-Oglas-
Unsko-sanski kanton

HASAN KERANOVIĆ: Sjećate li se starih mirisnih avlija?

-Oglas-

– Pokušajte samo na trenutak da sklopite oči, zamislite avliju ravnu ko tepsiju i ispred crnu visoku kapiju sa strehom od šindre i vratnicom malom, sa truhlim i krivim drvenim mandalom. Preskočite li avlijski prag, osjetićete miris đula, i nećete moći da se otmete utisku da vas taj miris ne odvede u djetinjstvo i sjećanje kada su u baščama naših nana cvjetale ružice nježnih i mehkih latica, boje poput lica djevojke koja u rani sabah uzima abdest.

– U avlijama je vladao red i čistoća jer je bila ogledalo domaćina i domaćice. Svako jutro bi se avlija brisala brezovom metlom i prala kaldrma. Posebno su se avlije čistile i uređivale s proljeća, pred mjesec posta Ramazan i pred oba Bajrama.

– Mnogi se sjećaju avlija, popločanih riječnim bijelim šarenim kamenom.Te avlije su blještale od kamena i budile život zelenilom od trave, koja je izbijala između tih kamenih ploha. U pojedinim avlijama se nalazio i bunar, a svaka avlija je imala i hambar za žito. Avlija je oduvijek predstavljala zasebnost i baskaluk i u avliju se moglo ući samo sa dozvolom domaćina.

-Oglas-

– U avliju su ulazili pozvani i birani prijatelji i komšije. U bosanskoj avliji je vladao red i čistoća a obavezno se pila kahva na klupi pod grožđem i služilo se slatkim od tunja koje su rasle opet u našoj avliji.. Cijela avlija je bila opasana tarabom. U tu avliju se ulazilo na mala i velika vrata.

– Na mala su ulazili i izlazili domaćini i gosti a na velika konjska ili volovska zaprega. Helem, u tim takvim avlijama postojalo je jedno mjesto pod grožđem ili kakvom šljivom gdje se u primaljeće ili ljeto, sjedilo u lijepim prilikama. Muškarci bi na selu bili zabavljeni poslom na njivi a kone-žene bi se često dovikivale na kahvu koristeći pauzu, pripravljajući hranu i pite svojim muževima i ukućanima u njivi. – Avlija je dugo bila ogledalo domaćina i domaćice. Kada bi pridošlica posjećivao nekoga, prvo bi zavirio u avliju. Ako je avlija odisala svježinom, mirom i čistoćom, to je bio znak da su domaćini birli i čestiti ljudi. Nema više onih avlija sa 101 zasađenim cvijetom u avlijskom vrtu.

Avlije u današnjem vaktu

– Avlija je dio kulturno – historijskog naslijeđa koje je u svom izvornom obliku ugroženo neprekidnim razvojem urbane sredine. Uslijed brzog trenda izgradnje mnogi kulturno – historijski spomenici na prostoru Bosne i Hercegovine danas nisu pod dovoljnim režimom zaštite, a posebno bosanska cvjetna avlija.

– Bosansku cvjetnu avliju sačinjavaju specifični biljni i arhitektonski element koji svojom prostornom izmjenom stvaraju originalne ambijente prepoznatljive kao tradicionalni vrtni stil bosanske kuće. Ovi elementi su zadržali kontinuitet do danas, javljaju se u mnogim privatnim savremenim vrtovima. Imajući ovo u vidu nameće se zaključak da je bosanska avlija nepresušan izvor ideja u oblikovanju zelenih površina svih namjena. – Zastupljene vrste obuhvataju: drveće pretežno voćke, grmlje, penjačice, sezonsko cvijeće i trajnice, lončanice, začinsko i ljekovito bilje. Visoki bijeli zid osigurava potrebnu intimu prostora i pozadinu na kojoj se ističe šarenilo cvijeća u sofama. Kaldrma je značajna za održavanje higijene avlijskog prostora na visokom nivou i nesmetanu komunikaciju.

– Kao vrtni element s vodom danas na terenu dominira česma, fontane se dosta rijetko susreću, a šadrvani su prisutni samo u dvorištu džamija. U tom prošlom vaktu, tako su se družile naše nane, majke, komšije nadamo se da ćemo na “mlađe generacije” prenijeti da nastave i da avlije budu širom otvorene. –

Danas u vrijeme modernih zvona, halka je izgubila svoju prvobitnu funkciju. Još se samo tek ponegdje na ulaznim vratima orohnulih kuća i kula po mahalama mogu vidjeti zahrđale halke na koje niko više ne kuca…

KOMENTARI:
-Oglas-
Loading...