Grad je stiješnjen brdima u dolini potoka Bužimnice. Ovdje se ne ulazi, ovdje se uskače u sami centar. Evo nas na uglu zvanom Pleska. Malo više stisnule su se sve institucije koje čine glavu Općine. U produžetku se odvaja novoizgrađena zaobilaznica. Uz nju već niče nekoliko poslovnih prostora

Piše: Izet PERVIZ

Prilazite li Bužimu iz pravca Bosanske Krupe, očarat će vas uska ravnica koju je oko svog toka rasprostrla rječica Baštra. Duž nje, zatvorena brdima, rastegla se Čava. Još u srednjem vijeku ovo naselje preuzelo je ime od tada druge po veličini utvrde u ovom kraju. Čavu zovu i Dobro Selo. Samo da nije iskrpljene ceste pod točkovima, Čava bi vas svojim uređenim baštama i kućama živopisnih fasada, okruženim obrađenim njivama i voćnjacima, uvjerila da ste u Švicarskoj. Ondje gdje su se brda razmakla razvilo se središte s osnovnom školom i ostacima srednjovjekovne kule Čavnik. A na samom su izlazu poslovne jedinice građevinske firme “Kov‑Grad”, koja zapošljava više od 100 radnika.

Čava je najpoznatija po “Svetinji” ili “Ibret‑vodi”. Riječ je vodi koja se pojavi iznenada, šikne sa stijene visoke oko 15 metara, prsne svojim snažnim vrelom i teče koliko joj je volja, a onda odjednom zgasne, ni kapi. Narod se ibreti. Svake godine iskupi se i čeka da voda bahne. Vjeruje se da je ljekovita. Bužimom kruži priča kako je nedavno jedno slijepo dijete progledalo umivši se “Ibret-vodom”.

Nakon kratkog uspinjanja serpentinama, izlazi se u još jedno naselje živopisnog imena – Brigovi. Ovdje, poput kakvog drumskog razbojnika, sunovrativši se niz oštru strmen, zaskače cesta kojom se dolazi iz Cazina. Tamo je Konjodor, posljednjih godina poznat u cijeloj Evropi po malinama. Više od 1.000 dunuma zemlje u općini Bužim sad je pod malinjacima u kojima se godišnje ubere oko četiri miliona maraka.

Dok se iza leđa gubi područno odjeljenje Osnovne škole “Konjodor” i spomen‑obilježje borcima narodnooslobodilačkog rata, putnika koji je zavolio Bužim podilazi jeza. Krivinama kojima oko brda vijuga sada dobro sanirana cesta prolazi se sa stanovitom zebnjom. Srećom, renesansni Stari grad, nekadašnji plemićki dvorac, svojim kulama kao prstima na raširenom dlanu još pozdravlja posjetioce. Kula koja gleda u našem smjeru i dio bedema obnovljeni su potpuno, sijaju, a tek kada se postavi osvjetljenje, ima da namjernik čeka noć prije nego što uđe u Bužim. Obnovljen je još jedan nacionalni spomenik. U samom podnožju Starog grada nalazi se jedna od najstarijih drvenih džamija u Bosni pred čijim ulazom još leži petnaestak hadži-taša, kamenih blokova na kojima su upisana imena hadžija koji su s njih kretali za Meku.

Dolje je grad, stiješnjen brdima u dolini potoka Bužimnice. Ovdje se ne ulazi, ovdje se uskače u sami centar. Evo nas na uglu zvanom Pleska. Malo više stisnule su se sve institucije koje čine glavu Općine. U produžetku se odvaja novoizgrađena zaobilaznica. Uz nju već niče nekoliko poslovnih prostora. Ali dovršena je tek njena trećina. Ovdje, gdje naglo prestaje, planirano je formiranje trga koji se već zove Trg Alije Izetbegovića. Bit će to srce gradskog jezgra koje bi trebalo sadržavati i šetalište. Uz to, rasteretila bi se glavna ulica, koja nije ništa drugo do dio magistralnog puta koji prolazi kroz centar grada. U produžetku od Pleske, s obiju strana oklopljene radnjama, prodavnicama i ugostiteljskim objektima, među kojima se ističe restoran “Urban”, omiljeno je sastajalište Bužimljana, stalno prenatrpano parkiranim automobilima ili zakrčeno vozilima u prolazu, a pogotovo četvrtkom, pijačnim danom u Bužimu.

Odmah do džamije postavljena je spomen-soba junačkoj borbi 505. bužimske viteške brigade ARBiH. Preko puta je novi Dom kulture. Do njega drveni šadrvan “Fiskija”. U produžetku je zgrada Islamskog kulturnog centra, jedna od većih investicija i vrijedna taman koliko i općinski budžet.

Na drugom kraju grada otvoren je jesenas tržni centar. Tuzlansko preduzeće “Bingo” uložilo je oko tri miliona maraka, što predstavlja najveću investiciju bosanske privrede u Bužimu kojom je otvoreno 55 novih radnih mjesta. Odmah uz srednju školu gradi se sportska dvorana. Općina je uložila 700.000 KM. Završetak je preuzela Turska razvojna agencija TIKA. Bužim je poznat kao grad sportskih klubova. Ima ih više od 20. Sa svojih 20.000 stanovnika, ovo je mjesto sportskog duha.

Bužim ima i jednu od najvećih osnovnih škola u Bosni. U centralnu zgradu i sedam područnih ide oko 1.500 učenika. Trenutno se radi područna škola u Bućevcima, a odavno je u izgradnji i nova škola u Lubardi. U Mrazovcu, Elkasovoj Rijeci, Zaradostovu, Vrhovskom i Varoškoj Rijeci radi se u novosagrađenim školama.

Iako su bužimska sela, uglavnom, smještena po okolnim brdima, do svakog su asfaltirani putevi, a trenutno se asfalt povlači i do najudaljenijih zaselak. Nedavno je završena izgradnja u zaseoku Muratovići u Varoškoj Rijeci, kao i nova dionica Porići – Mulalići u Bućevcima. S jednog takvog dobro uređenog seoskog puta koji se uspinje prema Lubardi odvaja se dio koji vodi u Naniće. Tu, na uzvišenju s kojeg pogled puca cijelom bužimskom dolinom, podignuto je turbe Izetu Naniću, komandantu 505. bužimske viteške brigade. Nema tog bužimskog gosta koji ga ne obiđe prije nego se pozdravi sa svojim domaćinima. Nad mezarovima braće Nanić, pred 500 imena bužimskih šehida uklesanih u mramor, svako prouči Fatihu, a dlanove k nebu usmjeri i onaj koji nikad nije.

STAV INTERVJU – Agan Bunić: Ni jednom borcu nismo uskratili pomoć

Razgovarao: Izet PERVIZ

– Izgradili smo borcima desetke kuća u toku mandata i ni jedan borac nije ušao ovdje a da mu nisam pomogao – tvrdi načelnik Bužima Agan Bunić. Kaže da Općina i pri stipendiranju vodi računa da novac ide u ruke djece čiji su roditelji borci.

STAV: Bužim je u posljednje vrijeme pokrenuo velike investicije. Najznačajnija je stanica od 110 kW. Kada počinje izgradnja?

BUNIĆ: Mi smo jedina općina u Unsko-sanskom kantonu koja nema stanicu od 110 kW s dvostrukim napajanjem. Bilo je slučajeva da cijela općina po nekoliko dana ostane bez struje u periodu kada imamo veliku proizvodnju maline. Riječ je o jednoj od najvećih investicija na području općine od osnivanja. Izgradnja stanice koštat će oko 3 miliona maraka. Investitor je Elektroprenos BiH i imamo najave da će radovi početi u ovom mjesecu.

STAV: Bužim je najveći proizvođač maline u ovom kraju. Kako povećati proizvodnju?

BUNIĆ: U protekle tri godine udvostručili smo poljoprivrednu proizvodnju u odnosu na ono što sam zatekao. Na području naše općine pod malinom je oko 1.000 dunuma. Promet u tom sektoru je 3‑4 miliona maraka godišnje i sve je izvoz na tržište EU. Imamo i proizvodnju mlijeka, meda, plasteničku proizvodnju, a evo, u posljednje vrijeme je aktualna i priča o proizvodnji kestena. Ali maline su najvažniji poljoprivredni proizvod i svake godine šire se plantaže. Tu se posebno ističe MZ Konjodor, koja sama ima oko 50 posto proizvodnje u odnosu na cijelu općinu. U sektoru poljoprivrede godišnje imamo oko 15 miliona maraka prometa. Općina Bužim svake godine izdvaja 70 do 80 hiljada KM za poticaje, što je mnogo u odnosu na naš budžet. Posljednjih nekoliko godina priča o malini u konstantnoj je uzlaznoj putanji. S 3-4 dunuma zaradi se prosječna plaća u Federaciji, a radi se pet-šest mjeseci tokom godine. Za one koji imaju desetak dunuma može se slobodno reći da je isplativije to raditi nego, recimo, biti načelnik općine.

STAV: Jedna od velikih investicija koja je vezana za proizvodnju maline jeste i vodovod Pivnice. Kada će Konjodor odahnuti?

BUNIĆ: Potpisali smo sve ugovore, imamo nadzor, ali riječ je o specifičnoj opremi čiji je rok isporuke dva do tri mjeseca. Izvođač “Elcom” iz Tuzle izvijestio nas je jučer da oprema dolazi ovih dana. Taj je projekt vrijedan 250.000 KM. Treba da se voda iz izvorišta izbaci na rezervoar 200-300 metara nadmorske visine i da je ubrizgamo u postojeći sistem, čime bismo riješili MZ Konjodor koja ima oko 500 domaćinstva, a polovina se bavi malinom. Neće to biti samo vodovod za Konjodor, na taj vodovod naslonit će se i druge mjesne zajednice. Pored postojećeg vodovoda s izvorišta Musići, procjene su da ne bismo trebali imati problema s vodom uz Pivnice narednih 50 godina. Uz dio naših sredstava, najviše nam je pomogao Federalni fond za zaštitu okoliša i Ministarstvo vodoprivrede USK.

STAV: Kada očekujete nastavak radova na zaobilaznici?

BUNIĆ: Generalno, nismo zadovoljni jer ova investicija ide poprilično sporo. Zatekao sam neriješene imovinsko-pravne odnose ovdje kod džamije, kod ovog prvog izlaza. To smo na kraju načelno dogovorili s vlasnicima jer su građani vlasnici tri i po dunuma zemljišta na cijeloj trasi zaobilaznice dužine tri kilometra. Morali smo malo korigirati tehničku dokumentaciju da ne bismo išli na štetu tih ljudi koji se bave biznisom i imaju poslovne objekte. Ali, evo, Direkciju za ceste, s obzirom na to da je viši politički nivo, ponekad zahvataju političke igre pa su stalne promjene direktora, pa je neka politika koja možda i nije naklonjena općini Bužim. Imamo potpisana dva ugovora, oko 300.000 KM. Očekujem da Direkcija ubrza tu investiciju jer taj projekt znači stvarni razvoj urbanog dijela općine Bužim. Bukvalno živimo na jednoj ulici, svi. Tek po završetku zaobilaznice, posebno ovog drugog dijela do Osnovne škole, moći ćemo razmišljati o užem centru.

STAV: Jedna je od Vaših inicijativa i poslovna zona u Varoškoj Rijeci.

BUNIĆ: Poslovna zona u Varoškoj Rijeci dobra je ideja. Procjena je bila milion maraka za tih 70 dunuma zemljišta koje je tri kilometra od samog centra općine, uz putnu komunikaciju prema Kladuši. Tri puta sam na Općinskom vijeću iznosio prijedlog: hajmo to kupiti i po istoj toj cijeni, po tih 20 KM po kvadratu, ponuditi budućim investitorima. Međutim, nije bilo razumijevanja za to kreditno zaduženje. Nećemo odustati od te priče, ali morat ćemo sačekati neki bolji politički ambijent.

KOMENTARI:
Loading...