Uslijed nedostatka kućnog odgoja i svijesti o vrijednosti gradske imovine, nesavjesni i neodgojeni pojedinci bez imalo srama odlučuju da šaraju i uništavaju javna dobra građana Bihaća.

Brojni su primjeri uništavanja gradske imovine, sjetimo se obruča na bigremu, koševa u aleji, tabli u gradskom parku, galerije Enver Krupić, pasarele, te mnogih drugih kulturnih i historijskih objekata u gradu na Uni.

Problem vandalizma u Bihaću zahvatio je mlade, međutim veći problem je nedostatak osude od strane njihovih roditelja, kolega, pa čak i onih kojima su poruke grafita upućene.

Najnoviji primijer, u moru drugih, prikazuje kako su Nejra i Hana odlučile da ovjekovječe svoju ljubav, šaranjem i uništavanjem ionako uništenog Smaragdnog mosta u Bihaću, a umjesto osuda ovakvi primjer nemali broj puta bivaju i odobreni od vlastitih roditelja.

Građanima koji savjesno čuvaju gradsku imovinu i svjesni su vrijednosti očuvanja iste ostaje samo nada da će se ovaj negativni trend među mlađom populacijom iskorijeniti, te da će roditelji biti nosioci tih promjena, a ne postrekači.

KOMENTARI:
Loading...