“Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja s njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!“

To su bile posljednje zapisane riječi velikana Izeta Nanića. Na papir ih je u svoj dnevnik stavio na današnji dan prije 24 godine.

Mnogi smatraju da je predosjetio svoju smrt , koja je došla tik nakon spajanja formacija Hrvatske vojske i Armije RBiH tokom akcije “Oluja” 5. avgusta 1995.

Do 1992. godine, Izet Nanić bio je poručnik JNA u Kragujevcu. Početkom 1992. napustio je JNA i vratio se u Bužim. Tada je formirao štab Teritorijalne odbrane, a 1. avgusta 1992. postavljen je na dužnost zapovjednika ŠTO Bužim.

Osnivač je 105. bužimske udarne krajiške brigade (kasnije 105. BUMB – 505. viteška mtbr). Formira specijalne jedinice ČSN-BSN “Hamza” i DIV “Gazije”.

Posthumno mu je dodijeljeno priznanje „Orden heroja oslobodilačkog rata“ 1998. godine i unaprijeđen je u čin brigadnog generala. Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini pokraj Bužima.

Mnogi se sjećaju i jednog od njegovih posljednjih govora koji kao da su iz glave filozofa.

– Sutra kad se rasformira ova brigada, kada električar bude električar, a ne obavještajac, kad svi borci budu na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite i uvažavate… Samo tako ćemo svi skupa biti zajedno. Jer, poslije rata je rat – kazao je jedan od najvećih heroja Bosne i Hercegovine.

Brojne su njegove mudre izreke, a u mnogima je potencirao vjeru.

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...