Bosna i Hercegovina i bošnjački narod kroz historiju nose tu zlu kob da se njihovi prvaci i uopće viđeniji ljudi, a posebno borci za istinsku državnost ove zemlje, koji su radili za opće dobro i naš prosperitet, proganjaju i često brutalno uklanjanju sa scene.

Interesi i sujete

Takvi scenariji su bili panirali i realizirani s vrlo jasnim neprijateljskim ciljevima naše destabilizacije, atomizacije i nestanka, a za posljedicu su ovoj zemlji i posebno Bošnjacima, kojima je ova država uvjet i biološkog opstanka, donosili nesreću. Oni koji su u BiH provodili elitocid vrlo jasno su znali zašto to čine i kakve to konsekvence ima po ovu zemlju, a svjedočenja o tome se u Bosni prenose kroz generacije.

Zavjerenički planovi su često donošeni sa strane i za potrebe tuđinskih država i interesa. A kako to kod nas biva, vrlo lako su pronalaženi domaći “izvođači radova”, koji su historijsku sramotu ponijeli zarad svojih sitnih interesa i sujeta.

Zanimljivo je zato pratiti podudarnosti sudbina tih ljudi od Huseina-kapetana Gradaščevića i Latasovog uklanjanja begovske elite kasnije, preko Mehmeda Spahe, kasnije Džemala Bijedića, Hamdije Pozderca, ali i Skendera Kulenovića, Maka Dizdara, Meše Selimovića, Hazima Šabanovića…

Gradaščević: Otrovan u tuđini

Sve do akademika Muhameda Filipovića (na kojeg je tokom agresije planiran atentat, a izučavan je kao meta na kampu Pogorelica), do današnjeg pokušaja grube političke eliminacije lidera SBB-a Fahrudina Radončića (čovjeka koji je dobio 201 hiljadu glasova) montiranom političkom optužnicom.

O našim velikanima kroz historiju danas se priča sa sjetom, raspravlja o tome šta bi bilo da su njihovi veličina, snaga i kapaciteti na vrijeme prepoznati i maksimalno iskorišteni za opći interes, te se dolazi do zaključka da bi BiH, vjerovatno, danas imala daleko bolje šanse za budućnost.

Zmaj od Bosne

Početak našeg teškog usuda nekako se može vezati za pokret Huseina-kapetana Gradaščevića, čuvenog Zmaja od Bosne, i njegovu borbu za autonomiju BiH. Za vrijeme svog kratkog života (rođen je 1802.), kako je napisao ugledni historičar prof. dr. Husnija Kamberović, postigao je nešto što mnogi ne uspijevaju u znatno dužem razdoblju.

Pa, ipak, san Zmaja od Bosne o njegovoj zemlji, “da je vidi slobodnu”, ugašen je 17. avgusta 1834. godine u Istanbulu, gdje je umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Istraživač i književnik Halid Kadrić vjeruje da nije umro prirodnom smrću, već da je umoren, vjerovatno otrovan, po nalogu osmanskog sultana dok je čekao da bude prognan u Trabzon. Počesto se zaboravlja da je Gradaščević poveo ustanak jer je Osmansko carstvo prepustilo Srbiji dijelove Bosanskog pašaluka!

Samo 16 godina kasnije, 1850. godine, u BiH je iz Carigrada, opet po sultanovom nalogu, upućen i okrutni Omer-paša Latas, grobar bosanske begovske elite, kako ga naziva Valerijan Žujo. Nekadašnji lički pravoslavac Mihajlo Latas “zbog naglašenog neprijateljstva prema bosanskim prvacima dobio je nadimak đaur-paša”. Više od hiljadu pripadnika bosanskog plemstava različitog ranga i značaja Latas je zarobio, mnoge odmah pogubio, a brojne okovao i poslao u Carigrad. I mirna Bosna, pisao je Žujo.

Spaho: Smrt u “Srpskom kralju”

Poslije decenija vladavine Austro-Ugarske, silnih iseljavanja i Prvog svjetskog rata, Bošnjaci su počeli stasavati. No, ne zadugo. Mehmed Spaho, čelnik Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO) i neupitni lider Bošnjaka između dva svjetska rata, popio je svoju posljednju kafu 29. juna 1939. godine i ubrzo poslije toga umro. Pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegova porodica je uvjerena da je Spaho otrovan dan poslije srpskog praznika Vidovdana u hotelu „Srpski kralj“ na Kalemegdanu u Beogradu.

Oni koji vjeruju u ubistvo navode da je glavni naručilac bio knez Pavle Karađorđević, koji je uoči smrti i pozvao Spahu na audijenciju u Beogradu. Karađorđević je smatrao da je Spaho prepreka za Sporazum Cvetković-Maček o podjeli BiH. Taj sporazum je, zaista, i sklopljen nepuna dva mjeseca nakon Spahine smrti, 26. avgusta 1939. godine. Smrću Spahe sa historijske scene je sišao JMO, a BiH je podijeljena.

Bijedić: Titov nasljednik

Nadalje, u avionskoj nesreći na brdu Inač, na planini Lisin kod Kreševa, 18. januara 1977. godine stradali su predsjednik SIV-a, jugoslavenski premijer i “Titov nasljednik u pripremi” Džemal Bijedić i njegova supruga Razija. Njegov bliski rođak Bahrudin Bijedić, bivši dugogodišnji diplomata i šef policije SRBiH, uvjeren je da je omiljeni Džema ubijen i da mu je on sam prije smrti izrazio bojazan da će stradati. Tako je uklonjen čovjek koji je snažno doprinosio jačanju BiH i interesima bošnjačkog naroda. Bošnjaci nisu ništa naučili iz montiranog procesa Aliji Izetbegoviću i grupi intelektualaca u kojem su, također, svesrdno učestvovali njihovi sunarodnjaci.

Progon Alagića

Jedanaest godina poslije Džemala Bijedića, 7. aprila 1988. godine, umro je Hamdija Pozderac, jedan od najistaknutijih bh. političara u bivšoj Jugoslaviji, čija smrt je i danas obavijena velom tajne. Smrti Pozderca prethodila je jedna montirana afera i iznuđena ostavka na funkciju potpredsjednika Predsjedništva SFRJ i člana Predsjedništva SFRJ na sjednici Predsjedništva CK SK BiH u septembru 1987. godine. Čovjek koji se, također, snažno zalagao za interese države BiH ostavku je podnio pod ogromnim pritiskom onih krugova koji su istovremeno počeli realizaciju projekta tzv. velike Srbije.

Pozderac: Montirana afera

Na koncu, ostavljajući historiji da zauzme stav o pogibiji brojnih komandanata Armije RBiH, najpotresnija je svakako sudbina generala Mehmeda Alagića, komandanta Trećeg i Sedmog korpusa Armije RBiH. U poratnim godinama, pod teretom organiziranih hajki u medijima i pravosuđu, uoči predstatusne konferencije o njegovom slučaju u Hagu, puklo je srce velikog patriote i heroja.

Alagić: Puklo srce heroja

– General Alagić nije umro od srca, nego od nepravde – kazao je rahmetli Alija Izetbegović.
Smijemo li dozvoliti da nam se historija ponavlja?

Negdje između Gradaščevića i Pozderca stoji danas sudbina i lidera SBB-a Fahrudina Radončića. Poput Gradaščevića, Radončić je s garancijama poslan, ali je trebao biti uhapšen u Istanbulu i to, prema svjedočenju njegovog advokata Dragana Barbarića, s podmetnutom torbom novaca i zlata.

Radončić: Žrtva političkog progona

Znakovito, u danima kada se Erdoanova vlast brutalno obračunava s tamošnjim medijima. Kao i u slučaju Pozderca, Radončića se goni montiranom aferom koja je, kao i sada, imala isključivo političke svrhe. U sva tri slučaja posljedice po BiH i Bošnjake su bile ili mogu biti katastrofalne. Smijemo li dozvoliti da nam se historija ponavlja i da iznova gubimo povijesne šanse?!
Psihoumorstvo Maka i Mešino protjerivanje

I čuveni Meša Selimović je iz Sarajeva ispraćan uvredama i u velikoj mjeri iz Bosne i Sarajeva protjeran. Mak Dizdar je umro 14. jula 1971. godine u 54. godini.

Selimović: Ispraćen uvredama

Na rasprave je li Mak ubijen ili nije najbolje je, kako je svjedočio Makov sin Majo u “Avazu”, odgovorio akademik Filipović koji je to nazvao “psihoumorstvom”.

Dizdar: Prijetnje neprijatelja BiH

Naime, po obznanjivanju njegovog eseja “Marginalije o jeziku i oko njega” 1970. Dizdar se našao na udaru prijetnji jer su, kako je govorio njegov sin Enver, neprijatelji Bosne odmah u ovim zapisima naslutili po njih razornu opasnost.

– On je bio žrtva Bosne i borbe za nju – rekao je Majo Dizdar.

Bošnjačke podjele

Paradoksalno, po zločinačkoj odluci Latasa, kod Banje Luke je, bez suđenja, zadavljen i Ali-paša Rizvanbegović Stočević, onaj isti koji je nepune dvije decenije ranije ustao protiv Huseina-kapetana i, za račun sultana, pomogao rušenje njegovog pokreta za autonomiju Bosne.

Omer-paša Latas: Zločinački pohod

Tabori i podjele su još jedna od velikih tragedija Bošnjaka. Latasov zločinački pohod je ostavio velike posljedice, a drama se nastavila okupacijom Austro-Ugarske, nakon koje se, prema nekim izvorima, 30 posto bošnjačke populacije iselilo.

KOMENTARI:
Loading...