Fadil Dervišević (72), iz sela Kruhari nadomak Sanskog Mosta, ljubomorno čuva tajne kovačkog zanata kojim se bavi već duže od pet decenija.

Iako već odavno u penziji, u svojoj maloj kovačnici izrađuje i popravlja razne poljoprivredne alatke i oruđa i to su najčešći proizvodi koji izlaze ispod njegovog čekića. Stari kovač kaže kako je porijeklom iz Mrkonjić Grada ili Varcar Vakufa, kraja koji je oduvijek bio poznat po vrsnim kovačima, a sticajem ratnih okolnosti, već dvadesetak godina živi u Sanskom Mostu.

Dervišević ističe kako se u prošlosti „kovačinom“ bavio veliki broj članova njegove porodice, te da je zanat izučio kod svog oca, koji je nekada na glasu bio kao vrstan kovač. Kaže kako je najveći dio radnog vijeka proveo baveći se tim poslom u jednom državnom preduzeću, te dodaje kako zbog nepovezanog radnog staža danas prima skromnu penziju koja ne može zadovoljiti njegove životne potrebe.

„Na svu sreću, nešto zaradim i od svoje kovačnice. Izrađujem ili ljudima popravljam sjekire, motike, krampove i druge alatke. Nekada odem i na pijacu, ponešto prodam i tako zaradim za život.“, objašnjava Dervišević. Od vlastitih proizvoda izdvaja kosu „varcarku“, za čiju izradu je potrebno veliko kovačko umijeće i strpljivost. Ponosno kaže kako je ova kosa, koja se nekada izrađivala na području Varcar Vakufa, bila najcjenjenija kosa za košenje trave u bivšoj Jugoslaviji.

Stotinama godina se umijeće izrade ove britke i nelomljive kose prenosila s koljena na koljeno među kovačima tog kraja. Sa sjetom kaže kako je danas kovački zanat pred izumiranjem i ne može se sjetiti nikoga u Sanskom Mostu ko se bavi ovim zanatom.

Dodaje kako i u rodnom Mrkonjić Gradu rade tek dvije kovačnice, a nekada ih je bilo više od trideset. Stari kovač naglašava kako njegovih ruku djela po kvalitetu prevazilaze proizvode koji se danas mogu kupiti u modernim trgovinama i trgovačkim centrima. „Takve alatke, ja ih zovem „kineskim“, nisu ni za šta, poslije nekoliko upotreba pucaju ili se savijaju. Iz moje kovačnice izlaze samo proizvodi od čistog čelika, mogu trajati cijelu vječnost.“,uvjerava Dervišević.

Objašnjavajući postupak izrade, kaže kako je u svemu najvažniji proces kaljenja, kojim se ojačava struktura željeza, prisjećajući se kako su stari majstori tajnu kaljenja ljubomorno čuvali. Mušterije Derviševića poznaju i kao veoma razgovorljivog majstora, tako da sem usluga, u njegovu kovačnicu mnogi dolaze i na „čašicu razgovora“ o svemu i svačemu.

KOMENTARI:
Loading...