Kada je prije nekoliko godina Fudbalski klub Krajina na kraju jesenjeg dijela sezone zasjeo na prvo mjesto Prve lige Federacije, ponijevši pritom epitet jesenjeg prvaka, mnogi su pomislili kako se bliže bolja sportska vremena za našu Općinu. Međutim, nije dugo potrajalo da bismo doživjeli jos jedno ogromno razočarenje obzirom da Krajina danas igra u nižerazrednoj ligi zajedno sa nekoliko provincijskih klubova, koji redovno iz sezone u sezonu odustaju od takmičenja zbog činjenice da nemaju ni novca, niti bilo kakvog uspjeha. Nogomet koji se danas igra u nižim ligama Federacije BiH je, blago rečeno, jadan, ali i kao takav je dovoljan za pojedince koji su Krajinu okarakterisali kao klub koji, vjerovali ili ne, niže uspjehe.

Upravo je to prije nekoliko mjeseci objavljeno na službenim stranicama općine Cazin, tačnije u članku punom mediokritetskih navoda, kojim se pokušava skinuti ljaga sa uništenog ponosa našeg grada, koji danas slovi za jednu od najjadnijih ekipa u ovoj državi. Nogomet kakav se igra na Gradskom stadionu, ali i u drugim lokalnim mjestima na području naše Općine, nije dostojan ovog grada niti se kao takav moze nazvati kvalitetnim, kako su ga na stranicama opcine Cazin prikazali.

Kako je propala Krajina, i zašto je više niko ne gleda?

FK Krajina je svoj najveći uspjeh u proteklom periodu ostvarila osvajanjem jesenjeg dijela prvenstva Prve lige Federacije BiH pod vodstvom sadašnjeg trenera Muhameda Berberovića. Mladi i perspektivni stručnjak je odličnu momčad odveo na vrh lige kvalitetnim nogometom, a kasnije se iz kluba odlučio povući zbog, kako nam je tada rekao, neslaganja sa Upravom. Iako ništa konkretno nije kazao, javna je tajna da je Berberović redove Krajine napustio zbog unaprijed dogovorenih utakmica. A da ih je u Cazinu u kasnijem periodu bilo, bilo je.  Cirkusantne predstave, pogotovo protiv Goražda i u krajiškim derbijima, mnogima su dojadile, pa je to jedan od glavnih razloga zašto Krajinu danas rijetko ko gleda. Tek nekolicina desetina gledalaca na tribinama nedavno renoviranog Gradskog stadiona su jasan dokaz da je najstariji sportski kolektiv u našem gradu potpuno oronuo. I dok na stranicama općine Cazin mažu oči naslovima o navodnim uspjesima Krajine u nižerazrednoj ligi, na zelenom terenu u gotovo centru grada se ne igra atraktivan, nego jadan nogomet. Nogomet je to koji je počeo opadati u vrijeme kada su od Krajine gotovo svi odustali. Kada su igrači igrali za mizerne ili gotovo nikakve naknade, a kada je vodstvo bježalo i od njih i od pitanja medija.

U Cazinu je nogomet počeo izumirati onda kada je, pored svih gore nabrojanih problema, vodstvo kluba dodatno nastavilo otežavati ionako tešku situaciju. U trenutku kada se odlučivalo o brojnim promjenama koje bi spasile Krajinu od ispadanja u jadnu Drugu ligu Federacije, članovi Skupštine su bezobrazno bježali od svojih obaveza, zašto ni dan danas nisu stavljeni na stup srama. Štoviše, mnogi od njih su i unatoč djetinjastom ponašanju uspjeli opstati na starim pozicijama, ne sramivši se činjenice da su brojni njihovi prijatelji sa tribina psovali igracima majke zbog, nećete vjerovati, pobjede nad tuzlanskom Slobodom u najtežim trenucima u posljednjih nekoliko godina.

Krajina je tako postala najveći parazit na budžetu Sportskog saveza koji je za njen neuspješni omladinski pogon u proteklih pet i po godina izdvojio više od stotinu i dvadeset hiljada maraka. Krajina u tom periodu nije napravila apsolutno ništa, a broj nogometnih talenta koji su uspjeli izgraditi karijere je ostao na minimumu. Čak stoviše, karijeru su nastavili graditi samo oni koji su zu nesebičnu podršku savjesnih roditelja pobjegli što dalje od nestručnih ljudi koji zastarjelim metodama rada nisu uspjeli stvoriti nijednog igrača u sadašnjem kadru kluba za kojeg se može reći da je pred njim svijetla budućnost ukoliko nastavi raditi u sadašnjem klubu. Laž je ko kaže da takvih ima.

Koliko je tek novca Krajina dobila od općine i na koji su način prikupljana donatorska i sponzorska sredstva, to malo ko zna. Financijski rad Krajine u jednom periodu se potpuno krio od javnosti, a pojedini su to na javnim Skupštinama pravdali, vjerovali ili ne, riječima da ih nema ko nadzirati i da je to glavni razlog zbog kojeg financijske izvještaje nisu ni podnosili.

Krajina je parazit koji na osnovu imena i tradicije i dalje dobija jedna od najvećih sredstava od strane Sportskog saveza.

Sportski savez većinski financira nogometne klubove, a oni ne nude apsolutno ništa

Isti savez, koji je za ovu godinu izdvojio 33% svojih sredstava na račun nekoliko nogometnih i malonogometnih klubova ove godine, najviše novca izdvaja za rad omladinskog pogona NK Mladost iz Polja, lokalnog nogometnog kluba koji, kao i većina ostalih, igra za nekolicinu mještana, i to sa većinom igrača koji nemaju tendencije ka stvaranju profesionalne nogometne karijere.

Problem predstavlja i činjenica da u našem gradu trenutno ne postoji nikakav model koji obećava svijetlu budućnost ovdašnjem nogometu, niti postoji jaka veza i suradnja omladinskih pogona svih klubova koji su, bez imalo preuveličavanja, klasični paraziti koji sišu budžetsku dojku.

Nijedan od cazinskih nogometnih klubova u ovom trenutku ne nudi apsolutno ništa. To ništa je ogromno, ma koliko ga god pojedini osporavali iz bilo kojih razloga. To apsolutno ništa je pitanje zbog čega niko u Cazinu, bez obzira na bezobzirno trošenje novca građana, dosad nije ustao i javno kazao da se više ovako ne može. Da je u Cazinu potreban potpuni preustroj i da je vrijeme da građani postanu članovi kluba koji će sami birati vodstvo i koji ce sami odlučivati o tome ko će i na koji način spašavati ono što se spasiti da.

Model rukometnih klubova koji daje rezultate

Dugi niz godina Rukometna akademija „Dundo Bears“ je zanemarivana od strane nadležnih institucija i ljudi koji mogu, koliko-toliko, promijeniti putanju kojom se kreće sport u našem gradu. Ali i unatoč zanemarivanju njihovih uspjeha i činjenice da stvaraju vrhunske rukometaše koji su predani sportu, treninzima i vlastitom klubu, vodstvo  akademije nije posustajalo, za razliku od vodstva brojnih nogometnih klubova na području naše općine. Nakon nekoliko godina rada, kojeg je prepoznao i kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine – Muhamed Toromanović, u RA „Dundo Bears“ su napravili korak dalje, pa su zajedno sa vodstvom RK Krajina kreirali model koji bi mogao poslužiti kao primjer nogometnim timovima kako se razvijaju i kreiraju sportski talenti.

Upravo je nedostatak međusobne suradnje i borba za svaku marku iz budžeta Sportskog saveza, dovelo cazinski nogomet tamo gdje se danas nalazi. Na samo dno.

RK Krajina i RA „Dundo Bears“ su međusobnu saradnju ostvarili u zadnjih nekoliko godina, i to sporazumom koji će mladim talentima jedne od najboljih akademija u državi omogućiti da se razvijaju u profesionalnom klubu koji se nalazi u njihovom gradu.

To nije primjer sa nogometnim talentima koji spas vide u odlasku iz Cazina, što dalje od nestručnih sportskih radnika koji su apsolutno nezainteresirani za razvoj omladinskih pogona. Uz nesebičnu podršku roditelja, uspijevaju samo oni koji na vrijeme uspiju pobjeći od kraljevine pesimizma, mediokritetske sredine u kojoj perspektivu više ne vide ni oni koji su godinama pokušavali opravdati sistematsko uništavanje ovdašsnjeg sporta.

Krajnje je vrijeme da neko od nadležnih poduzme prve korake ka stvaranju jedinstvenog, ali i perspektivnog modela koji će omogućiti razvijanje sporta u našem gradu, pogotovo nogometa na koji se odvaja najveći dio novca iz Sportskog saveza, a u kojem su svi svojevrsni paraziti koji godinama sišu budžet općine i ne nude apsolutno nikakve uspjehe niti naznake da će u skorijem periodu moći reći – uspjeli smo. Dotad će se vjerovatno nastaviti tiha priča u mraku u pozadini, gdje već godinama dijalog vode oni koji znaju sve, a javno ne smiju reći apsolutno ništa.

Ubijte već jednom parazite i izliječite sportske klubove koji u zadnjim vapajima snage nižu NEUSPJEHE, i koji su postali samo još jedna zaboravljena tradicija koja je posljednjih godina, nažalost, ispisana na crnim stranicama sportske historije našeg grada.

KOMENTARI:
Loading...