ŠTRAJK PROSVJETARA I POLICIJE  – POVRATAK INOZEMNE ŠTEDNJE ZA DNEVNU POTROŠNJU VIŠE NIJE MOGUĆ, ŠIROKO VAM POLJE

Sve vrijeme poslijerata  čvrstili smo postojanu i za uposlene u javnom sektoru učinkovitu socijalnu utopiju blagostanja na račun budućih generacija . Ali , danas kroz stvarnost naziremo rascjep , mučno pomaknuće u našu nespremnost , smušenost i neizvjesnost , započinje povijest iščašenog vremena, tok pada i osvješćenja . Živimo u doba potrošenog fiskalnog kapaciteta i kroničnog nedostatka novca u Kantonalnoj kasi za našu dnevnu potrošnju . Imamo izbor ili/ili zdušno zajahati konja u okviru socijalno ekonomske politike : ekonomski izvori prihoda dobivaju se u tržišno – liberalnom procesu , konkurencija na tržištu pokreće ekonomsku snagu i stvara nova radna mjesta i nove vrijednosti koja će puniti budžet , a država prestaje biti poslodavac i samo zadržava kontrolu nad rijetkim prirodnim monopolima i infrastrukturom od posebnog javnog interesa . Upravo sada kad se političke stranke i javnost izuzev sindikata okuplja oko zajedničkog cilja izbavljanja Kantona iz političko – ekonomske močvare , posebno prilagodbe javnog sektora i sređivanja financija , događa se organizirana obustava rada u školama i policijskim stanicama  u svrhu postignuća uskraćenih materijalnih prava iz kolektivnih ugovora  prema poslodavcu Vladi USK – a .

Ispoljeno nezadovoljstvo i pritajeni bunt štrajkača uzrokovan uskratom nekih materijalnih prava očekivan je odgovor uživaoca najvišeg standarda prava iz osnova rada . Iako su ta prava časna i pripadaju vremenu bogatog i zrelog socijalizma , štrajkačima ne pada na pamet da osvijeste svoj mentalni sklop zaglavljen u kokuznom budžetu i traže rješenje problema u rashodu godišnje bilanse . Oni u središtu političke moći odlučni su istrajati na putu preobražaja javnog sektora i sređivanja javnih financija svjesni činjenice da je dalje povećanje javnog duga i zaduženje za pokriće deficita u budžetu konačan financijski slom Kantona . Kontroverza punjenja budžeta im onemogućuje uvođenje mjera koje umanjuje fiskalnu krizu i odlučno krenu najavljenim putem uz korekciju nekih standarda prava . Sadržaj štrajka je problematičan i odvija se u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu . Jer, problem financiranja javnog sektora mnogo je složeniji od odlučnog zahtjeva  dijela sindikata korisnika Budžeta . Ovdje se ne radi i ne može raditi samo o ugroženosti prava  iz osnova rada  i šta škole i MUP proizvode u radu i kakvu korist društvo ima od školskog i policijskog sustava , s jedne strane i kakve su financijske mogućnosti poslodavca – Vlade financiranja zaposlenih u javnom sektoru .

Prosvjetari očigledno nisu ušli u štrajk koji bi naškodio đacima željnih kvalitetnog znanja . A znanje je moć , ali i roba u tržišnim uslovima privređivanja. Zbog znanja neće se odreći prava na štrajk . Ukoliko bi se odrekli štrajka svjedočili bi protivrječnu ulogu poniženih koji putem proizvodnje znanja prenose moć budućim naraštajima . Policija nije obustavila rad kako bi razbila uživanje političara u „statusu quo“ . Ta zatvorena društvena grupa – krajiška politička elita koja voljom birača vlada , da bi od sebe udaljila progonitelje korupcije i organizovanog kriminala ustrojila je policijsku mikrodržavu u kojoj je zaposleno 1.200 ljudi ( tri puta više nego prije rata na istom geografskom prostoru ) . Izvještaji policijskih komesara svjedoče da je MUP Kantona otkrio i proslijedio pravosuđu 0 slučajeva osumnjičenih za korupciju i kriminal .

Imaju li štrajkači pravo istrajati u svojim zahtjevima ? Imaju , dakako . Ali nemaju pravo vlast tjerati da zadužuje buduće generacije kako bi njima bilo bolje . Pravo na plaću i naknade koje nemaju karakter plaća je jedno , a financijske mogućnosti , drugo . Osnovni problem sustava budžetske skrbi zaposlenih u javnom sektoru je manjak sredstava ( novca ) , a jedino rješenje za to je prihod , a ne zaduženje. Bože dragi , koliko je na sesiji štrajka spomenuto socijalno ranjive skupine građana kojima krulje crijeva od gladi ?   ‘0’ puta , jer su ‘0’ puta bili korisni za raspravu i odgovore na pitanja . Potreba nezaposlenih da iskoristi ljudsko pravo na posao ( ne radno mjesto ! ) postala je suha , besplodna i bezlična kao prosipanje pijeska iz šupljeg u prazno

Kako zaposliti 50.000 radno sposobnih ljudi ako je budžet kronično u manjku ? A tako bi demobilisani borci željeli posao kako bi svoj djeci kupili čokoladu i ponekad odveli na more ! A tako bi nezaposleni školovani mladi čovjek želio posao kako bi stvorio obitelj kao i svaki normalan čovjek ! I zato Bože uključi se u zamršene račune i obračune onih koji imaju i ne daju i onih koji nemaju ništa do svojih potreba .

Ako smo u Golgoti , ne opraštaj im , jer vrlo dobro znaju šta rade i zašto to rade .

Sve što teče kroz naš društveni prostor djeluje na principu doziva i odziva . Tako Kantonalni budžet je darežljiv , a država nesređena , pa postoje mnoge društvene grupe , ovaj put zaposleni u osnovnom i srednjem obrazovanju , policija u MUP- u USK koji u tako haotičnoj situaciji ostvaruju materijalnu korist koje se ne žele tek tako odreći . Sindikat interesne grupe izbaci pred javnost mantru ugroze nekog materijalnog prava iz kolektivnog ugovora , jednom je to smanjenje plata , drugi put ukidanje regresa , a onda se uključi sudionička grupa i pokrene igrokaz .

Taj dobro uigrani i dobro provjeren mehanizam ima za cilj osujetiti Vladine mjere smanjenja javne potrošnje koja prijeti umanjenju koristi društvene skupine . Neodvojiv dio tog mehanizma je igrokaz sa Vladom u glavnoj ulozi koji u načelu ima isti slijed i priželjkivani svršetak – odustajanje od ušteda . Igrokaz proizilazi iz zaštite materijalnog prava  društvene grupe . Zaštita materijalnog interesa stvarni je uzrok otpora preobražaju javnog sektora i fiskalnoj konsolidaciji javnih financija , a ne prikriveni razlozi izneseni u proglasu sindikata .

Prenapuhan prihod i rastrošan rashod u godišnjoj bilanci financija Kantona  bio je od koristi budžetskim korisnicima . Uvođenje financijske discipline moglo bi dovesti do ugroze njihovih učvršćenih materijalnih prava . To je način kako se stvara grupni otpor najavljenim ekonomskim reformama . Klijentističko – populistički svjetonazor u nedavnoj prošlosti svaki put kad bi se prosvjedovalo pokleknulo je pred osjećajem solidarnosti i straha od neoliberalne kapitalističke ekonomije i odustalo bi se od smanjenja ili ukidanja socijalnih prava .

Vlada Irfana Saračevića traži odgovor na pitanje : kako i na koji način fiskalno srediti Budžet , ublažiti otpornost i učinkovitost javnih financija i uvesti privatnu konkurenciju u državni prostor . Da nije duboke krize Vladi ne bi palo na pamet da dovodi u pitanje bilo čija stečena prava , nego bi se ponašala kao u zrelom socijalizmu financirajući socijalni mir nepodnošljivo visokim socijalnim davanjima . U traganju za najboljom mogućom formulom opstanka Vlada je odbacila odbranu deficita u stvaranju nove vrijednosti financirane uglavnom uvozom inozemne štednje i povećanja javnog duga i krenula stubištem kojim se Kanton može uspeti iz tamnog beznađa skupog i neefikasnog javnog sektora i izabrala jedini mogući trend : smanjenje javne potrošnje kroz manji broj zaposlenih , smanjenje cijene rada (uštede ) i rast realnog sektora . Hoće li istrajati na tom putu ?  Povratak inozemne štednje za našu dnevnu potrošnju više nije moguć , široko vam polje .

KOMENTARI:
Loading...