Jotanov mlin jedan je od rijetkih i posljednjih vodenih mlinova na području Bihaća. Smješten je uz lijevu obalu rijeke Une preko puta naselja Kralje. Vlasnik ovog historijskog eksponata je obitelj Luke Orlića, koja ga je preko stotinu godina s koljena na koljeno naslijeđivala.

Mlin je 1900. godine kupio Lukin pradjed, otac djeda zvanog Jotan, po kojem je mlin i dobio ime. Iako prilično dotrajao mlin je još uvijek u funkciji i izvor je prihoda za Luku, koji je nepokretan.

Ovo je zadnji miln ovako građen, ne samo u Bihaću, već na prostorima bivše Jugoslavije. Od njegovih vodenih kotača meljući žito živjele su brojne generacije naše porodice, nakon čega je došao u moje vlasništvo – kaže Luka.

Mlin radi k’o Mercedes

Mlin je napravljen krajem 18. vijeka, a izgrađen je od hrastovog drveta i obložen limom. Ova vodenica je po mnogo čemu posebna, s jedinstvenim vodenim kotačima i žrvnjima, a tu je i šest koševa, tri po tri: tri su za meljavu pšenice, raži i soje, a tri su za kukuruze. Za razliku od prije, danas se u Jotanovom mlinu mljevenje plaća 1,5 KM po jednom varćaku, a u mlinu radi Azra Vojić, koja kaže da vodenica radi k’o Mercedes.

Vodeni_kotaci_na_mlinu

Ima nekih stvari koje treba popraviti, ali je mlin dobar. Nije lako dizati varćak žita i istresati, međutim, ipak je ovaj posao interesantan po mnogo čemu. Ne idete daleko od kuće, radite s ljudima, a ono što radite vas čini sretnim jer koristite ljudima – priča Azra i dodaje kako je život poput točka na mlinu koji se okreće u krug.

Mlinarica_Azra_na_radnom_mjestu_(2)

Nekad se u ovom mlinu mljelo na stotine vreća žita, a kažu da je bilo dana da se po dvije sedmice nije izlazilo iz vodenice. Jotanov mlin ostaje da prkosi vremenu i na svojstven način priča priču o davnim vremenima, kada se ašikovalo pored vodenica, vagalo brašno na varćak, a naplaćivalo po ušuru.

KOMENTARI:
Loading...