Danas su mediji i javnost u zasebnim rovovima, kriju od sebe teret prošlosti, emotivne i političke dugove, obećane radne pozicije i sve druge, nezaslužene nagrade. Sve je to proizvelo stanje u kojem su novinari u rovovima zato što je tako sigurnije i lakše.

Mirza Sadiković spada u red najpoznatijih i najpriznatijih krajiških novinara. Skori cijeli radni vijek proveo je u novinarstvu, a posljednju deceniju novinarstva proveo je na Radio-televiziji Bosne i Hercegovine, gdje je završio svoju profesionalnu novinarsku karijeru i otišao u penziju. Danas, kao iskusni novinar, honorarno radi za RTV Unsko-sanskog kantona i pomaže ondašnjim kolegama da unaprijede rad ove najznačajnije medijske kuće u Bosanskoj krajini.

S Mirzom Sadikovićem razgovarali smo o počecima njegove novinarske karijere, ratnom periodu i radu u Informativnom centru Bihać, o odnosu medija i politike, statusu Krajine u Sarajevu, te o književnoj strani njegove ličnosti.

“U novinarstvo sam došao slučajno. Naime, prvo radno iskustvo mi je bilo u politici. Istina, kratko. Posao novinara negdje 1980-ih godina bio je atraktivan i, moram kazati, privlačan, posebno za mlađe. Prvo, statusno i egzistencijalno uređen, a u društvu je postojao sistem vrijednosti iz kojeg je proizlazio i sistem odgovornosti. Počeo sam u listu “Oslobođenje”, koje je bilo među vodećim u Bosni i Hercegovini, ali i šire. Poslije sam uplovio u radijske, pa televizijske talase, odnosno nastavio sam na RTV Sarajevo, kasnije RTV BiH, gdje sam ostao do kraja aktivnog radnog vijeka.

Teško je povući paralelu, posebno objektivnu, između nekadašnjeg i sadašnjeg novinarstva. U prvom redu, ne može se raditi isto novinarstvo, odnosno ono nije isto jer svi događaji koje prolazimo i koje smo prošli ostavljaju traga u nama. Stoga su pitanja i neki odgovori u početnom dijelu moje profesije različiti, kao što su različiti i ovi danas.

Drukčije sam pisao u početku, od ovoga kako pišem danas. Današnje je novinarstvo bliže nekim egzistencijalnim problemima u kojima se prepoznaju slike stvarnosti koje su, kako to neko od istaknutijih novinara reče, fantastičnije od same fantastike. I naravno da to utječe na stil, dramaturgiju, a time i na odnos prema gledaocima, čitaocima. Da ne govorim o onom da smo generalno “pali” u vrijednostima”, kaže Mirza između ostalog.
Mirza Sadiković je rođen 1957. godine u Srebrenici, samo administrativno. Međutim, stjecajem tadašnjih okolnosti smješten je u Cazin, gdje je odrastao i kojem je kao zavičaju ostao vjeran cijelog života. U Sarajevu je završio studij srpsko-hrvatskog i hrvatsko-srpskog jezika i južnoslavenskih književnosti. Skoro cijeli radni vijek je proveo u novinarstvu, i to od listova “Male novine” i “Krajina” do “Oslobođenja” i “Večernjeg lista”, zatim na Radio Cazinu, RTV Bihaću, RTV Sarajevu te u RTV BiH u kojoj je proveo najveći dio novinarskog rada. Pisao je i objavljivao u mnogim regionalnim listovima i časopisima. Osim novinarstva, bavi se publicistikom i književnošću. Objavio je roman “Tomašica – vjetar tišine”. Živi i radi u Bihaću.

KOMENTARI:
Loading...