Danas se navršilo dvadeset devet godina od napada na Bosansku Krupu, početka agonije duge 1244 dana, čina zbog kojeg su Krupljani ostali bez svojih domova, što je tragičnije bez više od 500 sugrađana, boraca, najboljih bosanskohercegovačkih sinova. 21. april u značajne datume općine je upisan kao Dan otpora agresiji i on je ove godine, zbog stanja nesreće, obilježen samo obilaskom spomen-obilježa i šehitluka na prostoru lokalne zajednice.
Prije tačno dvadeset devet godina stanovnici Bosanske Krupe su se odlučno suprotstavili namjeri da se općina podijeli po zamišljenoj liniji velikosrpskih ideologa. Istovremeno, omogućili da pred naletom jedinica tadašnje JNA i srpskih dobrovoljaca civilno stanovništvo izbjegne na lijevu obalu Une, te tako izbjegne sudbinu mnogih drugih gradova gdje su civili ubijani, silovani i zatvarani u logore.
„21. aprila 1992. godine se sve zlo ovoga svijeta sručilo na ovaj grad i naše građane. Hvala dragom Bogu da je tada većina momaka, patriota ovoga grada, shvatila kakvo se zlo sprema i od tih momaka u patikama i farmerkama nastala je najslavnija od svih slavnih, bosanskokrupska 511. brigada. Puno bismo o tome mogli pričati, ali o svemu najviše govore ova 503 imena i prezimena ispred nas, tome govore slike porušenih bosanskokrupskih bogomolja i ona koja je ostala da svjedoči čitava, o nama, našem putu, našem karakteru. To neka govori vrijeme, a ja s ovoga mjesta, časnog mjesta, mogu poručiti svim građanima našeg grada, svim građanima našeg kantona da im želim mir, ali isto tako želim da nikada ne zaboravimo ono što je bilo i da govorimo istinu, istinu i samo istinu“, kaže tadašnji pripadnik specijalne jedinice „Hamze“.
Godišnjica napada i otpora agresiji obilježena je obilaskom Centralnog spomen-obilježja u Bosanskoj Krupi, obilježja u Bosanskoj Otoci, Jezerskom, Ostružnici, Velikom Badiću, Ćojluku, kao i šehitluka u Jezerskom i Pištalinama. Predstavnici lokalne i kantonalne vlasti, demobilisani borci, ratne starješine, članovi boračkih organizacija, položili su cvijeće i učenjem Fatihe još jednom odali poštovanje svim bosanskokrupskim borcima koji su za odbranu svoga grada i države dali život.
„Ovaj događaj je ušao u historiju USK, trajno obilježivši moju generaciju, koja je nespremna otišla u rat, da bi s vremenom učila ratovati, gubiti i pobjeđivati, a na kraju i trijumfovati i osloboditi svoj rodni grad, ali je u toj opsesiji povratka kući bespovratno izgubila mladost, bezbrižnost, naivnost, a nažalost mnogi i živote. Bezbrižan stil života kakav smo imali do 21. aprila 1992. godine budućim generacijama ostaće nedostižan, a u usmenom prepričavanju činiće se kao neko maglovito mitsko doba. Bili smo djeca koja su iz naivnosti i relativnog blagostanja tadašnjeg sitog društva otišla u rat. Danas kad sam i sam roditelj vidim užas koji su preživljavali naši roditelji kad su nas pratili na borbenu liniju, ne znajući da li ćemo se vratiti živi“, kazao je ministar za pitanja boraca i RVI USK Samir Jašaragić.
Svih dešavanja, nemilih događaja, danas se po ko zna koji put prisjetila i Azra Jezerkić Kurtović, jedna od pripadnica 511. slavne brdske brigade.
„Osjećaj se ovoga trenutka dijeli na žal za onima što su položili svoje živote da bismo mi danas mogli slobodno hodati i sreću što smo dočekali slobodu, naša djeca što su dočekala slobodu“, kaže Azra.
Otpor agresiji koji su pružili Krupljani, kako kažu naši sagovornici, bio je presudan da u ovom gradu ne bude žrtava kao što je to bilo u drugim mjestima na području Bosanske krajine. Svi se nadaju da će sve što se dešavalo, narodima i njihovim vođama biti pouka kako se ništa slično više nikada ne bi dogodilo.
„Uvijek se sa tugom i sjetom prisjećamo trenutaka kada smo morali svoja ognjišta, svoje kuće koje su bile uništene i spaljene, gledati 1244 dana. Povratak je bio ispunjenje svih naših čežnji i želja. Čudno je da sad nakon 29 godina, 26 od završetka rata, još uvijek ima ljudi koji razmišljaju kako bi ponovo BiH dijelili i kako bi opet među narodima BiH stvarali zlu krv. Mislim da je svima, bez obzira kome pripadali, dosta takvih podjela i da svi zajedno trebamo reći tim našim vođama da prestanu i da nas ne uvlače u nešto što ne želimo, što nismo nikad željeli, te da nam omoguće spokojan život u ovoj našoj prelijepoj zemlji iz koje mladi neće bježati“, istakao je ratni komandant 511. slavne brigade Husnija Avdagić – Huska.
Dan otpora agresiji na Bosansku Krupu oduvijek se obilježavao nizom aktivnosti među kojima je i prigodna akademija Patriotske lige. Pandemija koronavirusa je i ove godine uslovila drugačiji pristup i način obilježavanja, što ne umanjuje značaj ovoga datuma iz novije historije Bosanske Krupe.
