nekad demokratske sredine, on misli da nije njegov problem. A čiji je onda to problem? U lokalnoj zajednici kojom Behrić kormilari krše se temeljna novinarska i ljudska prava: na slobodu izražavanja, na pristup informacijama, na slobodu kritike, pravo javnosti da bude istinito, pravovremeno i iz više izbora informirana. Općeprihvaćene norme ponašanja u svijetu ne vrijede u Velikoj Kladuši, i to je zasigurnon najveći problem njenog kontinuiranog nazadovanja.
Šta drugo na kraju zaključiti osim da su svi općeprihvaćeni kriteriji vrijednosti u ovoj Čaršiji, pretumbani, okrenuti naglavačke. Ova konstatacija, dakako, i nije neka novost, ali zabrinjava činjenica da niko ne reagira, da skoro niko ne diže glas protiv sistematskog uništavanja svega a posebno dostojanstva građana, kojima se uskraćuju mnoga elementarna ljudska prava. Ovaj prilog, odštampani broj Biltena, prethodni brojevi i sveukupna djelovanja Partnerske grupe imaju za cilj da se takvo ponašanje zaustavi i da se barem uspori ako ne i spriječi daljnje nazadovanje Velike Kladuše. Tvrdnje Partnerske grupe da Velika Kladuša nazaduje, niko ne spori i već je postala općeprihvaćena činjenica, međutim, kada od predstavnika vlasti odnosno narodnih delegata zatražimo njihov stav i viđenje tog nazadovanja, nema stava, nema viđenja niti odgovora. O svemu bi oni razgovarali ali o činjenicama nazadovanja Kladuše i njihovoj ulozi u tom nazadovanju nebi. Zbog toga je postojanje Partnerske grupe važno a tretiranje nazadovanja Kladuše kroz Biltene od još veće koristi, radi naše budućnosti i budućih generacija koje moraju i trebaju znati ko je i šta radio, ko se svađao, a ko je sve ovo vrijeme prespavao.
Poštovani čitaoci,
I ovaj odštampani četvrti broj Biltena izdan je u tiražu od 300 primjeraka, i svim zainteresiranima dijeli se besplatno, a objavljen je i stranicama ovog Portala u linku: Unaprijedimo Kladušu zajedno! Izdavanje svid dosadašnjih Biltena financiraju članovi Partnerske grupe.

KOMENTARI:
Loading...