Nekontrolirani uvoz i nelojalna konkurencija na tržištu samo su dijelom razlozi smanjenja peradarske proizvodnje na području USK, gdje je uzgoj tovnih pilića i koka nosilaca smanjen za značajan procenat u odnosu na 4 godine prije.

Farma Tomić u bihaćkom naselju Žegar egzistira od 2002. godine, a predanim radom, supružnika Dinke i Ivice Tomića, uz kreditna sredstva doveli su je do zavidnog nivoa. Već 2013. godine na farmi je bilo 5000 komada  koka nosilja koje su proizvele više od  milion komada jaja plasiranih potom  na području grada Bihaća. Danas je ova slika  drugačija  dijelom iz privatnih razloga, dijelom što su uvjeti poslovanja za male proizvođače više nego otežani,  a samo peradarstvo dovedeno do gašenja.

Peradarska proizvodnja na području F BIH kao i  Unsko-sanskog kantona u posljednjih nekoliko godina je na najnižim granama. Nedovoljno je  podržana  subvencijama države što je dovelo do zatvranja  čitavog niza malih farmi. Ukoliko bi se takav stav promijenio za kratko vrijeme stanje bi se moglo  poboljšati, smatraju to u Federalnom udruženju peradara.

Ono što je ipak najveći problem svih  koji još se bave uzgojem  tovnih pilića i proizvodnjom konzumnih jaja  je  sporo i mukotrpno naplaćivanje isporučenih  proizvoda  uz troškove koji se moraju redovno podmirivati. Suočeni s tim  na  farmi Tomić smanjili su proizvodnju koju distribuiraju  lokalnom trgovačkom  lanacu koji poštuje dogovoreno.

Kada je riječ ovoj vrsti proizvodnje,   moraju se poštovati  strogi ekološki i higijenski kriteriji koji su stavljeni pred vlasnike peradarskih farmi. To  zahtijeva ogromne finansijske troškove koji dodatno opterećuju proizvodnju te same proizvođače dovode do granice rentabilnog  poslovanja.Neizvjesno je da li će 2016. godina dovesti do bolje situacije  koja će ovim  framerima  omogućiti lakši opstanak.

KOMENTARI:
Loading...