Farko Hodžić Hodža, predsjednik Demokratske fronte Unsko-sanskog kantona i poslanik u kantonalnoj Skupštini, nedavno se našao u neugodnom položaju iz kojeg, kako se činilo, nema izlaza. Članovi DF-a glasali su za rekonstrukciju manjinske SDA – SBB Vlade, udaljili su SDP u opoziciju, a onda je i njihova poslanica Nedima Zulić (DF) prešla u A SDA, te time poništila tek formiranu i klimavu skupštinsku većinu. Fronta je ušla u vlast USK-a, kako su to tvrdili njeni članovi, da bi deblokirala Kanton, a desilo se upravo suprotno sa pat-pozicijom u Skupštini, od 15 naprema 15 poslanika.

Da li je zakazana sjednica Skupštine USK-a i je li se šta promijenilo u odnosu snaga od posljednjeg zasjedanja?

– Još nema najave održavanja sjednice, ne zna se šta će i kako će biti.

Budžeta će biti

Što se tiče omjera 15:15, tu se još ništa nije promijenilo, ali ja se nadam da će se pojaviti izlaz iz ove situacije, pa da bilo ko prevlada i da preuzme odgovornost i vlast u Kantonu.

Mart je mjesec, odluka o privremenom finansiranju ističe, a još nema najava da će pred skupštinske poslanike doći prijedlog budžeta. Može li on, i ako dođe, uopšte biti usvojen u ovoj pat-poziciji?

– Trajaće to do kraja marta, nešto malo vremena je preostalo, ali ja vidim da će se budžet ipak na vrijeme usvojiti, bez obzira na to ko i kako ga bude predložio. Svi igraju igre, ali mislim da niko neće na sebe preuzeti taj teret krivice kada budžetski korisnici zapitaju zbog koga nemaju platu. Jer, kad odluka o privremenom finansiranju prestane, praktično se samo dugovi mogu finansirati i sve staje. Mislim, ipak, da će budžet doći na vrijeme, bez obzira na sve.

Ali, iz opozicije se pitaju zašto bi oni radili posao vladajuće većine, a odavno su tražili i ostavku Vlade?

– Naveo sam razloge, nema drugog rješenja, mislim da će se budžet ipak usvojiti bez obzira na odnos snaga u Skupštini.

Sada se i SDPUSK prilično udaljio od Vašeg DF-a. Da li je moguć kakav zajednički nastup ljevice?

– Naravno da je moguć i ja sam uvijek bio za to. Ali, to jedinstvo ne može poteći ni od mene ni od bilo koga, nego mora da bude kolektivno i obostrano. Eh, sad, pošto postoje pojedinci koji smatraju da to jedinstvo ljevice treba da ide u korist samo jednoj opciji, da drugi budu progutani, to je problem. Samo ravnopravni u svemu mogli bismo zajedno nastupati.

Je li Vas kolegica Nedima Zulić ikako kontaktirala nakon prelaska u A SDA, da li ste dobili neko obrazloženje?

– Nije nakon toga mene kontaktirala, jeste poslije te pristupnice nazvala kolegu Ekrema Prošića, rekavši da više nije dio kluba. Također mu je rekla da ona neće biti šesnaesti glas u slučaju rušenja Vlade. To je zadnje što smo čuli od nje.

Prije nego će nas napustiti, mi smo znali šta ona radi, da se s njima sastaje i pregovara prelazak. Mi smo od nje tražili da se još tada izjasni. Nakon dugog kolegijalstva zaslužili smo makar da nam kaže. Međutim, ona je to krila do zadnjeg i uradila je šta je uradila. To je tako.

Kako se u stranačkoj centrali gleda na to, s obzirom na to da su istupanja i isključivanja postala učestala?

– Mi smo krenuli u rekonstrukciju stranke. Imali smo nedavno sjednicu Predsjedništva DF-a. Mi faktički idemo u zbijanje redova, ima ljudi koji su zalutali u stranku, ima onih koji gledaju samo kako će sebe tu pronaći. Mi već dugo radimo i na uvođenju povjereništava, ali to je jedan redovan proces, koji ćemo završiti reevidencijom članstva i unutarstranačkim izborima.

Mi ćemo, dakle, nastaviti svoj proces i svoje djelovanje bez obzira na to što će neki u svemu shvatiti da su zalutali u Demokratsku frontu. Svi koji su otišli od nas ili se prodali, neka im je sa srećom. Mi nismo na gubitku bez njih.

Građani teško žive, a političari baš ne mare za to. Očekujete li opet proteste ili neke pokrete sa ciljem rušenja vlasti?

– To je uvijek izvjesno u ovoj zemlji, ali ima i jedan drugi problem, jer su stranke organizovane, a građani nisu. Kada se god pojave opravdano nezadovoljstvo i protesti, odmah se političke stranke integrišu u te pokrete sa ciljem da sve izmalipuliraju u svoju korist. Tako je, nažalost, bilo i onda. Da nije bilo toga, taj pokret iz naroda mogao je dosta dobrog donijeti na političkoj sceni BiH. Ali, desilo se to što se desilo. Moguće je, dakle, da opet dođe do protesta, ali kada se desi takva kriza, odmah uslijede i neke nove političke krize s ciljem skretanja pažnje sa stvarnih problema. I u nama se onda probudi strah od onoga što smo doživjeli u devedesetim godinama. Začas strah natjera ljude da se homogeniziraju, a to nije nikako dobro za ovu zemlju. A činjenica je da Srbi i Hrvati i Bošnjaci žive loše u ovoj zemlji. Samo s tim strahom jedni druge hrane i to se dešava, ako pažljivo pogledate, godinu pred svake izbore.

/oslobodjenje.ba

KOMENTARI:
Loading...